Na stranicama Sindikata kabinskog osoblja zrakoplova osvanuo je blog s pismom jedne stjuardese u kojem je progovorila o svim problemima s kojima se osoblje Croatie Airlinesa nosi, i to u trenutku kada je ta hrvatska aviokompanija odlučila otpustiti 42 stjuardese koje u otišle na bolovanje.
Blogerski post pod nazivom 'Misli jedne stjuardese', koji prenosimo u cijelosti:
'Sve što su naše radnice i radnici doživljavali proteklih dana jest mobbing neslućenih razmjera.
Ovakva medijska eksponiranost je nažalost i moguća kad se zovete stjuardesa i ima vas svega 200, u zemlji od 4 milijuna.
Nedavni štrajk Lufthansinih radnika, koji su štrajkali radi povećanja plaće, jedva da je sa par riječi popraćen u domaćem tisku.
Mi koji predlažemo i smanjenje, izloženi smo linču.
Hrvatsko kabinsko osoblje već godinama poziva institucije da rade svoj posao. I nije istina da ne rade, samo sada zadiru u pravo ne samo stjuardesa i stjuarda, već svakog hrvatskog radnika da se razboli, osporava se svakom radniku pravo na liječničku skrb, u krajnju ruku osporavaju pravo liječnika da sam, neovisno i bez pritisaka procijeni da li je netko sposoban za rad ili ne.
Ovo je borba moćnih, zaštićenih, politički podobnih sa nezaštićenom malom skupinom radnika koju će se sada vjerojatno iskoristiti da ih se okrivi za sve što u jednoj državnoj tvrtki ne valja dekadama.
Probajte sada zamisliti da smo 200 radnica u tvornici brava i ključeva. I radimo sve što nam poslodavac zada, izrađujemo potrebne količine, brzinom koja se od nas traži, dolazimo na posao jednako u 4 ujutro kao i u 21 navečer, 3 dana ne odlazimo kućama i svojim obiteljima. Kraj naših postrojenja imamo upravnu zgradu sa 500 zaposlenih koji su ti koji nam nalaze posao i nalažu dinamiku rada.
Jednog dana vam direktor kaže kako je kompanija u problemima, krivi ste najvećim dijelom vi, vas 200, i od vas se očekuje da se odreknete 40% svojih primanja. A oni će u upravnoj zgradi zaposliti još nekoliko konzultanata koji će im pomoći odrediti u čemu je točno problem.
U svakoj kompaniji u ovakvoj situaciji, ispada da je problem uvijek i isključivo radnik. Svakog radnika koji se našao u situaciji da se pobuni i digne glas za sebe, svoje dostojanstvo, svoju vrijednost, proglašava se nekompetentnim, neukim, neradnikom.
Zovemo se Croatia Airlines, ali bismo isto tako se mogli zvati i Staklenici, Dioki, Kamensko, sudbina nam je izgleda ista.
A svima smeta naš glas kojeg neprestano dižemo, a to je, nažalost, jedino što možemo, vikati kako nisu radnici problem, već mnoge i razne uprave koje se smjenjuju i osiromašuju kompaniju najmanje za izdašne otpremnine s kojima odlaze.