ZAGREB - Hrvatski veleposlanik u Libiji Jovan Vejnović iskoristio je svoj diplomatski status i u posljednje dvije godine prošvercao u tu državu alkohola u vrijednosti od 18 tisuća dolara, i to ne za potrebe veleposlanstva, nego za libijsku podružnicu hrvatske tvrtke Crosco!

više iz rubrike VIJESTI

U toj sjevernoafričkoj državi, koju vodi pukovnik Moamer Gadafi, najstrože su zabranjeni konzumacija, uvoz i prodaja alkohola. Vejnovićevu rabotu otkrila je interna kontrola Ministarstva vanjskih poslova. O tome su odmah obavijestili predsjednika Stjepana Mesića. No, u Uredu predsjednika jučer su nam rekli kako smatraju da nije riječ o propustu koji bi bilo razlog za opoziv veleposlanika.  

Izvješće za ministra

U analizi MVP-a, dokumentu punom detalja, napisanom na dvije i pol stranice, opisuje se kako je Vejnović preko duty free shopa za diplomate nabavljao žestoka pića, pivo i vino u vrijednosti od 18.048 dolara.

Radi se o 514 litara žestokih pića, 682 litre piva i 310 litara vina. Diplomatima je, doduše, dopušteno da se u svojim ambasadama ponašaju prema zakonima svojih država. To znači da nije problem što je veleposlanik kupio piće. Sporna je količina, a još više to što te silne litre alkohola nisu popijene unutar zgrade veleposlanstva.

Ambasador Vejnović zadržao je samo 26 posto nabavljenog alkohola, odnosno vrijednost od 4861 dolara.

- Ostatak je ustvari nabavljen za potrebe, pretpostavljamo, tvrtke Crosco ili g. Mire Krpana - stoji u analizi koja je obuhvatila četiri fakture iz 2007. i 2008. o nabavi alkoholnih pića, cigareta i ostalih artikala putem ‘Peter Justesena’, duty free shopa za diplomate.

Taj je interni dokument prije četiri dana sastavio Samostalni odjel za unutarnji nadzor, financijsko upravljanje i kontrolu Ministarstva vanjskih poslova i poslao ga ministru Gordanu Jandrokoviću te državnim tajnicama Bianci Matković i Maji Vrtarić.

U Libiji 160 radnika Crosca

- Izdavanje isplatnica na ime g. Krpana, odnosno tvrtke Crosco, ukazuje na veliku vjerojatnost da tvrtka Crosco podmiruje ukupan iznos fakture koju ‘Peter Justesen’ izdaje na ime veleposlanika u Libiji g. Jovana Vejnovića, a veleposlanstvo putem isplate iz blagajne refundira ‘svoj udio’ u ukupno nabavljenoj količini - objašnjava interna kontrola način poslovanja veleposlanika Vejnovića s Mirom Krpanom iz Crosca.

To je tvtka u vlasništvu Ine koja radi na bušotinama na naftnim poljima, a samo u Libiji za nju, prema podacima iz 2006. godine, radi više od 160 radnika.

Odjel je u memorandumu na kojemu piše “žurno” upozorio ministra Jandokovića i dvije državne tajnice kako je “evidentno da je veleposlanstvo u Tripoliju prekršilo odredbe Bečke konvencije”. Ali, ne samo Bečku konvenciju. Načelnik Damir Božić uočio je da se ambasador Vejnović ogriješio i o odredbe Zakona o proračunu i Pravilnika o proračunskom računovodstvu.

Ipak, u Uredu predsjednika ne smatraju da bi Vejnović zbog tih prijestupa morao odstupiti.

Trostruko niže cijene

Kontrolori poslovanja veleposlanstva u Tripoliju objasnili su svojim šefovima u čemu je Vejnović prekršio Bečku konvenciju. Privilegirani postupak nabave ambasador nije koristio isključivo za službene potrebe veleposlanstva. A dodatni je problem što veleposlanstvo nije moglo nadzirati u koje su svrhe Crosco i Krpan koristili nabavljene artikle. Dakle, ambasador ne može garantirati da nije došlo do eventualnih kršenja zakona i običaja te zemlje.

Interna kontrola alarmirala je ministra da veleposlanik Vejnović, osim što drugima nabavlja alkohol u diplomatskom duty free shopu, gdje je sve i trostruko jeftinije, još to čini u državi u kojoj se kršenje zabrane alkohola kažnjava i zatvorom. Vejnović je, da stvar bude gora, iznos od 4861 dolara za bife svog veleposlanstva isplatio bez pokrića. Naime, za dio tog iznosa, čak 2170 dolara, nikad nije dobio suglasnost MVP-a. I to je utvrdila inspekcija.

Pričali o Gadafiju i piću

Poduzetničku narav veleposlanika Vejnovića MVP je otkrio potkraj prošle godine, u sklopu akcije provjere poslovanja cijele diplomatske mreže. Htjeli su istražiti glasine o nepravilnostima u hrvatskim veleposlanstvima. U MVP-u smo jučer doznali kako su određeni propusti u financijama otkriveni u još nekoliko veleposlanstva.

No, nisu željeli otkriti ostale adrese. Čim su dobili nalaze, ministar i državne tajnice MVP-a uzbunili su premijera Sanadera i predsjednika Mesića, koji su zajedno odgovorni za vanjsku politiku.
Predsjednik Mesić o tome je upoznat 15. siječnja, na sastanku sa Sanaderom, Jandrokovićem i Biancom Matković, uoči primanja za strane diplomate. No, nije bio zadovoljan objašnjenjima iz Vlade nego je zatražio preciznije izvješće. I dobio ga, potvrdili su nam i u Uredu predsjednika.

Na Pantovčak je odmah pozvan i veleposlanik Vejnović. Ured je tog dana, 21. siječnja, objavio priopćenje u kojem je stajalo jedino to da je veleposlanik obavijestio Mesića o pripremama za dolazak libijskog vođe Gadafija.

Međutim, na naše pitanje je li povod za sastanak bio Gadafi ili ipak afera s alkoholom, jučer su nam u Uredu predsjednika odgovorili: “Vjerojatno i jedno i drugo”.

- Predsjedniku je predočeno izvješće o analizi veleposlanstva u Libiji. Predsjednik je o tome razgovarao i s veleposlanikom Vejnovićem koji mu je rekao kako je javna tajna da se preko ambasada nabavlja alkohol koji je zabranjen u Libiji. To je nabavljeno za naše radnike, dakle ne može se govoriti da je riječ o švercu nego je na neki način riječ o pomoći našim radnicima - objasnila je Mesićeva glasnogovornica Danja Šilović Karić.

‘To nije razlog za opoziv’

Na dodatno pitanje znači li to da predsjednik Mesić ne smatra kako je Vejnović učinio propust koji zaslužuje smjenu, kratko je odgovorila:

- Nije riječ o propustu koji bi bilo razlog za opoziv veleposlanika.

Bio je tajnik Miloradu Pupovcu Mesić je Jovana Vejnovića 2005. godine imenovao veleposlanikom u Libiji. U jednom intervjuu za tog je diplomiranog pravnika šef države izjavio da je prije svega kompetentan veleposlanik te da je stručnost njegova glavna karakteristika. Prije nego što je postao veleposlanik, Vejnović je od 2003. radio kao savjetnik ministra za europske integgacije. Na Zrinjevac je došao u vrijeme Račanove vlade 2001., kada je počeo kao tajnik za gospodarstvo u MVP-u. Prije toga je od 1998. radio kao tajnik Srpskog narodnog vijeća koje vodi Milorad Pupovac, a do 1998. je šest godina bio u nevladnim organizacijama. Krajem 80-ih i početkom 90-ih bio je savjetnik predsjednika jugoslavenske savezne vlade za vanjsku politiku. Još od 1970. godine radi u institucijama i veleposlanstvima tadašnje Jugoslavije. Bio je tajnik u ambasadi Jugoslavije u Kairu, te tajnik ambasade u Alžiru i Maroku.

Zašto Mesić napada MVP? Predsjednik se požalio Sanaderu da MVP želi smijeniti sve njegove ljude u diplomaciji Sukob predsjednika Vlade i predsjednika države oko veleposlanika traje već dulje, a nanovo je planuo za vrijeme plinske krize. Mesić je tada veleposlanika u Vijeću sigurnosti Nevena Juricu izravno označio kao glavnog krivca što nam Libija ne želi prodati plin. No, i prije toga Jurica je kao Sanaderov kadar u diplomaciji bio česta meta kritika s Pantovčaka. Odnose na relaciji Banski dvori - Pantovčak oko diplomata dodatno je zakuhao sastanak u Uredu predsjednika 15. siječnja kada su Mesiću predočeni prvi dokazi o ozbiljnim propustima u nekim veleposlanstvima. Sastanak koji je trebao ostati tajan ubrzo se pretvorio u glavni politički trač. U MVP-u vjeruju kako je upravo iz Ureda predsjednika procurila informacija o sastanku na kojemu su uz Sanadera bili Goran Jandroković i Bianca Matković. S Pantovčaka je tada došla informacija kako se Predsjednik požalio Sanaderu da Sedma uprava MVP-a špijunira veleposlanike te da je navodno sastavila popis veleposlanika i konzula koji moraju otići. I da su svi na toj listi - bliski Mesiću. IZ MVP-a su odbacili te tvrdnje, a angažman s Pantovčaka protumačili su kao Mesićevu kontrolu štete. Na Zrinjevcu su uvjereni kako je Mesić kritiziranjem Jurice i Sedme uprave želio skrenuti pozornost s propusta koje je MVP otkrio. I da bi mogao reći, čim se sazna za te nezakonitosti: evo, jesam Vam rekao da špijuniraju veleposlanike

Afere diplomata 1993.: veleposlanik Neven Jurica na gradnju veleposlanstva u Canberri potrošio čak 1,6 milijuna dolara 1998.: Jurica u Norveš-koj za reprezentaciju potrošio 8 puta više 2001.: smijenjen Ivica Maštruko s mjesta veleposlanika u Ljubljani jer je procurilo pismo u kojem kod Picule protestira radi smjena u diplomaciji 2001.:  zbog prijave za gospodarski kriminal iz Pariza povučen pa vraćen Marko Žaja 2004.: generalni konzul u Kanadi Mario Livaja prijavljen zbog vožnje u pijanom stanju u diplomatskom autu 2004.: zaposlenik veleposlanstva u Washingtonu Vibor Luks na internetu objavljivao dnevnik u kojem je ismijavao svoje radno mjesto i američkog predsjednika 2005. : tajnik u ambasadi u Makedoniji, Vladimir Badanjek, smijenjen zbog prijave za pedofiliju 2006.: suprug djelatnice konzulata u Los Angelesu uhvaćen kako kupuje drogu, Jurica pozvan na konzultacije 2006.:  službenik MVP-a uhićen u Nizozemskoj s lažnom diplomatskom poštom koja mu je bila pokriće za krijumčarenje kokaina 2007.: Jurica u Washingtonu, potrošio na večere 1,5 milijuna kuna 

Suzana Barilar;Nikola Jelić