Sa Sinišom Hajdašem Dončićem, ministrom prometa u mandatu prošle vlade i direktorom kampanje Zorana Milanovića na unutarstranačkim izborima za predsjednika SDP-a, razgovarali smo između dvije runde izbornih procesa. U prvoj je Zoran Milanović ponovo izabran za predsjednika stranke, a u drugoj koja tek slijedi izborna Konvencija SDP-a bira Predsjedništvo i Glavni odbor. Hajdaš Dončić iznio je svoju viziju razvoja SDP-a i objasnio zašto misli da je pred Milanovićem povijesni, a ujedno i zadnji mandat na čelu stanke.
Jeste li drugi čovjek SDP-a?
- Nisam. SDP nema prvog, drugog i trećeg čovjeka. Ima predsjednika stranke i članove Predsjedništva koji će se uskoro izabrati. Nije mi važno ni hoću li biti potpredsjednik jer u SDP-u nema prvog i drugog potpredsjednika, nego Predsjedništvo kao kolektivno tijelo koje odlučuje.
Koji je bio motiv da se prihvatite vođenja unutarstranačke kampanje Zorana Milanovića?
- To što smatram da je bio puno bolji kandidat od Zlatka Komadine. Zlatko je dobar lokalni političar, ali nema eros i crtu državnika. Od dva kandidata koja su se prijavila, Milanović je po svojim osobinama bio puno bolji, i uz male korekcije, a čovjek se mora mijenjati cijeli život, bez problema može osvojiti državni mandat i biti bolji premijer nego je bio u prvom. Bio je dobar premijer, ali su prolazile neke stvari za koje mislim da nisu trebale.
Tijekom kampanje ste s Milanovićem obišli sve stranačke organizacije u Hrvatskoj. Vidite li sada SDP drugačije nego prije?
- Da. Vidim ga drugačije. Ma koliko da je SDP homogen, on je i heterogen. Stranačke organizacije iz različitih dijelova Hrvatske se dosta razlikuju. Dok su na otocima ljudi bogatiji i zanimaju ih globalne teme, u Istri i Rijeci ih zanima antifašizam, u Slavoniji egzistencijalne teme, a u sjeverozapadnoj Hrvatskoj - Zagorju i Međimurju radna etika i pitanje dizanja visine plaća. Interesi su potpuno različiti. Sam sebi postavljam pitanje što povezuje narod od 4 milijuna stanovnika. Zbog regionalnih razlika, pored grba i nogometne reprezentacije, nema puno vezivnog tkiva. Nikada nisam ovako sustavno obišao cijelu Hrvatsku i nakon ovog iskustva mogu reći da sam protivnik regionalizacije Hrvatske na pet ili šest regija. Mislim da je državnički sustav županija dobar jer bi za dvadeset, trideset godina upravo zbog velikih regionalnih razlika moglo doći do segmentacije Hrvatske.
Što povezuje SDP?
- Vezivno tkivo je socijaldemokracija. Kolegi Komadini malo zamjeram što je to osporavao. Socijaldemokracija je kod svih u SDP-u neupitna. Znamo koji su njeni postulati, samo se ona mijenja. U 21. stoljeću smo i neki su prioriteti drugačiji nego što su bili prije dvadeset ili pedeset godina. Osim filozofskog pitanja - kako primiriti tržišni kapitalizam i dati mu socijalnu odgovornost, danas su to prije svega liberalizam (slobodarstvo) prema pravima manjina, proaktivni stav prema zaštiti okoliša, internacionalizam. Danas u Europi svega četiri do pet država ima jake socijaldemokracije, SDP bio trebao biti aktivniji na međunarodnom planu. Osim jednom u Rijeci, u Hrvatskoj nije bilo skupa PES organizacije. Veliko iskustvo aktualnog predsjednika SDP-a i to što smo jaka stranka koja ima podršku od gotovo 30 posto birača idu u prilog tome da moramo ojačati međunarodnu mrežu i svoj položaj unutar PES organizacije.
Što ćete time dobiti?
- To je jedan od oblika otpora puzajućem konzervativizmu društva i pružanje zaštite javnim dobrima, a to su zdravstvo i školstvo. Prijeti privatizacija pojedinih usluga i guranje privatnih osiguravajućih društava u zamjenu za državno zdravstveno osiguranje. To je legitimno, kao što je legitimno da se HDZ nakon 25 godina, ako ne želi ostati prazan, svede na ono što su republikanci u SAD-u, a to su zagovornici privatnih zdravstvenih osiguranja. SDP je tu na drugoj političkoj platformi i traži veći utjecaj države, ali ne u političkom smislu, nego da zdravstvo i školstvo kao javno dobro budu pod ingerencijom države. Privatna inicijativa, a posebno vaučerizacija, mogu napraviti samo štetu jer će se raditi za uski krug elitnih pojedinaca, a s druge strane postoji opasnost od različitih vrsta fundamentalizama (ne mislim na vjerske, već ekonomske).
Često se čuje da je SDP zapuštena stranka. Je li to točno?
- Donekle. Nismo zapušteni kao organizacija što smo pokazali na parlamentarnim izborima. Ali nam nedostaje bolja komunikacija. Zoranu i novom Predsjedništvu među glavnim ciljevima mora biti jačanje on line komunikacije sa svim članovima. Imamo bazu od 22.000 članova koji imaju e-mailove i trebamo poraditi na komunikaciji. Pogriješili smo što ranije nismo Vladine politike češće spuštali na nižu razinu. Sada to moramo ispraviti i zaključke sjednica Predsjedništva, te aktivnosti županijskih organizacija prezentirati članstvu kroz elektronske novine. Postoji i široki prostor za educiranje članova koji žele preuzeti predstavnička ili izvršna tijela. Nedostaje im nadogradnja o tome kako upravljati općinom, gradom, što je to Europsko vijeće i slično.
Smatrate se jakom strankom, a nemate ljude za koje bi mogli reći da imaju ozbiljne šanse biti izabrani gradonačelnicima Zagreba, Dubrovnika, Osijeka, Pule, Varaždina, a postaje vam upitan i Split.
- U Varaždinu imamo jako dobrog kandidata, a to je sadašnji dožupan Kišić. Za druge gradove se mogu složiti. To se također nameće kao glavno pitanje jer su za godinu dana lokalni izbori. Naše organizacije, posebno zagrebačka koja nije ideološki, ali je interesno podijeljena, morat će na tome poraditi.
Što će biti s Davorom Bernardićem, predsjednikom zagrebačke organizacije koja je izabrala Milanovića za predsjednika SDP-a iako je njihov predsjednik podržavao Komadinu?
- Bernardić mora odlučiti da li se želi baviti isključivo gradskom organizacijom i pokušati preokrenuti trendove, ili će se zagrebačka organizacija okrenuti tome da sama traži najboljeg kandidata. To će biti problem i u Splitu jer je i tamošnja gradska organizacija rekla ne aktualnom gradonačelniku Baldasaru koji je napravio nekoliko strateških pogrešaka. Javlja se i vrlo veliko pitanje Osijeka. Nakon što završe izbori u SDP-u i HNS-u morat ćemo strateški dogovoriti kandidate za najveće hrvatske gradove. Financijski, percepcijski i društveno je važnije imati četiri hrvatska grada nego dvanaest županija. Sva ova pitanja morat će rješavati prije svega gradske organizacije, ali i buduće Predsjedništvo i Glavni odbor.
Izbori u SDP-u nisu gotovi. Milanović je izabran za predsjednika, ali slijedi bitka za većinu u Predsjedništvu i Glavnom odboru SDP-a. Što tu očekujete?
- Ta je bitka delegatskog karaktera. Ne bih išao na polarizaciju na način ‘mi ili oni’, no postoje kandidati za Predsjedništvo i Glavni odbor koji su podržavali Milanovića i oni koji su podržavali Komadinu. Mislim da će ući različite grupacije u Predsjedništvo što će ga učiniti zanimljivijim i progresivnijim. Ponavljam, mi nemamo ideološke probleme. Postoje antagonizmi između pojedinaca što je normalno u stranici koja ima 37.000 članova.
U kampanji za izbor predsjednika vidjela se podjela SDP-a tako da su Komadinu podržavali ljudi koji su se politički profilirali u mandatu Ivice Račana, a oni koji su stasali kasnije stali su uz Milanovića.
- Ne mislim da treba graditi priču oko pitanja protuteže, ali se mogu složiti da kao i u svakoj političkoj stranci diljem Europe dolazi do smjene generacija. A oko toga imam svoju teoriju po kojoj danas političar kao proizvod ima manji vijek trajanja nego je to bilo ranije. Ni ja se ne mislim baviti politikom idućih 20 godina, nego zaokružiti ciklus od 15 do 20 godina. Na kraju toga ciklusa čovjek već postane dosadan sam sebi, a onda i drugima. To se vidi i po nekim našim gradonačelnicima koji su odradili tri do četiri mandata i onda izgubili od nezavisnih kandidata. U politici se mora ići s novim ljudima i zato nam je u SDP-u važno da ponovno aktiviramo savjete i pododbore koji imaju jasnu agendu, jasan plan djelovanja kojim će dirigirati Milanović kao predsjednik stranke i Igor Dragovan kao glavni tajnik. Cilj su programske politike i prijedlozi zakona kojima će se filati saborski zastupnici. I ja sam došao tim putem u stranku. Najprije sam kao profesor s fakulteta bio član savjeta za gospodarstvo, a onda sam postao član stranke.
Vaši stavovi o ograničenom vijeku trajanja političara upućuju na zaključak da bi Milanoviću ovo trebao biti zadnji mandat na čelu SDP-a?
- On je na svakom stranačkom skupu rekao da želi odraditi još ovaj mandat i još jedan na mjestu premijera. Mislim da ima pravo jer nema smisla više od 12 godina voditi jednu organizaciju.
Kritičari u stranci, ali i izvan nje, u Milanoviću ne vide osobu koja bi znala okupljati, nego specijalca za razbijanje. Kako u tom kontekstu vidite njegovu ulogu u narednom mandatu u stranci, ali i na cijeloj lijevoj političkoj sceni?
- Ne bih rekao da je tako. Milanović i svi mi okupili smo sve relevantne političke snage od ljevice do centra. Cilj je da nakon završetka Konvencije nastavimo okupljati, ali ne samo stranke, nego i udruge, intelektualce i cijelu progresivnu Hrvatsku. Moramo biti brana rastućem konzervativizmu. To je primarni politički cilj. Drugi se tiču ekonomskih, demografskih, zdravstvenih, obrazovnih i drugih tema koje su obrađene u djelomično objavljenom dokumentu naših programskih smjernica za naredne četiri godine.
Milanovićevu povijesnu ulogu vidim u okupljanju svega relevantnog od centra do krajnje ljevice. Ne smije se više dogoditi da vrhunska intelektualka kao što je gđa Mirjana Rakić de facto ostane sama dok je izložena grubim napadima i vrijeđanjima koja su za krajnji cilj imala njenu smjenu.
Hoće li vam u tome biti problem što ste za vođu opet izabrali Milanovića - čovjeka koji kod dijela ljudi stvara veliki animozitet, a sklon je i vrlo negativnim izjavama. Uostalom, i sami ste u kampanji više puta “peglali” njegove riječi?
- I on se mijenja, a to je vidljivo. Ipak, mora početi više uvažavati pozitivne kritike svojih suradnika. Nakon lagane transformacije, Zoran je jedini kapacitet u SDP-u za okupljanje i to zbog državničkog stava, elokventnosti i educiranosti. Ali će morati poraditi na izričaju jer do većine ljudi njegova poruka ne dolazi cjelovita. Vjerujući kako svi znaju što misli, Zoran stane na pola rečenice i ne zaokruži misao. Da do kraja dovrši misao, otupio bi prvi dio rečenice koji često vrlo grubo zvuči.
U političkim kuloarima se govori da je Milanović već razradio projekt razbijanja HNS-a.
- Zašto bi to radio? Odnosi između SDP-a i HNS-a su kvalitetni. Dolazim iz sjeverozapadne Hrvatske gdje je izvrsna suradnja s HNS-om, od Zagorske, Varaždinske do Međimurske županije. Sve se dogovaramo s HNS-om i nikada nije bilo nikakvog razbijanja.
Lokalni izbori u Zagrebu su najveći izazov za SDP. Imate li rješenje?
- Pitanje je ima li rješenje zagrebačka gradska organizacija, odnosno smatraju li da sadašnji predsjednik gradske organizacije ili netko od članova predsjedništva ima snagu, ima karizmu, aureolu da dobije izbore u Zagrebu. To je pitanje koje se do rujna mora riješiti. Svi SDP-ovci koji imaju ambicije na općinskoj, gradskoj ili županijskoj razini do tada moraju istaknuti kandidate. Imamo dobar trend jer smo na prijevremenim izborima dobili Novu Gradišku te zadržali Kalnik i Matulje.
Dakle, na zagrebačkim SDP-ovcima je odluka hoće li se Bernardić kandidirati za gradonačelnika Zagreba ili će potražiti drugog kandidata?
- Da. Ali si na prvom mjestu moraju postaviti pitanje može li Bernardić pobijediti na izborima za gradonačelnika. Isto to mora i kolega Bernardić riješiti sa samim sobom i vidjeti je li on faktor koji će povezati i stvoriti široku frontu protiv Milana Bandića koji je u koaliciji s HDZ-om.
Želite reći da Milanović neće iskoristiti činjenicu da je pobijedio na unutarstranačkim izborima u Zagrebu i na temelju nje se riješiti Bernardića koji je uz Rajka Ostojića bio glavni čovjek Komadinine kampanje?
- Mislim da neće. Uostalom, i na prošlim izborima je gradska organizacija donijela odluku da se Rajko Ostojić kandidira za gradonačelnika. Dakle, Bernardić se sam povukao. Sada nema nikakvog razloga za raspuštanje zagrebačke organizacije.
Postoji li ikakva mogućnost da SDP u Zagrebu podrži kandidaturu HNS-ove Anke Mrak-Taritaš za gradonačelnicu Zagreba?
- Anka Mrak-Taritaš je po mom sudu bila najbolja HNS-ova ministrica u Vladi, ona je moja dobra kolegica i iznimno je cijenim kao ženu vrlo visokog elana, radne etike i drugarstva. No, smatram da SDP u Zagrebu mora imati svoga kandidata i to stoga što je tri puta jači kao stranka, što smo vidjeli po preferencijalnim glasovima na parlamentarnim izborima.
Procjenjujete li da će ova Vlada izdržati do kraja mandata?
- Teško mi je to reći. Ovo je fenomen neviđen na ovim prostorima, a i dalje. Vidjet ćemo što će biti nakon unutarstranačkih izbora u HDZ-u. Mislim da HDZ-ovci nisu zadovoljni sadašnjom strukturom. Očekivali su grabež javnih poduzeća i državne uprave, a do toga nije došlo jer je Most preuzeo naše postulate, prije svega javne natječaje. Zato će biti teško zadovoljiti ambicije članstva HDZ-a. S druge strane, smiruje se izbjeglička kriza i EK će se više okrenuti osnovnim postulatima iz Maastrichta - dakle javni dug i deficit, što znači da će sljedeći proračun morati biti rashodovni, a ne prihodovni.
Je li vam žao što niste formirali Vladu s Mostom?
- Da. Posebno kad gledam iz svog kuta jer sam vodio sektor koji je sređen i pripremljen za privatizaciju jednog dijela. Osim toga, rade se studije, a građevinske dozvole za najveće infrastrukturne projekte su izvađene. Slijede samo javni natječaji. Sadašnja Vlada ima daleko bolju početnu poziciju nego što smo je mi imali. Ostavili smo im četiri kvartala uzastopnog rasta.
...
Kako bismo novi Jutarnji.hr učinili još boljim, bržim i modernijim, tijekom perioda transformacije do 6. svibnja paralelno ćete ga moći pratiti na dvije adrese – stari portal nalazi se na adresi Jutarnji.hr, a novi na novi.Jutarnji.hr.
Na novom se portalu promjene događaju svaki dan stoga popunite upitnik na dnu stranice ili kliknite na link i napišite nam svoje mišljenje kako bismo portal što bolje prilagodili upravo vama!