U Hrvatskoj je, čini se, najvažnije imati dobar stranački kišobran. U tom slučaju i kad netko odluči izbaciti iz dvorišta sve crne ovce, neke imaju šansu uvjeriti “gazdu” da su zapravo bijele “ako se bolje pogleda” i uspješno poštedjeti svoju kožu! Tako je i u ovotjednoj sječi ravnatelja pet najvećih hrvatskih bolnica na kraju ostao pošteđen jedino Kolja Poljak u Splitu jer se za njega dodatno stranački zauzeo gradonačelnik Ivo Baldasar!
Svojim je telefonskim pozivima premijeru i ministru zasad “sačuvao” splitskog ravnatelja na njegovoj poziciji uz obećanje Vargi da će Poljaku pojačati financijski sektor ne bi li se “izvukao” iz ralja problema inače jednako teških kao što su ih imali i njegovi zagrebački, odnosno riječki kolege.
No isto mjerilo nije primijenjeno na ostalih četvero ravnatelja jer, premda su također bili stranački odabir, očito nisu imali dovoljno jakog zaštitnika koji bi se za njih založio kod premijera, ministra ili koga već. Riječju, za odluku ipak nije bilo toliko bitno poslovanje već očito samo stranačka snaga. Vargino junačenje i “provođenje zakona” nad četvero i pošteda za jednog ravnatelja govori da su kao što su smijenjeni svi mogli i ostati jer riječ je zapravo o pokušaju osnaživanja vlastite poljuljane pozicije ministra i u javnosti i u stranci, a ne o stvarnom grijehu čelnih ljudi bolnica koji su radili u okvirima koje im je zadalo ministarstvo i HZZO. Tome u prilog govori i činjenica da će na ravnateljske pozicije Varga uglavnom predložiti dosadašnje pomoćnike koji po tome “nisu luk jeli ni luk mirisali” a ni on sam nije odgovoran što je pet najvećih bolnica u vlasništvu države pustio da “rade nezakonito”.
Naime, svi ravnatelji protekle su dvije godine, a ne samo ovih petero, poslovali u istim uvjetima, a to znači s najmanjim limitima u poteklih pet godina, s većim obvezama u količini posla i izdvajanjima za plaće koje u nekim slučajevima prelaze dohodak ustanove. No ministar je odlučio pokazati crveni karton samo čelnim ljudima najvećih bolnica pa se to uistinu može tumačiti bildanjem vlastitih mišića na protivnicima koji su na podu otkako su imenovani ravnateljima. Dapače, u toj je odluci u startu pokleknuo i poslušao stranački “naputak” po kojem “drugu Kolji ne pakirati”. Tko jači taj kvači pa je tako Varga pokazao da nije principijelan koliko je želio poručiti javnosti.
I jesu krivi i nisu krivi, i jesu sposobni i nisu sposobni, i mogu ostati i trebaju otići... Sve ovisi o snazi politike koja iza njih stoji.
Naravno, osnovno pitanje koje se nakon ovog ministrovog treniranja strogoće postavlja je može li hrvatsko zdravstvo kadroviranjem po većoj ili manjoj stranačkoj podobnosti ikad zaživjeti sa sposobnima, a ne podobnima? Na žalost, ova Vargina sječa ravnatelja pokazuje da je pravilo vladavine podobnijih još previše jako, pa čak i unutar iste stranačke opcije.