Točno prije 10 godina Hajduk je razbio prvaka na Poljudu. Deklasirali su Bijeli najvećeg rivala sa 4:1, slavilo se u grotlu splitskog stadiona, ali bila je to uistinu Pirova pobjeda. Uspjeh za jedan dan slave, gušt navijačima da su dobili Dinamo, ali titula prvaka otišla je u Maksimir. Utjehu je imao i trener Zoran Vulić, s tri pobjede nad Ćirom Blaževićem te sezone, ali prvenstvo se ne osvaja u derbijima, nego u kontinuitetu pobjeda na “malim” utakmicama.
Prošlo je već sedam godina, a proći će vjerojatno i osma sezona otkada Dinamo niže titule u velikoj seriji. Modri suvereno osvajaju naslove s golemom bodovnom prednošću, ali da se titule dijele za poljudske derbije, teško bi mogli napuniti jedan red vitrine, a kamoli trofejnu dvoranu. Od zadnjeg Hajdukova naslova prvaka Bijeli i Modri odigrali su 10 utakmica na Poljudu i prvak je slavio samo u dva navrata. I to je bilo davno, već pet i pol godina, preciznije 1967 dana, Modri ne znaju za pobjedu u splitskom “hramu nogometa”. Zadnju su upisali u listopadu 2007. godine kada su porazili Bijele s Krešićem na klupi (1:2) produljivši time Hajdukovu seriju neuspjeha na četiri susreta u nizu. Rekordna je to serija poraza Splićana u HNL-u, a upravo je Dinamo zaključio, stavio pečat na taj negativni niz. Još su Modri uspjeli pobijediti u odgođenom susretu koji je zbog natopljenog poljudskog travnjaka odigran u veljači 2006. umjesto dva mjeseca ranije. Pogotkom Modrića slavio je Dinamo nad jednim od najlošijih Hajduka u posljednjih 10-ak godina.
Toliko o pobjedama Modrih u poljudskom grotlu zadnjih sedam godina. Kratka je pobjednička priča Dinama, a bolji su rezultati Hajduka koji je prvaku, unatoč velikoj prednosti na ljestvici, znao stvoriti puno problema na splitskom travnjaku. Tri pobjede imaju posebno mjesto u srcima navijača.
U proljeće 2006. godine momčad Hajduka ispisivala je tužnu polusezonu. Jedva su se ugurali u Ligu za prvaka, ali nisu muke prestale ulaskom u elitnih šest. Bijeli su utakmice gubili po Velikoj, Osijeku i ostalim terenima gdje je nekoć moćna ekipa znala susrete rješavati u jednom poluvremenu. S druge strane, Dinamo je stigao moćan i nedodirljiv u hrvatskom okviru. Imali su Modri čak 30 bodova viška u odnosu na petoplasirani Hajduk, ali strijelac Sebastijan Cimirotič očito nije gledao na ljestvicu prije početka susreta. Pobjedom su Bijeli silno razveselili tek 10-ak tisuća navijača, ali i svoju klupu.
- Drago mi je da smo se vratili u borbu za četvrtu poziciju - poručio je nakon pobjede trener Bijelih Luka Bonačić.
Poredak na ljestvici i trenutačna forma mogu biti predložak za scenarij projekcije derbija, ali ipak su derbiji Hajduka i Dinama poseban svijet. Bijeli su u lošoj formi dočekali Modre krajem listopada 2009. godine. Imali su teret neugodnih poraza od Šibenika na Poljudu i novaka Karlovca u gradu piva. Čak je predsjednik Svaguša posegnuo i za kaznama, u tjednu dolaska Dinama oduzeo je igračima po jednu mjesečnu plaću. Za Cernata, Anasa i još nekoliko skupih zvijezda značilo je to minus od 30-ak tisuća eura. Ali, to je bilo ništa prema onome što su navijači priredili. Nikada poljudski derbi nije odigran pred manjim brojem gledatelja. Samo 4.000 ljudi gledalo je Hajduk i Dinamo na Poljudu, dok se Torcida okupila na Starom placu pred video ekranom. Nikada u povijesti nije se navijalo za Hajduk na dva stadiona udaljena samo 500-tinjak metara, ali na kraju je bitno da su igrači Edoarda Reje hrabrom igrom došli do pobjede za prekid krize.
Derbiji su, eto, privlačni, neizvjesni i zanimljivi. Posebno na Poljudu. Pun stadion, gromko navijanje, dekor radi kojeg nogometne slike obilaze svijet. To je poljudski derbi!