Istraživanje provedeno u Hrvatskoj, na Sveučilišnom odjelu za forenzične znanosti Sveučilišta u Splitu, otvorilo je nove rasprave o tome je li Kristofor Kolumbo u 15. stoljeću donio sifilis u Europu. Naime, hrvatski su znanstvenici na jednom kosturu iz antičkog doba pronašli znakove sifilisa, što potkrepljuje teoriju da je sifilis u Europi postojao puno prije vremena velikih istraživanja, piše Slobodna Dalmacija.
Bolest koju izaziva bakterija Treponema pallidum uzrokuje simptome od bolnoga grla i osipa do tegoba sa srcem, krvnim žilama i mozgom, što može dovesti do srčanih bolesti, moždanog udara, demencije, paralize i smrti.
Još otkako je prvi slučaj registriran u Europi 1495. godine, tri godine nakon prvog Kolumbova putovanja u Novi svijet, stručnjaci se spore oko podrijetla sifilisa. Postoje tri glavne teorije. Prva, takozvana Kolumbova, pretpostavlja da je sifilis donesen u Europu 1493. na brodu koji je stigao s Kariba.
Druga teorija sugerira kako je bolest postojala u Africi, odakle su je u Europu donijeli robovi koji su stizali u Španjolsku i Portugal. Treća teorija pretpostavlja da je sifilis bio prisutan i u Starom i u Novom svijetu, ali s drugačijim simptomima.
S Kolumbovim dobom bolest je samo postala prisutnija, početkom 16. stoljeća trećina stanovnika bolovala je od sifilisa, koji je bio jedna od prvih globalnih bolesti pa je vrlo važno znati odakle je došla i kako se raširila. Međutim, usprkos teorijama, pravo podrijetlo bolesti i dalje je enigma.
Tim znanstvenika Splitskog sveučilišta odlučio je provjeriti teorije istražujući 403 kostura iz različitih razdoblja, od prapovijesti, preko antike i srednjeg vijeka do modernog doba, a prisutnost sifilisa, odnosno anomalija koje sugeriraju infekciju sifilisom, utvrđen je na kostima muškarca u dobi između 20 i 29 godina čiji su ostaci iskopani iz groba koji datira iz rimskih vremena, između 2. i 6. stoljeća.
Naime, od 2009. se na Kliničkom zavodu za patologiju, sudsku medicinu i citologiju počela formirati koštana zbirka koja do sada broji više od tri tisuće kostura, a koji se datiraju od prapovijesti preko antike srednjeg i novog vijeka do Drugog svjetskog rata, a nekoliko godina kasnije zbirka se prebacila na Sveučilišni odjel za forenzične znanosti Sveučilišta u Splitu.
Važnost ove zbirke leži u tome što su do sada istraživani većinom kosturni ostaci kontinentalne Hrvatske i Istre dok je južna Hrvatska bila dijelom zapostavljena. Zbirka je formirana u suradnji s brojnim muzejima (MHAS- Split, Muzej grada Splita, Muzej grada Kaštela, Muzej cetinske krajine) te privatnim arheološkim firmama poput Delmat Galiot i Kaukal.
Istraživanje je napravljeno na kosturnim ostacima iz prapovijesti, antike i srednjeg vijeka kako bi se pokušalo objasniti koja je od tri teorije o porijeklu sifilisa najvjerojatnija. Uzorak je odabran nasumično - kaže nam antropologinja dr. sc. Ivana Anterić, znanstvena novakinja koja je zajedno s kolegicom dipl. ing. Željanom Bašić izrađuje doktorsku disertaciju na navedenom materijalu i brinu se o zbirci.
Voditelj projekta je prof. dr. sc. Šimun Anđelinović, a u studiju su uključeni i stručnjaci prof. dr. sc. Katarina Vilović i dr. Krešimir Kolić iz KBC-a Split. Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Journal of Sexual Medicine, a odmah su se u stručnim krugovima pojavile sumnje i tvrdnje kako to što su na jednom kosturu pronađene sifilistične promjene ne pruža dovoljno dokaza za rušenje Kolumbove teorije.
- Usprkos naporima da se dokaže suprotno, nema dokaza da je sifilis postojao u Starom svijetu prije 1492. godine – tvrdi prof. Bruce Rotschild s medicinskog fakulteta Sveučilišta u Kansasu, koji je specijalist za podrijetlo seksualno prenosivih bolesti.
S njim se slaže i predavač na fakultetu “Queen Mary” u Londonu Rob Knell, koji se bavi evolucijom seksualno prenosivih bolesti, i kaže kako je u pitanju samo jedan kostur, te da nam jedna dijagnoza s pretkolumbovskoga kostura ne govori puno o povijesti sifilisa, osobito u svjetlu molekularnih dokaza koji sugeriraju da je imao svoje začetke u Sjevernoj Americi.
Međutim, autori istraživanja kažu da, na temelju rezultata do kojih su došli, vjeruju da Kolumbova teorija nije održiva, odnosno da je sifilis najvjerojatnije bio prisutan i u Starom svijetu, ali ne u tolikom opsegu kao u postkolumbovskom vremenu.
- Reakcije pobornika Kolumbove teorije o porijeklu sifilisa su očekivane s obzirom da oni sa skepticizmom gledaju na sve radove u kojima su objavljeni mogući slučajevi sifilisa iz razdoblja prije Kolumba kao i na rezultate analize DNA u svrhu pronalaženja uzročnika sifilisa na koštanom materijalu.
Međutim, znanstvena je rasprava uvijek dobra i važna jer omogućuje sagledavanje znanstvenog problema sa svih stajališta te samim time pridonosi i novim spoznajama koje i pokreću znanost. Ovakav nalaz nije jedinstven u Hrvatskoj, kolege antropolozi dr. sc. Mario Novak i prof. dr. sc. Mario Šlaus pronašli su na kosturu iz antike s lokaliteta Relja (velika antička nekropola u Zadaru) znakove koji najvjerojatnije upućuje na venerični sifilis.
U svijetu postoje brojni istraživački timovi koji su na koštanim ostacima datiranim u razdoblje prije Kolumba pronašli tragove sifilisa te ovaj rad pridonosi slaganju mozaika nalaza koji upućuju kako najpopularnija teorija možda nije ispravna. Upravo interes koje je ovo istraživanje pobudilo u američkim medijima, kao i publiciranje rada u časopisu s visokim faktorom odjeka, ukazuje na kvalitetu hrvatskih znanstvenih novaka i mentora, kao i na činjenicu što Hrvatska od svoje bogate povijesti i bogastva arheoloških nalaza iz različitih perioda može ponuditi svjetskoj znanosti - kaže Ivana Anterić.
S obzirom na rasprave koje je ovo istraživanja potaklo u znanstvenoj zajednici, istraživanja će se, kaže nam Ivana Anterić, proširiti na još većem uzorku kostura, s naglaskom na interdisciplinarni pristup koji je svojstven forenzici, a koji će uz dosadašnje stručnjake uključivati i povjesničare, molekularne biologe, forenzičare i druge, piše Slobodna Dalmacija.