Pojedinci u financijskoj industriji moraju biti pozvani na odgovornost zbog teških povreda radne dužnosti, poručila je čelnica Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) Christine Lagarde, upozorivši da banke često tretiraju novčane kazne kao troškove poslovanja.
Pozivanje pojedinaca na odgovornost zbog nesavjesnog rada bilo bi važan element procesa podizanja etičkih standarda u sektoru financijskih usluga, čiji ugled je doveden u pitanje nizom skandala i povreda radne dužnosti, objašnjavala je Lagarde u četvrtak na radionici o reformi bankovne kulture u njujorškom odjelu američke središnje banke Fed.
"Unatoč dokazima o stvarnim povredama radne dužnosti u nekoliko slučajeva, teret zakonskih sankcija za neodgovorno ponašanje uglavnom su podnijele korporativne bilance - ne pojedinci", naglasila je čelnica MMF-a.
"U stvari, sankcije usmjerene na financijske institucije shvaćaju se kao 'troškovi poslovanja', koji zahtijevaju odgovarajuće rezervacije", pojašnjava Lagarde.
Pritom je citirala procjene da su velike banke u SAD-u i Europi u proteklih šest godina dobile novčane kazne u ukupnom iznosu 230 milijardi dolara, što odgovara neto prihodima koje skupina globalnih, sistemski važnih banaka ostvari u godinu i pol dana.
"Dobar početak da se ojača osobna odgovornost bila bi kaznena i prekršajna odgovornost", rekla je.
"Sama izloženost potencijalnoj kaznenoj odgovornosti odvraća od počinjenja takvog djela. Činjenica jest da je kaznenu odgovornost u pravilu teško dokazati, ali ako postoji dokaz o teškim povredama radne dužnosti, pravosuđe ne bi trebalo zazirati od kaznenog odnosno prekršajnog gonjenja pojedinaca", naglasila je čelnica MMF-a.
Osim kaznene odgovornosti, pojedinci bi u odgovarajućim slučajevima trebali biti suočeni i s prekršajnim odnosno disciplinskim postupcima, kao što je gubitak dozvole za rad, kazala je. "Takve promjene mogu osigurati primjerene poticaje za etično ponašanje i odvraćati od povreda radnih dužnosti kroz namjerni nesavjestan rad i nepromišljeno preuzimanje rizika", dodala je Lagarde.
Izrazila je zadovoljstvo promjenom stava pojedinih regulatora koji su počeli pozivati pojedince na odgovornost, navodeći primjer Islanda.