Pet vrijednih slika inozemnih starih majstora, dio umjetničkog blaga koje je Hrvatska dobila sukcesijom, ovih dana zasjale su u punom sjaju nakon restauracije u Hrvatskom restauratorskom zavodu u Zagrebu. Djela su u Zavod stigla u dosta lošem stanju, a resturatori su imali pune ruke posla više od godinu dana. Riječ je o umjetninama koje su stigle iz nekadašnjeg jugoslavenskog veleposlanstva u Beču, građevine koja je sama po sebi arhitektonski dragulj slavnog Otta Wagnera i koja se upravo obnavlja.
Dvojbe stručnjaka
Kada bude dovršeno renoviranje zgrade, u njoj će biti smješteno Veleposlanstvo RH u Republici Austriji i Stalna Misija RH pri OESS-u, koje se u ovom trenutku nalaze u unajmljenom prostoru. Sa zgradom je preuzeto i šest umjetničkih djela hrvatskih i 13 djela stranih autora koja su dopremljena u Hrvatsku. Od djela stranih majstora restauriranao je pet, za koje se smatra da su najvrednija, a Jutarnji list imao je priliku vidjeti ih netom nakon dovršene restauracije prije nego što su otpremljena u depoe. Radi se o slikama “Venera i Adonis”, “Bogorodica pomoćnica”, “Venerina toaleta”, “Parisov sud” i “Alegorija”. Od ovih umjetničkih djela, koja su radovi stranih umjetnika, poznat je autor samo jednog i radi se o ulju na platnu “Alegorija” koje je zavedeno kao rad Girolama Muziana iz 16. stoljeća. Međutim, stručnjaci iz Hrvatskog restauratorskog zavoda dvoje da se radi doista o djelu istaknutog talijanskog umjetnika čije je ime upisano u raskošnu ramu slike i više su skloni sliku pripisati nekom od umjetnika iz firentinskoga kruga.
'Alegorija' iz 16. stoljeća podvojila stručnjake
Ostala četiri platna koja su restaurirana u Zagrebu, iako im se ne znaju autori, imaju zanimljivu ikonografiju. Stručnjaci iz HRZ-a u tom smislu izdvajaju sliku “Bogorodica pomoćnica” iz 1834. koja prikazuje prvu tvornicu željeza i valjanog lima u Austriji, i ima povijesni značaj.
Kasni manirizam
Slika “Parisov sud” bila je u najlošijem stanju što se tiče originalnog slikanog sloja i dosta je preslikana, kažu restauratori, dok je slika upisana kao “Muziano” prema njihovu mišljenju sjajno djelo kasnog manirizma. Za “Venerinu toaletu” pak karakteristično je da su je radila dva majstora, jedan specijaliziran za figure a drugi za cvijeće, otkrivaju nam restauratori. Zagrebački restauratori prilikom preuzimanja umjetnina nisu dobili nikakve dodatne informacije o njima osim onih koje se odnose na naziv i razdoblje nastanka te su nakon obavljenih istraživanja morali neke korigirati.
'Venerina toaleta' iz 17. stoljeća
Za razliku od djela stranih majstora koja, kako doznajemo, još trebaju biti atriburirana i ne znaju se njihovi autori, slike hrvatskih autora nemaju osobitu vrijednost i radi su uglavnom o nepoznatim umjetnicima, izuzev dviju slika koje potpisuju Ivan Generalić i Ante Kaštelančić.
Za sva umjetnička djela iz Beča, kako ističu u MVP-u, zatraženo je stručno mišljenje Hrvatskog restauratorskog zavoda, a Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode predložio je da se pet umjetničkih slika starih majstora stavi pod preventivnu zaštitu te uvrsti u redovan program Ministarstva kulture, odnosno program rada HRZ-a. U MVP-u, nakon što sva umjetnička djela dobivena u sukcesiji budu dopremljena u Hrvatsku, planiraju i njihovo izlaganje kako bi javnost dobila uvid u umjetničko blago koje je pripalo Hrvatskoj u procesu dugom dvanaest godina.