Katastrofalni uvjeti u Odgojnom zavodu Turopolje , o čemu je Jutarnji jučer izvijestio, samo su vrh ledene sante problema koja proživljava ta institucija namijenjena maloljetnicima koji su se ogriješili o zakon.
Socijalni radnici ne izvršavaju svoje obaveze i ne obilaze štićenike, maloljetnici se teško uključuju u obrazovni sustav, a postpenalni tretman samo je mrtvo slovo na papiru.
Tako u ovom trenutku dvoje štićenika Odgojnog zavoda Turopolje spava u zagrebačkom skloništu za beskućnike jer ih sustav nema gdje drugdje smjestiti.
Besmislen sustav
U takvoj situaciji teško je očekivati da će mladi ljudi koji su počinili neki zločin odrasti u zdrave i odgovorne osobe.
“Evidentno je da to ni u kojem pogledu nisu uvjeti u kojima bi se mlada osoba odvojena od lokalne zajednice mogla razvijati u psihički stabilnu i zdravu osobu koja će ubuduće živjeti u skladu s općeprihvaćenim društvenim i zakonskim normama”, piše u dokumentu koji potpisuju naši vodeći suci za mladež, na čelu sa sutkinjom Lanom Peto Kujundžić.
Upravo je ona bila moderator jučerašnjeg okruglog stola na kojem je postavljeno samo jedno pitanje: ima li ovakav penalni sustav uopće ikakva smisla? Suci su zaključili da je u ovakvim uvjetima bilo kakva rehabilitacija i resocijalizacija maloljetnika nemoguća.
Postavljeno je i pitanje svrhovitosti pojedinih odgojnih mjera. Voditeljica OZ-a Turopolje Tatjana Katkić Stanić tako nas je upoznala sa slučajem dječaka koji je netom napunio 14 godina. Njemu je odgojna mjera zadržavanja u Turopolju izrečena zbog kaznenog djela spolnog odnošaja s djetetom. No, radi se o dječaku romske narodnosti koji je spavao sa svega nekoliko mjeseci mlađom djevojčicom, a ona mu je rodila dijete. Dječak sada boravi u Turopolju, a njegova djevojka nalazi se u njegovoj obiteljskoj kući s njegovim roditeljima.
Što mi uopće radimo!?
- On koristi svoja prava i pogodnosti pa za vikende odlazi kući toj istoj djevojci zbog koje je danas u Turopolju. Pitam se što mi to radimo - bila je iskrena Tatjana Katkić Stanić.
Jučer je još jednom istaknuto da je gotovo 50% štićenika odgojnih zavoda romske narodnosti, što je problem jer ne postoje adekvatni sustavi ocjenjivanja i tretiranja njihovih znanja i ponašanja. Tako je, primjerice, ispalo da je najveći dio štićenika ispodprosječnih intelektualnih sposobnosti, no radilo se samo o tomu da štićenici romske narodnosti nisu razumjeli pitanja.
- Naručili smo nove, adekvatnije psihologijske instrumente - rečeno je na jučerašnjem skupu.
Ministarstvo sve zna
“Besmislenost je zamjetna i u odnosu na džeparac budući da odgajanici smješteni u ustanovi socijalne skrbi primaju 100 kn mjesečno, dok su odgajanici ustanova pravosuđa uskraćeni za bilo kakav džeparac, što im često onemogućuje korištenje pogodnosti izlaska. Navedene razlike su poražavajuće i nerazmjerne budući da i upućivanje u odgojnu ustanovu i upućivanje u odgojni zavod pripadaju kategoriji odgojnih mjera, a ne kazni zatvora”, piše u izvješću o provedenom nadzoru.
Ministarstvo pravosuđa svjesno je situacije. Sucima i socijalnim radnicima obećali su da će se stanje promijeniti nabolje.
Nakon izvješća koje je objavio Jutarnji, Ministarstvo je Turopolju naložilo da popravi prehranu štićenika, osigura dostupniju zdravstvenu zaštitu i odgajatelje koji će štićenicima biti na raspolaganju dok god su budni. Daleko je to od onoga što suci za mladež (a i maloljetnici) traže, no početak je.
Centri za skrb totalno su zakazali
U praksi rad centara za socijalnu skrb izgleda tako da se obilaze samo štićenici koji su iz Zagreba i pripadaju zagrebačkim centrima, dok socijalni radnici koji bi do Turopolja morali “potegnuti” iz udaljenijih sredina zapravo ignoriraju tu svoju obavezu. To je posebno poražavajuće jer su u Turopolju, nakon zagrebačkih, najbrojniji dječaci iz Splita.