Objavljeno:  13.01.2009

General Sharon sanja džehenem

Ne daj Bože sudbine koja bi bila izuzetna, bolje neka je obična i svačija. Pogotovu, ne daj Bože nikome da mu se potrefi tako, pa da mu život postane metafora svih drugih života. A dogodi se tako, pravilo je - u naopaka vremena, da slučajem odabrano dijete, izvana nipočemu posebno, otkupljuje grijehe svijeta ili u svome jednom, malom životu, živi sve naše živote. Ne može biti velike nesreće, rata, kataklizme i ljudske pomutnje, a da se ne pojavi neko dijete u kojemu se sabere sva istina o onome što se dogodilo, obje strane, ako ih je bilo samo dvije, ili svih stotinu, ako ih je bilo toliko. Oni za koje mislimo da su zli i oni za koje vjerujemo da su dobri, nečastivi i pravednik, sve to u jednom djetetu. Poslije dođu hollywoodski producenti i ispričaju priču tako da opet bude pogrešna.

Mila Janković bila je samo beogradska djevojčica bez roditelja. Zatim se raspitivala tko je i što je, da bi saznala kako se zapravo zove Senida Bećirović. Sve dobro ovoga svijeta, ljubav, strpljenje i briga, Mili su došli od ljudi koji su rođenjem i životom Srbi, u zemlji Srbiji, jedinoj za koju zna. Senida je žrtva zločina koji su nad njezinom obitelji, selom i narodom počinili Srbi. Njezino ime nalazi se uklesano, među imenima onih kojih više nema. Senidu je spasio nepoznati srpski vojnik, čija ju je dobrota učinila najprije Ružom, a onda i Milom. Da nije bilo njega, na listi umorenih u ratu u Bosni i Hercegovini bilo bi jedno ime više, što za statistiku nije puno, ali za bosansko čovječanstvo jest. Kada je otkrila da se zove Senida, Mila se riješila onoga što ju je u djetinjstvu i pubertetu jako mučilo. Da nije otkrila, ostala bi joj muka i mučna tajna, ali bi bila pošteđena nečega što nadilazi snage oba svijeta kojima pripada, onoga u kojemu je rođena i nad kojim je počinjen zločin čija je ona metafora, i onoga koji ju je prigrlio, bio prema njoj dobar i nježan, nakon što je nad njom, njezinom obitelji i narodom počinio strašan zločin. Da je nastavila živjeti u neznanju, Mila, koja se zove i Senida, imala bi samo osobnu muku, a ovako nosi muku cijeloga jednog bosanskog kozmosa, u kojem imena pravednika nisu baš tako predvidljiva, niti je moguće s pouzdanjem znati i reći tko su čije žrtve.

Ako ne želimo lagati, naši su identiteti sve sami silogizmi, labirinti bez izlaza

Naši identitetu su jednostavni kao jedan i jedan jesu dva. Takvi su jer smo ih u strahu od okoline pojednostavili. Ima  Rambo Amadeus na novom albumu jednu veličanstvenu pjesmu u kojoj pokazuje kako su čisti samo oni koji se rode u incestu, i to takvom da im je isto ljudsko biće i otac i majka. Ako ne želimo lagati, naši su identiteti, uključujući i onaj nacionalni, sve sami silogizmi, labirinti bez izlaza, viša matematika. Naučimo ih sakrivati, lažemo djeci i unucima, krivo se predstavljamo, dok preziremo mrtvu djecu iz Gaze, divimo se izraelskim topovima i svojim člancima stavljamo monstruozne nadnaslove u kojima tvrdimo kako  Izrael ratuje protiv Hamasa, tako da su i ta mrtva djeca budući bombaši samoubojice, koje je Izrael, na čelu s našim novinskim nadnaslovima, ubio iz preventive. Između ostaloga, Izrael kasapi  Gazu i zato da dokaže sebi, svojim plavokosim vojnikušama i glasnogovornicama i svojoj plavokosoj ministarki, kako sa svojim žrtvama nema nikakve identitetske veze. Oni su im ni rod, ni pomoz bog, kako bi se to reklo u našim krajevima. U toj krvoločnosti, kojoj hulje aplaudiraju, djetinja je potreba da se potvrdi kako su svi naši identiteti jednostavni, kao jedan i jedan jesu dva. Ali treba biti ološ pa iz tog razloga ubijati. U našem je svijetu sve puno ološa.

Senidu su, kao i djecu iz Gaze, ubili da bi pojednostavili svoje identitete. Spasio ju je čovjek koji je, ipak, vjerovao u nešto drugo, a ne samo u to da je Srbin jedan kroz jedan. Milom su je učinili ljudi koji su naprosto bili dobri. Oni su je, na kraju, i učinili Srpkinjom. Njezino je srpstvo, dakle, načinjeno od same dobrote, a dobrota baš nikad nije jedan plus jedan jednako je dva. Istovremeno, ona je Bošnjakinja, u kojoj je ubijena, ali svejedno živi, jedna Senida. Taj njezin identitet nije sačinjen od dobrote, jer je ubijena tako malena, da u životu nije ni stigla vidjeti dobrotu.

Ubijena je iz istoga razloga i uz slične motive kao što se ubijaju djeca iz Gaze. Naći će se, sigurno, izraelski vojnik koji će spasiti jednu palestinsku djevojčicu, a ona će ponoviti ovu priču. Trebalo bi napokon preštampati i intervju koji je Ariel Sharon, malo nakon Srebrenice, dao beogradskom Telegrafu, a u kojem general savjetuje srpsku vojsku da bude što brža, efikasnija i odlučnija, jer svijet neće dopustiti da stvar traje predugo. Valjda on danas sanja džehenemske snove, valjda sa-nja gehenu.

Milin život neće biti jednostavan, jer joj je sudbina namijenila strašnu ulogu. Ona je metaforični anđeo nad bosanskim ratom. Ona jedina zna što znači biti na obje strane istovremeno. Samo takvo saznanje može spasiti svijet.

Miljenko Jergović