ABBY STEIN ZA GLOBUS

OD ŽIVOTA U SEKTI DO PRIZNANJA 'Odgajali su me kao princa, a onda je moj otac hasidski Židov zanijemio kad sam mu rekla da sam transrodna osoba'

    AUTOR:
    • Gabi Abramac

  • OBJAVLJENO:
  • 15.10.2017. u 13:34

Abby Stein rođena je kao Yisroel Stein u ultraortodoksnoj židovskoj zajednici usred New Yorka. Hasidski Židovi ne znaju engleski, govore isključivo jidiš, žive kao u 18. stoljeću. Uvijek se osjećala kao djevojčica rođena u krivom tijelu, a u razgovoru za Globus otkriva kako je to priopćila obitelji i započela novi život kao žena.

Fotografije: Daniel David Cole, Guillaume Gaudet, Gabi Abramac i Facebook

Čuo sam da radiš intervjue. Zovem se Yisroel Stein, odrastao sam u ultraortodoksnoj židovskoj zajednici u Brooklynu gdje je moj prvi i jedini jezik jidiš. Oženio sam se s 18 godina, sada imam 20. U potpunosti sam OTD (onaj koji je skrenuo s puta) i moja supruga to zna, ali i dalje živim naizgled židovski život. Spreman sam na intervju i ovo je moj broj telefona… - ovu sam email poruku, napisanu na jidišu, našla u svojem inboxu sredinom kolovoza 2012. Tog sam ljeta, prije pet godina, započela sa svojim sociolingvističkim istraživanjima u hasidskim zajednicama u New Yorku. Kad sam prvi put došla u hasidske zajednice, moj cilj je bio obaviti intervjue i terensko istraživanje kako bih zgotovila svoju doktorsku disertaciju o jidišu i identitetu njegovih govornika u ultraortodoksnim židovskim zajednicama u New Yorku.

Život u Americi

Hasidski pokret pojavio se u Istočnoj Europi u 18. stoljeću među siromašnim židovskim pukom. Hasidizam je stavio naglasak na radost, na ljubav prema Bogu kao prema svojem prijatelju, uključio je emotivnu komponentu u molitvu i podučio Židove kako se Bog može pronaći u svakom djeliću nečijeg postojanja. Holokaust je označio kraj hasidizma na europskom tlu. Nekoliko stotina preživjelih hasida došlo je koncem 40-ih godina 20. stoljeća u Ameriku.

U Americi su rekonstruirali život kakav su nekoć vodili u Europi. Ostali su vjerni odjeći iz 18. stoljeća, jeziku kojim su govorili – jidišu, i svim ostalim vjerskim običajima. Ono što ih čini posebnima u odnosu na ostale imigrante jest činjenica da se u srcu metropole kakav je New York nisu nikada asimilirali niti napustili svoj jezik i običaje.

Kad sam Yisroela Steina nazvala ne telefon, nije se mogao javiti, ali nastavili smo komunicirati preko SMS poruka. Yisroel je očajnički želio stupiti u kontakt s nekim iz vanjskoga svijeta. Već neko vrijeme dvojio je u sva pravila, zakonitosti, poredak i vjeru hasidske zajednice u kojoj je rođen. Na sva pitanja koja je imao nije nalazio odgovore unutar zajednice i pokušavao je saznati kako razmišljaju ljudi iz vanjskog svijeta. Dogovoriti mjesto susreta bilo je iznimno problematično jer se u hasidskome Brooklynu nismo mogli naći, a svijet izvan hasidske enklave bio je Yisroelu, koji nije ni govorio engleski, potpuno nepoznat.

Abby snimljena u kampusu Sveučilišta Columbia gdje studira. Danas je i aktivistica za LGBTQ prava

 

Nekako sam ga uspjela uputiti da sjedne na autobus i rekla mu da iziđe kod Empire State Buildinga na Manhattanu. Mislila sam da će, i ako se izgubi, moći ljudima samo reći pojam “Empire State Building” i da će ga netko uputiti na mjesto susreta.

Iako je na Manhattanu, osobito u turističkim zonama, uvijek velika gužva, već sam izdaleka spazila Yisroela, zvanoga Srully. Imao je na sebi dugački svileni kaftan, bijele čarape i crne cipele, crni šešir i naočale za vid s debelim staklima. Premda sam već tada bila navikla na hasidski izgled, sve na Srullyju izgledalo je skupocjeno. On je doslovno bio hasidski princ, odgajan kao mogući budući vođa zajednice. Čak i u New Yorku, gdje ljudi obično ne obraćaju pozornost na to kako drugi izgledaju, ljudi su se okretali za Srullyjem.

Stein je, naime, rabinski sin iz dinastije Vižnic, rođen u Williamsburgu u Brooklynu i izravan potomak Baal Šem Tova koji je bio osnivač hasidizma. U hasidskom svijetu postoji razlika između pojmova rebbe i rabi, rov ili rav. Funkcija rava je odgovarati na pitanja koja se odnose na halahu (židovski zakon). Rebbe je vođa vjerske zajednice, duhovni vođa i mentor. Rebbe obično ima desetke tisuća sljedbenika. Iz takve obitelji potjecao je Yisroel Stein, na čijoj se svadbi okupilo nekoliko tisuća sljedbenika.

Abby u vrijeme dok je živjela u hasidskoj zajednici i zvala se Yisroel Stein

 

Biblioteka

Dugo smo sjedili i razgovarali o njegovu odgoju, mnogim pitanjima koja je imao, na koja je bio ušutkavan kad ih je postavio ili na koja nije bilo odgovora. Srullyja je mučilo postoji li Bog, a samim time imaju li svi zakoni po kojima je odgojen smisla. Nakon što je počeo odlaziti u biblioteku, otvorili su mu se svjetovi koji ne postoje u cenzuriranim hasidskim knjigama. Otkrio je da svijet nije nastao prije manje od 6000 godina, kako je on učio, jer povijesni izvori su govorili o drugačijim vremenskim etapama. Rekao mi je da mu je u jednoj fazi njegovih dvojbi jedan rabin rekao da Kabala ima odgovore. Dvije godine Srully je proveo izučavajući kabalu 18 sati na dan. Na kraju je zaključio da ne vjeruje u vjerske dogme; ništa mu nije moglo dokazati postojanje Stvoritelja.

Moj jidiš u to vrijeme nije bio tečan, a Srullyjev engleski bio je gotovo nepostojeći. Sjećam se da sam od njega naučila riječi aprikorus. Nisam znala što to znači i on je riječ ukucao u Google Translate svojeg mobitela i kad je okrenuo ekran prema meni, na ekranu je pisalo “heretik”. Aprikorus je riječ koja se koristi za nevjernike i one koji odstupaju od zakona zajednice, a Srully je sam sebi priznao da je on upravo to. U tih nekoliko godina previranja Srully se trudio vratiti vjeru u tipičan hasidski život i pokušavao se i dalje uklopiti u standardni život zajednice. No njegova želja za znanjem bila je jača od okova koji su ga sputavali.

Tajni život 

Srully je i mobitel nabavio potajno, skrivao ga u šeširu i krišom, obično u kupaonici, pretraživao sadržaj na internetu. Kradom je odlazio i u knjižnicu, kamo je hasidima zabranjeno ići, i učio o svijetu i povijesti. Kao i svi tipični mušarci koji pohađaju hasidske ješive, Srully je imao vrlo ograničena znanja o bilo čemu što se ne odnosi na vjerske knjige. Dan u ješivi traje od 9 ujutro do 17 sati.

Od 7. do 15. godine dječaci imaju samo jedan sat sekularnog kurikuluma dnevno. Ovaj jedan sat obuhvaća predmete koje ih država New York primorava da uvrste u svoj raspored. U tom jednom satu natrpan je engleski, osnovna povijest, zemljopis i matematika. Taj sat je na kraju dugog i napornog dana, i za taj sat nitko ne mari. Ravnatelj škole, roditelji i dječaci ne smatraju taj predmet bitnim. Nakon 15. godine života školski dan traje do 7 ujutro do 21 sat i više nema ni ovog jednog sata sekularnog programa.

Srully je na internetu tragao za konceptima drugih filozofskih škola i pokušavao ih usporediti s onim što je učio. “Među prvim pojmovima koje sam potražio bio je ‘žena u muškom tijelu’. Engleski mi je bio krajnje siromašan, mogao sam čitati samo stranice na hebrejskom jeziku”, govori.

U Brooklynu postoji oko 30 različitih hasidskih sekti, a postoje i dva gradića satelita na sat vremena vožnje sjeverno od New Yorka. Svaka sekta donekle je različita i ima ponešto različit jezični repertoar. Stoga sam odlučila živjeti s različitim hasidskim sektama kako bih dobila dublji uvid u, naoko neprimjetan, spektar internih različitosti toga društva. Tijekom ovih pet godina intervjuirala sam stotine pripadnika različitih hasidskih sekti, živjela s tri obitelji u tri različite sekte i prisustvovala različitim društvenim događajima. Etnografskim rječnikom rečeno, moja uloga je bila ona sudjelujućeg promatrača. Bila sam odjevena kao pripadnici hasidskih zajednica, govorila kao oni, ponašala se kao oni, sudjelovala u svakodnevici… i upijala.

Moje istraživanje pokrivalo je ugrubo četiri skupine hasidskoga društva: haside koji žive po svim normama, haside koji su donekle na marginama društva - bilo svojim izborom ili zbog određene stigmatizacije, one koji žive dvostrukim životom – izvana su ortodoksni i funkcioniraju po svim normama unutar zajednice, ali imaju i drugi dio života u kojem izlaze iz zajednice, upoznaju ljude izvana, krše i propituju norme, a zadnja kategorija su hasidski otpadnici koji su napustili zajednicu.

Varivo

S pripadnicima svih ovih kategorija sam provela sate i dane u društvenim interakcijama i saznavala više o njima u dubinskim intervjuima koji su bili ujedno i biografski narativi. Svakoga četvrtka bila sam na okupljanju hasidske margine i otpadnika koje se naziva chulent. Chulent je varivo od ječma, graha, mesa i raznih začina koje se dugo kuha i jede na šabat. U chulent možete ubaciti svašta i svačiji chulent je drugačiji.

Tako se i ovo okupljanje zvalo chulent jer je raznih ljudi bilo tamo svakoga četvrtka navečer. Okupljanje je prije više od 20 godina pokrenuo Isaac Schonfeld kao mjesto na kojemu pripadnici zatvorenih židovskih zajednica koji imaju pitanja, a ne usude ih se postaviti, mogu doći i slobodno razgovarati o svemu. Svakoga četvrtka Isaac dolazi s loncem chulenta i netko drži izlaganje na neku temu. Yisroel Stein je u svojim prvim lutanjima također došao na chulent i to su bili njegovi prvi izleti izvan hasidskoga kvarta.

Među mojim ispitanicima koje su činili vjernici, fundamentalisti, licemjeri, heretici i otpadnici, Yisroelova priča, danas Abby Stein, uistinu je jedinstvena. U četiri godine Abby je premostila jaz dubok gotovo 100 godina ako usporedimo život u hasidskoj enklavi s onim u New Yorku 21. stoljeća!

Živjela sam prvo u bruklinškoj četvrti Crown Heights s Chabad Lubavitch hasidima koji su porijeklom iz Rusije, potom u četvrti Boro Park s poljskim Belz hasidima te u četvrti Williamsburg sa Satmar hasidima. Redovno sam odlazila u enklave Kiryas Joel i New Square. New Square je posebno ekstreman slučaj u kojemu se propisuje točno i kakve će naočale pripadnici zajednice nositi, kakve perike i pokrivala za glavu, interneta uopće nema i govori se isključivo jidiš. Hasidi inače imaju poseban školski i sudski sustav, kao i internu ekonomiju, a sve to kako ne bi ovisili o vanjskome svijetu i kako bi imali što manje dodira s njim.

Društvo je spolno segregirano. U trećoj godini života djevojčice i dječaci se odvajaju i pohađaju zasebne škole. “Uvijek sam se osjećala kao djevojčica rođena u krivom tijelu, no nisam znala da mogu nešto učiniti po tom pitanju”, kaže mi Abby. Brakove ugovaraju roditelji ili profesionalni bračni posrednici tako da pripadnici zajednice, osim unutar svoje obitelji, nemaju dodira sa suprotnim spolom. “Svoju sam suprugu upoznala preko posrednika i nakon sastanka koji je trajao 15 minuta objavili smo zaruke. Imali smo tipičan hasidski brak u kojemu supružnici grade odnos kroz izvršavanje svojih društvenih uloga”, kaže Abby.

Hasidi ne poznaju koncept romantične ljubavi, nego vjeruju u izgradnju odnosa. Te iste 2012. kada smo se upoznali, Srully je supruzi priopćio da nije vjernik. Razveli su se 2013. uz dogovor o zajedničkom starateljstvu nad sinom.

© Facebook
 

Kad sam odlazila autobusom u gradiće Kiryas Joel i New Square, hasidski autobus kojim sam se vozila imao je po sredini autobusa zavjesu koja je odjeljuje mušku i žensku stranu. U ta dva gradića na cesti postoje i znakovi za mušku i žensku stranu ulice na kojima se pripadnici zajednice upozoravaju da za šabat i vjerske praznike, kada je veća gužva na ulicama, imaju hodati posebnom stranom ulice. Spolna segregacija je protuzakonita u SAD-u. Tako su vlasti naložile gradiću Kiryas Joel da moraju ukinuti segregaciju na novoizgrađenom dječjem igralištu prije nekoliko godina na kojem je plava zona bila rezervirana za dječake koji dolaze s očevima, a crvena zona za djevojčice koje dolaze u pratnji majki. Hasidi su nominalno ukinuli znakove koji upozoravaju na mušku i žensku zonu, ali su se nastavili pridržavati svojih nepisanih pravila.

Hasidski autobusi po sredini imaju zavjesu koja razdvaja muškarce od žena, a postoje i znakovi za žensku i mušku stranu ulice

 

Zabrane

Kad sam hasidskim autobusom putovala u hasidsku enklavu Tosh koja se nalazi nadomak Montreala u Kanadi, hasidi se nisu usudili staviti zavjesu po sredini autobusa jer bi bilo protuzakonito tako prijeći granicu. No, rješenje uvijek postoji: muškarci u prednjem dijelu autobusa, žene u stražnjem. Hasidi kažu da žene razmišljaju racionalno i mogu gledati u muškarce bez gubljenja fokusa. Muškarce pogled na žene dovodi u iskušenje. Tako i u sinagogama, žene s balkona mogu gledati što muškarci rade u donjem dijelu sinagoge, dok oni ne vide što žene rade. Kod vjenčanja koja su odvojena pregradnim zidom, također se žene često naviruju preko zida ili između pregrada da vide što muškarci rade.

Zbog svega ovoga, u mojim ranim terenskim istraživanjima, susret sa Srullyjem je imao veliki utjecaj. Prvo, što je u sociolingvističkom smislu gotovo nevjerojatno naći pripadnika imigrantske treće generacije u srcu New Yorka koji ne govori engleski, a drugi razlog je bio što me je kopkala njegova sudbina i kako će se njegov život - koji je njemu u to vrijeme izgledao kao zatočeništvo - razvijati.

Nakon mog povratka u Hrvatsku još smo neko vrijeme komunicirali, a onda je Srully iščeznuo. Kad sam u prosincu 2013. došla na proslavu organizacije Footsteps koju su utemeljili bivši hasidi kako bi pomogli onim hasidima koji se žele školovati ili napustiti zajednicu, dočekalo me iznenađenje. Ugledala sam Srullyja Steina sa skraćenim peyes (uvojci uz obraze) i u svjetovnom odijelu. Čak je govorio i engleski. “Živim s roditeljima, prolazim kroz brakorazvodnu parnicu i polažem ispite kako bih stekao diplomu srednje škole”, rekao mi je. Naime, zbog minimalnog sekularnog programa hasidi ne mogu steći srednjoškolsku diplomu.

Tranzicija

Predanim danonoćnim radom Srully je uspio naučiti engleski i čak upisati Sveučilište Columbia u New Yorku. U mojim odlascima u New York uspijevala sam pratiti njegov razvoj i povremeno smo razgovarali preko Skypea. Mene je zanimalo kako se uklapa u vanjski svijet, kako usvaja engleski, kako napušta jedan identitet i izgrađuje novi. Na temelju longitudinalnog istraživanja i uzastopnih intervjua koje sam imala s njim i s još četiri pripadnika hasida koji su napustili zajednicu izradila sam rad o tranziciji jezika i identiteta koji sam predstavila na skupu Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku 2015. godine u Zadru.

Premda neobično za hasidske obitelji koje se uglavnom odriču članova obitelji koji skrenu s puta, Srullyjeva obitelj pružala mu je punu potporu i u procesu razvoda braka i u odlasku na sekularne studije što je bilo nečuveno za jednog člana rabinske obitelji.

“Moj je otac smatrao da postoji šansa da će me vratiti na pravi put ako budu imali razumijevanja za mene umjesto da me odbacuju”, ispričala mi je Abby.

Sve se promijenilo u studenome 2015., kad je Srully obznanio da se identificira kao transrodna osoba i da je započeo s fizičkom tranzicijom. Yisroel Stein postao je i službeno druga osoba – Abby Stein. U našim prethodnim razgovorima nikada nije bilo riječi o ovoj temi. Yisroel je putem društvenih mreža objasnio da je odabrao ime Abby jer ono dolazi od imena Abigail, a Abigail je prema biblijskim predajama jedna od žena kralja Davida. Biblija ju opisuje kao ženu snažnog karaktera, a Talmud kaže da je ona bila jedna od sedam najljepših žena koje su živjele na svijetu. Ime također označava izvor radosti.

Za potrebe ovog intervjua s Abby sam ponovno razgovarala početkom srpnja 2017. Našle smo se u New York Public Library. Bio je to prvi put u našem petogodišnjem poznanstvu da smo uspjele razgovarati detaljno i o ovoj temi. “Kad sam imala 11 godina”, rekla je Abby, “na kraju večernjih molitvi dodala sam i jednu vlastitu: bila je to molitva da se probudim kao djevojčica.” Kaže da je kao dijete čitala sve članke o transplantaciji organa o kojima su pisale hasidske tiskovine i da je maštala o tome da napravi transplantaciju cijelog tijela jednoga dana. U to vrijeme koncept transrodnih osoba joj je bio potpuno nepoznat i nije znala da takve osobe postoje.

Nekoliko dana prije javne objave o tranziciji, Abby i njezin rabin iz egalitarne moderne kongregacije Romemu na Mahnattanu posjetili su njezina oca. Rabin Ingber ponudio se razgovarati s njezinim ocem. Njezin otac ostao je zaprepašten već na prvi pogled kad je vidio sina s probušenim ušima i naušnicama.

“Otac je zanijemio kad sam mu rekla da sam transrodna osoba. Rekao je: ‘Ne vjerujem da to postoji.’”

Abby Stein argumentira kako židovska tradicija poznaje više od jednoga roda. Tvrdi da Talmud spominje barem šest različitih rodova, a da židovski zakon obiluje zakonima koji se odnose na ljude koji u potpunosti ne pripadaju niti jednom rodu.

Aktivizam

“Kabala je bila jedino mjesto na kojem sam naišla na fluidnost rodova – na koncept ženskih duša u muškim tijelima i obratno.” Kaže da je upravo to pokušala rastumačiti ocu koji rekao: “Znaš da ovo znači da vjerojatno više nikada neću moći s tobom razgovarati?” Nakon toga se ustao, zahvalio rabinu Ingberu na brizi i otišao bez riječi.

Abby Stein od tada nije razgovarala ni s jednim članom svoje bliže ili dalje obitelji, izuzev dva rođaka koji su također napustili zajednicu. O odnosima sa sinom ne želi više govoriti. Prije tranzicije viđala ga je jednom tjedno, premda bivšu suprugu više nikada nije vidjela. Ona se preudala i kada bi Abby dolazila vidjeti sina, novi suprug bi joj predao dijete.

Tom tranzicijom Abby je izgubila svaki dodir sa svojom obitelji. Podršku je našla u kongregaciji Romemu, u LGBTQ udrugama, u udruzi Footsteps koja pomaže hasidima koji odlaze iz zajednice kod tranzicije u svjetovno društvo i u prijateljima s fakulteta.

Danas je Abby Stein aktivistica za LGBTQ prava, aktivistica za bolje sekularno obrazovanje u hasidskim zajednicama, javna govornica i uspješna studentica na Sveučilištu Columbija.

Biografija Gabi Abramac

Gabi Abramac stekla je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu doktorat iz područja lingvistike radom o jeziku i identitetu ortodoksnih židovskih zajednica u New Yorku. U Zagrebu vodi školu stranih jezika i osnivačica je Zagrebačkog jidiš kluba.

Njezina istraživanja koja su počela kao studija o jeziku i identitetu razvila su se u niz podtema koje u širem smislu osim u područje sociolingvistike spadaju u područja lingvističke antropologije i sociologije religije. Godine 2016. izdala je knjigu “Dos heylike yidish vort: Jidiš i drugi jezici ortodoksnih židovskih zajednica u New Yorku”.

 

Akademsku godinu 2016./2017. provela je na New York University kao stipendistica zaklade Fulbright radeći na projektu višejezičnosti, kulture i utjecaja digitalnih medija na hasidsko društvo. U prosincu ove godine nastavit će svoja sociolingvistička istraživanja u hasidskim zajednicama New Yorka kao stipendistica Fordham University i New York Public Library.

Izdvajamo