Prošle je godine 2961 liječnik u Hrvatskoj primio honorar od farmaceutske industrije, a ukupan iznos koji im je uplaćen u istoj godini iznosio je 28,083.396 kuna, službeni je podatak Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Uplate su se kretale od malih iznosa od tisuću kuna, sve do 400 tisuća kuna, koliko je isplaćeno jednom liječniku/liječnici, piše Slobodna Dalmacija.
Prema HZZO-ovoj evidenciji, tom broju u istoj godini treba dodati još i više od 6000 liječnika kojima su isplaćeni takozvani troškovi reprezentacije, no ni u Zavodu ne znaju što to točno znači, osim da se reprezentacijom načelno smatraju darovi.
To znači da je četvrtina hrvatskih liječnika zaposlenih u javnom sektoru (oko 12 tisuća) na neki način profesionalno surađivala s farmaceutskom industrijom, što je fascinantno velika brojka za ovako malo tržište.
Na primjer, u američkoj državi Alabami, koja broji 4,5 milijuna stanovnika, registrirane su isplate za više od pet tisuća fizičkih i pravnih osoba, ali od 2009. do 2012. godine, dok je u istom razdoblju u, na primjer, državi Kanzas registrirano nešto više od 2500 adresa za isplatu. Ta će se brojka povećavati jer farmaceutske tvrtke u SAD-u, prema “The Affordable Care” zakonu, do početka 2014. trebaju objaviti sve podatke o isplatama, ali je već sad jasno da je hrvatsko javno zdravstvo više nego dobro premreženo farmaceutskom industrijom.
Siromašna produkcija
Najveći je, međutim, problem što u Zavodu nemaju nikakvu evidenciju o tome za što su ti liječnici točno plaćeni, odnosno u kojoj je mjeri riječ o znanstvenoj suradnji, a u kojoj o sudjelovanju liječnika u marketinškim aktivnostima farmaceutskih tvrtki, ili čak čistoj korupciji.
Naime, znanstvena suradnja industrije i liječnika u Hrvatskoj očito je i objektivno urodila nesumjerljivo manjim brojkama. Prema podacima koji se mogu naći na ClinicalTrials.gov i PubMedu, u 2012. godini odobreno je 55 kliničkih ispitivanja, a trenutno je otvoreno 112 otvorenih studija.
Od tih istraživanja, 83 financira samo farmaceutska industrija (najviše Hoffman LaRoche − 16, Eli Lilly, Merck i Pfizer po 7, AstraZeneca 4 itd.), dok osam financiraju farmaceutska industrija i neke druge institucije.
U bazi PubMeda u istoj godini može se naći tek devet objavljenih studija, među kojima je čak četiri vodio isti liječnik.
Jasno je, dakle, da ovako siromašna produkcija nikako ne može opravdati brojku od gotovo 3000 suradnika, koji su, kako doznajemo, često angažirani preko ugovora o autorskom djelu, to više jer Zakon o lijekovima od 2003. godine izričito brani da farmaceuti sklapaju ugovore s liječnicima o kliničkim ispitivanjima.
O čemu je onda riječ? Za kakav je rad plaćeno gotovo 3000 ljudi?
Prema prof. Peteru C. Gøtzscheu, suradniku Cochrane centra za nordijske zemlje, nema dileme da je riječ o korupciji i liječničkom sudjelovanju u marketingu. Gøtzschea je svojedobno zaprepastila situacija u Danskoj gdje je 2010. čak četiri tisuće liječnika (od 15 tisuća zaposlenih u zemlji) surađivalo s farmaceutskom industrijom, od kojih je samo 1649 imalo odobrenje za takvu suradnju. U toj je zemlji nemoguće dobiti odobrenje za rad s farmaceutskom industrijom ako nije riječ o znanstvenoj suradnji.
− U lipnju 2010. Agencija za lijekove uputila je upozorenje za 650 liječnika kojima nije odobrena suradnja. U tom trenutku, 1640 liječnika je surađivalo s industrijom, uključujući ovih 650. Kad smo u studenome pogledali registar, na listi ih je bilo 4036, dakle, svaki peti liječnik u Danskoj. Broj je šokantan, to više što se Danska smatra jednom od najmanje korumpiranih zemalja na svijetu − tvrdi Gøtzsche.
Autorska djela
Cochrane se zauzima za potpunu transparentnost odnosa industrije s liječnicima, ali i za eliminaciju marketinške uloge liječnika.
− Neki liječnici rade dragocjene stvari za industriju koje donose dobrobit pacijentima, kao što je rad na kliničkim studijama. Ali najveći broj liječnika u industriji ne radi na tome. Jednostavno je nemoguće da toliki broj ljudi radi smisleni posao − zaključuje Gøtzsche, dodajući da bi se velikodušnom procjenom došlo do broja od 50 liječnika koji bi u Danskoj mogli raditi na unaprjeđenju znanosti, dok svi ostali rade na marketingu.
Istražujući što se događa u Hrvatskoj, došli smo do podatka da veliki broj liječnika u Hrvatskoj surađuje s farmaceutskim kompanijama preko ugovora o autorskom djelu, a za čiji je dizajn zaslužan i odvjetnički ured “Hraste i partneri”, kao opunomoćeni odvjetnik privatnog društva koje se zove Hrvatska autorska agencija – Centar za intelektualno vlasništvo, piše Slobodna Dalmacija..
Na web-stranicama te agencije posebno je istaknuta suradnja s farmaceutskom industrijom, za koju Agencija sređuje, citiramo, “sigurnost u kvalifikaciji određenog djela kao autorskog djela, a što farmaceutsku tvrtku osnažuje pred revizorima i poreznim tijelima prilikom obavljanja nadzora te smanjuje rizike eventualnih prekršaja” i “kako, u okvirima stručno izrađenog djela, navedeno djelo pravno uobličiti da se radi o autorskom djelu sukladno važećem zakonu koji regulira autorska prava”, uz naglasak da je “porezni tretman autorskog djela značajno povoljniji od poreznog tretmana bilo kojeg drugog ugovora”.
Nakon što smo im postavili pitanja o vrsti i načinu suradnje njihovih klijenata s farmaceutskom industrijom, iz ureda “Hraste i partneri” stigao nam je općeniti odgovor o njihovu shvaćanju autorskog djela u znanosti.
− Želimo istaknuti da se sva pisana i govorna stručna djela kako su gore navedena (Zakon o autorskim pravima i srodnim pravima, op.a.) načelno smatraju autorskim djelima, pa tako i stručne pisane studije iz područja medicine − stoji u njihovu odgovoru.
No, “Slobodna” je u posjedu potvrda u uplati na ime voditeljice jedne od Gradskih ljekarni Zagreb koje je, na temelju ugovora o autorskom djelu, isplaćivala Pliva, što još jednom otvara početno pitanje – što je voditeljica ljekarne originalno, autorski, mogla isporučiti Plivi, koja godinama nema nijedan novi lijek?
Suradnja na portalu
Obrativši se Plivi i ostalim farmaceutskim kompanijama za tumačenje autorske suradnje s liječnicima, dobili smo odgovor da s liječnicima i magistrima farmacije surađuju preko svog portala na kojemu liječnici pišu o bolestima i postupcima liječenja, te daju savjete pacijentima. Isto nam je odgovorio Belupo, dok su inovativni proizvođači (uglavnom velike međunarodne korporacije) odgovorili da smatraju da liječnici ne mogu biti plaćeni ni za kliničke studije.
− Sukladno Zakonu o lijekovima, kliničko ispitivanje lijeka može se provoditi samo u zdravstvenoj ustanovi s kojom je podnositelj zahtjeva sklopio ugovor o kliničkom ispitivanju lijeka. Naručitelj ispitivanja (industrija ili ugovorna istraživačka organizacija) plaća zdravstvenoj ustanovi, temeljem ugovora, sveukupne troškove kliničkog ispitivanja. Liječnike koji sudjeluju u ispitivanjima plaća njihov poslodavac (zdravstvena ustanova), a ne naručitelj ispitivanja (industrija ili ugovorna istraživačka organizacija). Te odredbe zakona su na snazi od 2003. − stoji u odgovoru koji u ime Udruge inovativnih proizvođača lijekova potpisuje Sani Pogorilić.
Ako u krajnjoj dobronamjernosti zamislimo da za korporativne portale radi 400 liječnika, te eliminiramo plaćenu suradnju na kliničkim studijama, pitanje što četvrtina hrvatskih liječnika radi za korporativnu industriju postaje još jedno neugodno pitanje hrvatskog zdravstva, to neugodnije sjetimo li se strašnih korupcijskih afera, kao što su priče o Farmalu i Pfizeru.