Gradite pučke kuhinje, trebat će nam

PET
Gdje zaposliti robijaše

Ministarstvo pravosuđa, Odjel za izvršenje kaznenih sankcija na sve strane traži gospodarske subjekte ili ustanove u kojima bi mogli zaposliti dio zatvoreničke populacije, pogotovo one sa manjim kaznama. Gospodarska kriza i višak radne snage na tržištu smanjit će manevarski prostor za ovu izvrsnu ideju ministarstva pravosuđa. Ovom vrstom “zapošljavanja” zatvoreničke populacije smanjio bi se pritisak na državni proračun iz kojeg se izdvajaju veliki novci za uzdržavanje osuđenika. Prilikom rehabilitacije u Krapinskim Toplicama, gdje sam se oporavljao od operacije oba koljena, pala mi je na pamet jedna neobična ideja. Osobe osuđene za prometne nesreće trebalo bi slati na rad u institucije kao što su toplice i slično, u kojima se oporavljaju žrtve njihovih prometnih pogrešaka. Mogli bi jednostavno kolicima prevoziti nepokretne ljude koji se godinama oporavljaju u ovakvim  institucijama. Kada bi šoferi, a pogotovo oni mlađi, vidjeli kako izgledaju žrtve tih nesreća, koje su mjesecima ili godinama u komi, ili pak nepokretni, dobro bi razmislili kada drugi put sjednu za volan.

SUB
Recesijski trend

Obamina administracija je prilikom utvrđivanja financijskog paketa za pomoć posrnulom američkom društvu i gospodarstvu izdvojila 60 milijardi dolara za pučke kuhinje, o čemu sam već ranije pisao. No, hrvatska vlada ni u proračunu, ni u rebalansima nije izdvojila nikakvu značajniju količinu novaca za pučke kuhinje, nego sve, više manje, prepušta vjerskim organizacijama i Crvenom križu. Ukoliko se nastavi ovakav recesijski trend u Hrvatskoj, smanjivanje mirovina, plaća i drugih socijalnih davanja, vrlo brzo bi nam pučke kuhinje mogle postati nasušna potreba. Vlada bi stoga, zajedno sa socijalnim službama i onima koji se do sada bave tim plemenitim poslom morala napraviti analizu i planove te pripremiti sredstva kako nas ne bi zatekla glad i kako životi mnogih koji su potrebni naše pomoći i solidarnosti ne bi bili dovedeni do ruba. Ali ne samo do ruba života, nego i do ruba dostojanstva i ponosa.

NED
Skijaški sindikat

U posljednjem broju tjednika Lider kolega po peru Miodrag Šajatović, koji također spada među rijetke medijske poslenike što podržavaju Kosoričinu politiku, napisao je sjajan tekst izbacivši znakovitu sintagmu o utjecajnom dijelu hrvatskog establishmenta koje je nazvao “skijaškim sindikatom”. Veli on kako je premijerka Kosor kriznim porezom (i povećanjem PDV-a) izazvala bijes “skijaškog sindikata”. Istovremeno on tvrdi kako je ona tim potezom “probudila važan segment hrvatskog društva, a riječ je o srednjem i višem srednjem sloju. Taj moćni lobi u stvari je “skijaški sindikat”. Riječ je o skupini za koju se procjenjuje da ima 200.000 članova, a zajedničko joj je da si može priuštiti skijanje. Veliki dio tog sindikata smješten je u medijima i to je izazvalo novinare na tako neuračunljive naslove kao što je harač i slično. Bez obzira na medijske reakcije, nitko nam nije ponudio drugo suvislo rješenje. Ljudi koji nešto znaju o gospodarstvu poput Lovrinčevića, Vidoševića, Škegre podržali su ove njene mjere. Postoji, međutim, i dio medija vrlo prepoznatljiv s matricom koja bi se mogla nazvati “čim-čim gore, tim-tim bolje”. Oni se naprosto natječu tko će nam ponuditi gori, mračniji i uvredljiviji scenarij, sa samo jednim ciljem: destrukcija. Konkretnih mjera jednostavno nema, a najkonkretnija mjera koju nude je MMF. Pa dobro. Neka vlada zatraži od MMF-a pod kojim bi uvjetima bio voljan pomoći Hrvatskoj, pa ćemo onda vidjeti da li je bolje da sami rješavamo svoje probleme ili da nam ih rješava netko izvana. Beč, Pešta, Beograd ili Bruxeless. Oni za koje su uvijek mislili drugi iz vanjskih centara moći jednostavno ne mogu bez tutora. Oni nam se samo izmjenjuju. Hrvatska je samostalna država i bilo bi vrijeme da preuzme brigu o samoj sebi i svojim građanima.

PON
Britanska hrana

Parlament i vlada Velike Britanije odlučili su se za naoko nenbičan i protueuropski potez. Zaštitnim mjerama i poticajima kane zaustaviti najezdu hrane koja se proizvodi izvan Velike Britanije, s obzirom na to da uvoze čak 90% voća i povrća iz inozemstva. Iako, mora se priznati da su ukusi pri prehrani uvjetovani dobrim dijelom i britanskom kolonijalnom prošlošću. Vlada i parlament postavili su cilj da krenu u vlastitu proizvodnju hrane koja mora biti i profitabilna i zdrava i domaća budući da se boje da bi vrlo brzo zbog porasta broja stanovnika u svijetu moglo doći do pomanjkanja hrane. Možda bi smo od njih i mi mogli nešto naučiti.

UTO
Medijski senzacionalizam

Prometna nesreća koja se dogodila u Radunu u blizini Kaštela, polako ali sigurno nestaje iz naših medija. Svakog čuda za tri dana dosta stara je, ali tužna i istinita poslovica. Imena poginulih vrtjeti će se još par dana i nakon toga pasti u zaborav. Kako to spriječiti. Boraveći u Krapinskim Toplicama u ruke mi je dospjela knjiga pjesama Kristine Šušnjare: “Kad priča završi”, koju je uredio i za tisak priredio Mihovil Matković. Sami stihovi, mladenački i čudni, otvaraju nam vrata jedne mlade duše čiji je život prekinuo susjed izmasakriravši je u neposrednoj blizini Splita. Koliko je takvih mladih života ugašeno na naprasni način, koliko snova, koliko životnih želja i koliko ucviljenih članova obitelji ostaje iza njih. Život to prekrije, ljudi uglavnom zaborave. Padne presuda od 30 do 40 godina, no pitanje je kako iz takvih slučajeva napraviti snažniju poruku koja neće biti samo žrtvom medijskog senzacionalizma. 

SRI
Govor mržnje

Premijerka Jadranka Kosor nedavno je izjavila kako je njena HDZ-ova vlada bila izložena neviđenom linču u najmanju ruku neprimjerenom govoru. Nazvala je to opasnim govorom mržnje koji vlada neće tolerirati. Ne znam kojim to sredstvima vlada kani zaustaviti napade na sebe, ali premijerka je pogriješila u jednoj stvari. U ovom slučaju ne radi se o govoru mržnje. Govor mržnje koji vrijedi kao kriterij u zapadnim demokracijama, a pogotovo u praksi Suda za ljudska prava u Strassborugu, koristi se isključivo kada se govori o socijalnim skupinama, kao što su religija, spol ili nacija. On se odnosi na one skupine koje su manjina u društvu. Iako, pitanje je koliko su recimo spolne skupine (žene ili muškarci) manjina u nekom društvu. Ili pak religijske skupine. Bilo je i toga u napadima na vladu, pogotovo kada je neki službeni sindikalac nazvao premijerku malom od kužine. Na to su reagirale i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova i ženska aktivistica Neva Tole, ali tu Hininu vijest nitko nije prenio. Premijerka je vjerojatno mislila na govor iz mržnje  koji se iščitava iz motiva kritike. Vrlo je teško odrediti da li je nečiji motiv iskazan u članku dobronamjeran ili zlonamjeran. Međutim, postoji neka praksa i neki kriteriji temeljem kojih je iskusnim aktivistima za ljudska prava moguće iščitati radi li se o govoru iz mržnje ili ne. Bavim se ovim problemom već cijeli niz godina i zato mogu iz vlastitog iskustva i kao žrtva govora mržnje u Titovom i Tuđmanovom sustavu reći: da, ovo je govor iz mržnje. Ovo je neurastenična uvredljiva kampanja protiv Jadranke Kosor, Vlade i HDZ-a, vrlo jasan govor iz mržnje, dobro orkestriran s ideologijskom podlogom, utemeljen na novinarstvu s tezom. No, to je cijena demokracije i Vlada ne može i ne smije poduzimati nikakve mjere protiv novinara autora tekstova.

ČET
Rat protiv Vlade

Evo jedan primjer dvostrukih kriterija naših medija. Ovih se dana po medijima provlači priča o nedavnom Thompsonovu koncertu u Biogradu prilikom kojeg je Mesića i Kajina nazvao izdajicama. Neki lijevi idioti drže kako je to napad na ustavni poredak budući da se time omalovažava institucija predsjednika Republike. Istovremeno, hrvatski su mediji preplavljeni nazivanjem Sanadera izdajnikom i kukavicom, a s time su počeli još dok je bio predsjednik vlade i to je normalno. Isti oni novinari koji su u vrijeme komunizma svaku ideju nacionalne slobode nazivali izdajom revolucije Jugoslavije, samoupravnog socijalizma danas bi nam opet moralno-politički arbitrirali. E neće. Konačno, mnogi od tih “piskarala” bili su u vrijeme Tuđmanova režima nazivani izdajnicima. Čini se da ništa nisu naučili.

Vilim Ribić, u jednom od svojih nekontroliranih ispada, najavljuje rat vladi Jadranke Kosor. Svako igranje vatrom, kao što je upotreba riječi rat u ovoj socijalnoj situaciji, ima opasno značenje. Pogotovo s obzirom na frustrirajuću atmosferu u hrvatskom društvu, ali i zbog činjenice da u Hrvatskoj postoje stotine tisuća branitelja i razvojačenih osoba, do zuba naoružanih i spremnih na obranu “hrvatskih svetinja”. Bilo bi dobro kada bi Ribić i njemu slični vodili računa o ovome.
Ivan Zvonimir Čičak