Nema više Janice Kostelić, koja je jedina znala Slovence dovesti u red, nema Gorana Ivaniševića da živcira naciju, sad tablodidi živciraju njega. Nema ni Luke Modrića, zbog kojega se prodavalo još nešto ulaznica na Maksimiru, a nema ni Ćire Blaževića, pobjegao u “vilajet”. Blanka Vlašić iz emocionalnih razloga ne može preskočiti više od 192 centimetra,
 Da moram na Himalaju ili u kakvu nemoguću misiju, u ekspediciju bih uvrstio Krunu Jurčića |
Zdravko Mamić je u korizmi. U čišćenju duha i tijela odrekao se Dine Drpića, Boška Balabana, Tome Šokote, koji je od osme godine u Dinamu, Marijana Vlaka koji je maksimirskom klubu darovao cijeli jedan život, više od 30 godina. Odrekao se i Ilije Lončarevića u čiju se stručnost kleo, a naravno, odrekao se i - medija! Ali, nije samo Zdravko Mamić u korizmi, od zabluda se odriče i Milan Bandić. On se odrekao - Mamića!
Kako su propali purgeri
I tako, dok se miješaju razni osjećaji u našem športskom mini-kozmosu, umiru maksimirski mitovi, dok nestaju “stari igrači” poput Belina i Lamze, Zajeca i Kranjčara, u Dinamu su trenutno na vlasti Hercegovci. “Hercegovina voli Dinama”, transparent je s kojim ćete se susresti na pripremama “modrih” u Međugorju, na turnirima u Gabeli, gdje najžešći navijači iz Čitluka, Čapljine i Metkovića razvijaju plave zastave. Dinamo Zagreb je za njih doista svetinja.
Kažu da u “pradomovini svih Hrvata”, koju ni Kineski zid ne može razdvojiti od Zagreba, čim se dijete rodi, prije nego što ga fratar poškropi svetom vodicom, pod jastuk mu tutnu stotinu eura i putokaz do Zagreba. Tako su u Dinamo došli Irović, Benco, Prskalo, Goran i Predrag Jurić, Leko, Dario Šimić, Jurčić, a tako je do Dinama došao i njegov peti počasni predsjednik Milan Bandić, rodom iz Pogane Vlake. Istim putem išli su glavni menadžer i športski direktor Zdravko i Zoran Mamić, porijeklom iz Donjih Mamića, trener Kruno Jurčić je iz Gruda, a i predsjednik Mirko Barišić, makar se predstavlja kao Šokac iz Levanjske Varoši kraj Đakova, i predsjednik, čiji su korijeni iz Zlosela na Kupreškom polju, dokotrljao se nekim “vlakom bez voznog reda” iz hercegovačkog kamena...
Tako je danas! Sjećam se, a tome je tek nešto više od deset godina, kada je još bila Croatia i kada je modrim klubom vladao četvrti počasni predsjednik Franjo Tuđman i kada je naredio: “Dajte klub purgerima, da vidimo i to čudo”. Instalirani su Velimir Zajec i Zlatko Kranjčar, a legendarnom tandemu pridružili su se Marijan Vlak i Zvjezdan Cvetković. Ali, “vlaškouličanska inicijativa” nije bila dugog vijeka, novi gazda, Zagorec Zlatko Canjuga mijenjao je trenere i direktore kao košulje, od Tomice Horvatinčića do Mirka Novosela. Nisu bili upitni trofeji, već stavovi, više od dvostruke krune i gostovanja Manchester Uniteda bilo je važnije maknuti s istočne tribine transparent “Dinamo svetinja” i stišati te “Soroševe plaćenike” na sjeveru, koji, nota bene, nisu ni znali tko je Soroš!
Današnji gazda je trošio Dinamove legende kao “šećerni štap”, nestajali su Zajec, Kranjčar, Mlinarić, Mustedanagić, Deverić, Kuže, a nedavno se niz popularno stratište, maksimirske štenge, skotrljao i Marijan Vlak. Da se u zimskoj pauzi htio riješiti Šokote i Balabana, koji su pri dolasku bili tretirani kao sveci a danas su na putu za nogometno smetlište, još bi bio u sedlu...
‘Peta trenerska zvijezda’
Dinamo je u svojoj novijoj povijesti, od 1945. godine, imao samo četvoricu ozbiljnih trenera - Branka Zebeca, Ćiru Blaževića, Otta Barića i Zlatka Kranjčara. Talentiranih, trenera koji su razumjeli bit nogometne igre, tvrdoglavih do neba ali - ti treneri su osvajali trofeje. Svi su otjerani iz Maksimira na vrhuncu slave. Branko Zebec, nakon što je pobijedio Eintracht Frankfurt 4-0, otišao je zbog neslaganja s upravom oko ugovora Rudija Belina, Ćiru Blaževića je Zdravko Mamić “šutnuo” kada mu je donio prvenstvo, Otto Barić je morao otići nakon što je ignorirao “ceduljicu iz svečane lože”, na kojoj je pisalo “ne mijenjati Viduku”.
Zlatko Kranjčar je posebna priča. 1996. bacili su ga na cestu nakon što je bio prvakom, dvije godine kasnije pokazali su mu vrata zbog “slabih rezultata u Ligi prvaka”, iz reprezentacije su ga izbacili jer je “izgubio od Brazila” a usput se nije želio odreći pomoćnika Tome Ivkovića, a iz Sesveta su ga najurili jer je odbio predsjednikovog sina uvrstiti među osamnaest kandidata za utakmicu s Varteksom. Umjesto priznanja trenerskih kvaliteta, tom, možda i najboljem hrvatskom treneru, pod nos su gurali - litru i vodu.
Kruno Jurčić ima sve predispozicije da postane “peta Dinamova trenerska zvijezda”. I nisu nevažni njegovi korijeni kao garancija upornosti. Njegova hercegovačka drskost, njegov ego neće dopustiti nered u svlačionici, niti će mirno stajati pored telefona, kada nazove veliki gazda. Kada bih se kojim slučajem morao popeti na Himalaju, ili krenuti u bilo kakvu nemoguću misiju, u ekspediciju bih uvijek uvrstio Krunu Jurčića...
| I Maradona je hrvatskih korijena U četvrtak je u dvorani Hrvatskog slova promovirana knjiga Zvonimira Magdića “Maradona - mali zeleni”. Osebujna knjiga, osebujnog autora, ne samo u hrvatskim, originalnog čak i u europskim okvirima. Okvir za sliku - “kak’ su pisali stari majstori”. Na promociji su bili i Dinamovi Argentinci Ibanez, Calello i Čileanac Morales, Brazilce Magdić vjerojatno nije ni zvao. Bez Maradone i Magdića nogomet bi bio dosadan. Maradona, za kojega argentinski novinar Domagoj Petrić tvrdi da je hrvatskih korijena, da je baš zbog toga jednoj kćeri dao ime Dalma, i da je izjavio kako je “zbog hrvatske kapi krvi tako tvrdoglav”. Zvonimir Magdić Amigo, poznat po simpatijama prema latino-američkom nogometu, ali i kao novinar, koji je s Dinamovim igračima preživio pad aviona u Rimu, kaže: “Maradona je samo moj mali zeleni. Priznam samo trojicu - Di Stefana, Sivorija i Maradonu...” Amigo, a Pele? “On je samo obični ovozemaljski kralj”, reći će publicist, koji je napisao možda i najbolju knjigu o Maradoni. U svakom slučaju - s najviše ljubavi! |
| Zašto nam se tata Drpić obratio Vi mora da ste velik i divan čovjek, kad ste se odlučili odreći takvog anđela”, napisao sam Mirku Barišiću, nakon što je Mamić najavio odlazak iz Maksimira. Barišić je nagovorio Mamića da ostane... Nekoliko dana ranije mediji su lamentirali o “novom Mamićevom igrokazu”, u kojemu je govorio da će “završiti kao Pukanić”. Mediji su podcijenili Mamićevu bistrinu (i strah), predstavivši to kao laprdanje. Mamić je vjerojatno dobio opomenu, ne znam iz kojega miljea, nadzemlja ili podzemlja i obratio se onima koje prezire. Zna da ga mediji mogu spasiti od “cijevi”. Novinarima je vješto sročeni tekst podijelio i Ante Drpić, koji je pokušava opravdati sinovljeve kockarske sklonosti. “Štrajfao” je članove Izvršnog odbora, koji besplatno putuju po Dinamovim pripremama, umjesto da su “ishodili dovršetak stadiona”. U potpisu je “jedan neispavani tata”. Nije se on obratio medijima zbog gole istine, nego zbog jedne druge istine, koja lebdi nad mnogim maksimirskim glavama. |
| Otjerani Ardiles ide u Bayern Argentinski novinar, koji je prisustvovao promociji Magdićeve knjige o Maradoni, govoreći o poveznici Buenos Airesa i Zagreba, u jednom trenutku je spomenuo: “Sljedeći trener Bayerna iz Münchena bit će Osvaldo Ardiles!” Prije deset godina “don Osvaldo” je bio trener Dinama. I vodio je Dinamo na njegovoj najvećoj utakmici u Ligi prvaka, na Old Traffordu, gdje su Ladić, Bišćan, Mujčin i ostali izborili 0-0. Oteo je Ardiles bod Alexu Fergusonu, utišao je Argentinac “Stari Trafford”, a da je bilo malo sreće, mogli su “modri” i pobijediti. Na žalost, tadašnji predsjednik Canjuga nije prepoznao Ardilesove kvalitete, a nije ga ni želio plaćati 42.000 dolara mjesečno. I otpustio ga. Ivica Osim, koji je Ardilesa susreo u Japanu, povjerio mi je da je Ardiles bio oduševljen Zagrebom. Ako Jürgen Klinsmann kiksa u nacionalnom prvenstvu ili Ligi prvaka, naslijedit će ga igrač koji je 1978. godine, na SP-u, u dresu s brojem jedan osvojio naslov svjetskog prvaka, školovao se u Engleskoj, a prošao je i kroz Zagreb! |
Tomislav Židak
