Iz maksimirske šume

Tomislav Židak

Objavljeno:  27.02.2010

Iz 'devetog kruga pakla' vratio se Ismet Hadžić

'Onda se sjetim utakmica s Hajdukom, kad smo ih u Splitu dobili 2-1 i kad su navijači pjevali ‘Hajduk i Dinamo dva su kluba bratska...’ Pa se sjetim 3-0 protiv Zvezde...'

Kada je prije jedanaest godina pokojni reporter Jutarnjeg lista Ivica Šantek otkrio da je Ismet Hadžić, slavni nogometaš još slavnije Dinamove generacije iz osamdeset druge, posrnuo do dna, da spava u autu i po parkovima, da je profućkao sve i da je gladan kruha i “vječito žedan”, bio je to šok za sve Dinamove navijače, koji su znali da se 1982. godine u Dinamu mogao zaraditi novac za pristojan život, da su Kranjčar, Zajec i Mlinarić napravili milijunske transfere. I onda vijest da je jedan od najboljih igrača te generacije, koji je proslavio i Velimira Zajeca, jer je pokraj Hadžije mogao igrati komotno kao Beckenbauer, otišao k vragu. Ismet Hadžić tada je bio jedna od najtužnijih stranica Dinamove nogometne povijesti.

- Nisam bio čak ni klošar jer, kako sam ja živio tih godina, bila je to uvreda i za klošare. Ostao sam bez svega, posudio nekim prijateljima 80.000 maraka, prijatelji se više nikad nisu javljali. A onda sam još zaronio i u alkohol i piće je odnijelo i ostatke ostataka. ‘Na dnu’ me našao Zlatan Arnautović, koji je preko Jutarnjeg lista i Ivice Šanteka pokrenuo akciju za moje spašavanje - ispričao mi je Ismet Hadžić, koji se nerado sjeća “dana klošarenja”, ali ne bježi od te crne epizode u svojoj biografiji.

- Radio sam na trešnjevačkom placu, gurao kolica, nosio gajbe i zbog te ‘šanse’ sam do groba zahvalan Faruku Spajiću, koji mi je pružio ruku kada su me svi zaboravili. Poslije sam bio i vodoinstalater, popravljao sam centralna grijanja, svašta čovjek nauči kad je u nevolji - govori nogometaš, za kojim je 1982. godine uzdisalo pola Europe.

- Na stolu je bila ponuda turskog Fenerbahcea, preda mnom i Ćirom su već bili ugovori, koji su mi za tadašnje prilike garantirali fantastičan transfer od 300.000 dolara. I onda Ćiro kaže: ‘Sine, ne mogu te pustiti, ostani još godinu dana da osvojimo i drugu titulu...’ Puno godina kasnije ležim u autu, hladno je, a meni kroz glavu idu ti dolari, oproštajna utakmica Dragana Džajića u Tuzli, kada mi je sudac rekao: ‘Samo ga krivo pogledaj, letiš van’. Nije se sastao s loptom. Onda se sjetim utakmica s Hajdukom, kad smo ih u Splitu dobili 2-1 i kad su navijači pjevali ‘Hajduk i Dinamo dva su kluba bratska...’ Pa se sjetim 3-0 protiv Zvezde, Mlinarića, Kranjčara, Zeke i suza suzu goni. Žena je pobjegla u Tuzlu, svijet se srušio...

.Nikad me nitko neće uvjeriti da je Modrić bolji od Mlinarića ili Eduardo od Cerina i Kranjčara. To su bili velemajstori. I nikad više u Maksimiru nije bilo takve klape

Onda su se pojavili Ivica Šantek, koji je svijetu objavio žalosni kraj jednog nogometnog genija, Faruk Spajić, koji mu je gurnuo šnitu kruha u ruke i odluka - alkohol mi ne treba. Već šest godina nije “gablal” - ni kapi!

- Digao sam se iz mrtvih! Prije četiri godine u Dinamo me vratio Zvjezdan Cvetković, tada sportski direktor a danas menadžer.

Upro je i Zdravko Mamić, koji je rastao uz Dinamo ‘82., nije bešćutan tip i svi su uprli ne bi li spasili Hadžiju. Iznajmili su mu stan u Petrovoj ulici, uključili ga u rad omladinske škole, a od 1. ožujka ove godine vodit će omladinsku školu Lokomotive...

- Nadam se da će sa mnom i Marko Mlinarić - kaže Hadžić, koji je sentimentalno vezan za Mlinku i tvrdi da su Mulahasanović i Mlinarić najbolji igrači s kojima je igrao. A s kojima je imao najviše “okapanja”?

- Vabec i Grnja su bili najgori, s njima sam se teško nosio. I kada se govori o najboljim Dinamovim igračima, uvijek se spomenu Štef Lamza, Marko Mlinarić i Cico Kranjčar, ali, Drago Vabec svakako spada među prvih pet...

Zdravko Mamić mu je obećao stan! Šansu mu je dao, Dinamo ga je izvukao s dna, još samo želi napraviti jednu stvar:

- Da se ‘bogato udam’, dosta su me ‘ženili’ - reći će uz sok od marelice, jedino piće za kojim će posegnuti u birtiji.

Ismet Hadžić je ujedinio Dinamove veterane, staro društvo je opet skupa. U ovom času, osim klincima, preokupacija mu je pronaći Dragana Bošnjaka, koji “luta negdje između Kanjiže i Novog Sada”, igrača s kojim je 1982. godine proslavio Dinamo. Saznao je da “Bošnjak nije najbolje”, možda mu treba pružiti ruku. A Hadžija najbolje zna što znači pružena ruka kad si dolje, u devetom krugu pakla...

- Nikad Zagreb ni Dinamo neće više imati takvih igrača. Nikad me nitko neće uvjeriti da je Modrić bolji od Mlinarića, Ćorluka od Dragana Bošnjaka, ili Eduardo od Cerina i Kranjčara. To su bili velemajstori. I nikad više u Maksimiru nije bilo takve klape, možda su nam se približili Silvio Marić i Robert Prosinečki 1998. godine. No, u Maksimiru raste jedna nova generacija, koja danas ima između 14 i 16 godina, koja bi nas mogla nadmašiti. Ali, o tome u ovom času ne želim govoriti da ih ne ureknem. Ostaje mi moj posao u Lokomotivi, moja nada da ću kad tad dobiti svojih 50 kvadrata i izuzetna zahvalnost Dinamu, Božidaru Šikiću, Jurici Čabraji i Zdravku Mamiću koji su mi produljili život. Ostaju mi i moji veterani, Zlaja Arnautović, Mlinarić, Vabec, Dautbegović.

Ismet Hadžić je karijeru zaključio u Las Vegasu. Nisu ga privlačila kasina, “velike i male serije”, pravi “las vegas” je bio njegov život. Na tom ruletu tek prije šest godina kuglica je pala na njegov broj. Danas je opet sretan čovjek...

Broj preporuka: 30

Preporučam

FACEBOOK KOMENTARI

SVI KOLUMNISTI

Inoslav Bešker Davor Butković Ivan Zvonimir Čičak Miljenko Jergović Živko Kustić Jelena Lovrić Nada Mirković Jurica Pavičić Branimir Pofuk Zlatko Šimić Bruno Šimleša Ante Tomić Jelena Veljača Milana Vlaović Tomislav Židak Bivši kolumnisti

Opći uvjeti korištenja | Pravila prenošenja sadržaja | Zaštita privatnosti | Pravila komentiranja | Impressum | Kontakt | Oglašavanje

EPH Digital: Jutarnji list | Slobodna Dalmacija | Gloria | Globus | Sportske Novosti | Autoklub | Dom & dizajn | Dobra hrana | Bestseller | Dodo | Dosi | Gorila | LikeCroatia | Gameland | Dubrovacki Vjesnik

WAZ: Der Westen