Kako u avangardnom kazalištu prijeći rampu
ZAGREB - Kazalište se gotovo uvijek trudi održati svoju publiku budnom. Zaspati na predstavi teška je kritička osuda. Nasuprot tome, Bacači sjenki osmislili su projekt “Odmor od povijesti” u kojem je drijemanje neizbježni dio sudjelovanja, a nitko vam neće zamjeriti ni ako čvrsto zaspite (osobito ako ne hrčete glasno).
Što, zaboga, hoće takvo kazalište, pitate se vi sada, baš kao što sam se i ja pitala kad su me umjesto na stolac smjestili - u krevet. “Odmor od povijesti” događa se u prostoru knjižnice Bogdan Ogrizović u noćnim satima, kad je knjižnica zatvorena. Prima samo šesnaest sudionika.
Okupljeni se jedan za drugim uvode u polumrak prostora igre, spremaju u krevet, nježno i pažljivo, s jastukom, dekom i poljupcem za laku noć. I onda, iz mira i tišine, kreću zvukovi nalik eksperimentalnoj radiodrami izvođenoj uživo: krhotine govora, neraspoznatljivi zvukovi, glazba, lopta, voda, tresak vrata, razgovor, dodir iz mraka…
Korak po korak, sloj po sloj, događa se upadanje u zonu sumraka, prostor između sna i jave, stvarnosti i maštarije. Barem se meni dogodilo. Prepuštanje se rađa iz tjelesna i mentalne otvorenosti, koje su, rekla bih, pretpostavka primanja čitavog događanja.
Tjelesna, jer smo postavljeni u pasivno ležeće stanje koje asocira na djetinjstvo, san, bolest, smrt. Mentalna otvorenost proizlazi iz polusna u kojem se gubi potreba za kontrolom. Otvorenost i prepuštanje provociraju osjećaj ranjivosti, ali pažljivost izvođača i umjerenost događanja umiruju.
“Odmor od povijesti” uveo me u stanje slično meditaciji. Brzo sam odustala od razumijevanja, logika i zdrav razum zadrijemali su. Bio je to polusan iz kojeg sam se teško probudila, neobičan osjećaj trajao je još satima, baš kao nakon svakog suočavanja sa samom sobom. Doživljaj je, razumljivo, potpuno osoban, tako da je svako detaljnije prepričavanje ne samo neprikladno, nego i nepouzdano. Vjerujem da je neobičnost iskustva zagarantirana svima.
“Bacači sjenki” sami sebe nazivaju umjetničkom “platformom za interdisciplinarnu suradnju, stvaralaštvo te promišljanje intermedijalnih umjetnosti”, i sigurno su jedna od najzanimljivih pojava na domaćoj sceni. Oni stvaraju, kako kaže Boris Bakal, poeziju prostorom, zvukom, dodirom. “Odmor od povijesti” dio je trilogije “Proces grad”, inspirirane Kafkinim “Procesom”, čija smo dva dijela već vidjeli.
Iva Gruić
KOMENTARI
Komentari RSS