Nakon Istre 1961, i momčad Slaven Belupa osigurala je polufinale Kupa Hrvatske. U Zaprešiću su Inter i gosti iz Koprivnice odigrali 0-0. Prva utakmica završena je pobjedom Frančićeve momčad 2-1.
Nije se igralo loše, dapače. Možda je mobilnosti pridonosila i niska temperatura pa su akteri morali dosta trčati ne bi li se nekako zagrijali. Da su Interovci u ligaškim partijama bili tako raspoloženi ne bi dionicu od 18 kola završili tek na 5. mjestu sa 26 bodova, sedam iza Vinkovčana… Ove srijede sučelice je ipak stajao malo nezgodniji takmac, kojega nije lako nadmudriti.
Koprivničancima se nije žurilo. Radili su bez panike, svjesni prednosti iz dvoboja na sviom stadionu. Bilo je važno stišati ambicije domaćih i eventualno zabiti pa bi u tom slučaju Žutima dostajala čak tri gola za prolaz, što se smatralo uzaludnom misijom.
Latentna prijetnja bio je Nestorovski, kojemu su se s bokova priključivali Maruna i Blažević, iz pozadine Vujcic i Milutinović. No obrana Plavih sve je čistila bez osobitog naprezanja. U kontrama, koje je uglavnom osmišljavao stabilni Brlek, bilo je više zaleđa nego prilika.
Teren mokar, mekan, iscrpljujući, suđenje korektno, s razglasa su se za stanke između poluvremena razlijevali hitovi Colonije. Zgodna večer za tradicionalno malobrojnu publiku. Došao je i ex-trener domaćih Rajko Magić koji se s direktorom Brankom Laljkom i ostalima rastao prijateljski. Jednostavno nije išlo. I ne ide…
U 48. minuti Pranjić je zdesna prošao Blaževića pa precizno centrirao za Ozobića, koji tuče snažno ali Radošević izvrsno brani.
Slijedila su dva slobodna udarca za Inter, oba zbog prekršaja Pranjića na Nestorovskom. Pa predaleko nabacivanje Nestorovskog za Vujcica, da je bilo bliže Pelin bi bio u velikoj opasnosti.
Nema pravih šansi. Smjenjivali su se napadi, katkad igralo i preoštro. Bagarić proba s distance poslije faula na Noviniću. Stalno se čini da će se 'nešto' dogoditi, ali dojam vara.