Gospodine Minovski, zašto ste se zainteresirali za koncesiju za taksi-uslugu u gradu Zagrebu?
-Tu ideju htio sam realizirati i prije dvije godine, ali tada nisu bili stvoreni zakonski okviri koji danas postoje. U Rijeci sam sa svojom tvrtkom Taxi Cammeo počeo sredinom 2006. godine i vidio da je to dobar posao. Od 1. 4. moja firma počinje s radom u Osijeku, gdje su nas srdačno dočekali i dali sve potrebne dozvole, čak i gradski prostor za dispečerski centar. Pomislio sam: Zašto ne pokušati i u Zagrebu?
Kakve su bile reakcije riječkih taksista kada ste počinjali?
- Slične kao i sada u Zagrebu. Bilo je prijetnji prosvjedima, blokadama ulica, pa pričanja da nas financira ruska, albanska mafija, čak i zagrebačko podzemlje. Prijetili su nam pištoljima, bombama... Sve je to utihnulo kada su vidjeli da nam ne mogu ništa.
Plašite li se dolaska u Zagreb?
- Znam da se za dobrim konjem diže prašina. Nema nikakvog razloga da se netko plaši naše konkurencije, a ni mi ikoga. Znam da me ne čeka med i mlijeko, ali bit ću spreman kada krenem u pohod na Zagreb. Nemojte misliti da sam naivan.
Kada se mogu očekivati vaši prvi taksiji na ulicama Zagreba?
- U ponedjeljak dolazimo u gradsku upravu zatražiti dokumentaciju za licencu. Poznati su mi svi uvjeti i moja će tvrtka to vrlo brzo ispuniti. Plan nam je dovesti 100 automobila i sada biramo koji će to biti automobili. Zaposlit ćemo oko 450 novih radnika. Dok to sve obavimo, bit će ljeto pa prvu vožnju planiramo početkom listopada.
Kakvu uslugu i cijenu nudite?
- Kao i u Rijeci: 20 kuna za 5 kilometara, 40 za 10, 50 za 15 km, ostalo po dogovoru. Tarifa je ista za noć i praznike. Svi vozači će biti uredni, obrijani, u odijelima, ljubazni. Nema kartanja, igranja šaha i alkohola.
Ima li više putnika u taksiju? Kakvih ste problema imali u Rijeci?
- Ni najmanje onakvih kakve sada spominju uplašeni zlonamjernici. Na početku se to u Rijeci događalo kada je bila velika gužva, bura ili vrućina. Ali naš dispečer uvijek pita putnika hoće li ući u vozilo s još nekim. Nepravilnosti smo ispravili. Što mislite da bismo mi radili da ne radimo po zakonu?
Ništa ja ne mislim, nego pitam. Što je s izdavanjem računa?
- Svi računi se uredno izdaju. Moja firma je čista, sve svoje obaveze prema državi i zaposlenicima plaćamo na vrijeme. Uvijek smo nailazili na razumijevanje kod gospodina Obersnela, u Osijeku su nas primili raširenih ruku i ne vidim razloga da tako ne bude i u Zagrebu.
Hoćete li u Zagrebu imati svoja mjesta i primati dosadašnje zainteresirane taksiste?
- Dapače, takvi nam ljudi trebaju. Ali samo red, rad i disciplina. Ništa šah, kartanje, alkohol. Uglavnom ćemo raditi preko dispečerskog centra. Za nas je centrala zakon i svetinja.
Želite reći da zagrebački taksisti samo kartaju i igraju šah?
- Ni govora. Cijenim njihov posao jer i ja sam bio taksist. Ne znam zašto bi im smetala konkurencija. Ako nekome smeta, neka javno kaže gdje je završilo 20 milijuna kuna koje su prije godinu i pol dobili za obnovu voznog parka?
Kako će izgledati vaši taksiji?
- Kad dobijemo koncesiju, vidjet ćemo ponude. Sigurno će to biti viša srednja klasa. U Rijeci i Osijeku imamo bijelu boju, a u Zagrebu neka sami odluče. Svejedno mi je, ali volio bih žutu kakva je uobičajena u Americi, Turskoj, Bugarskoj... Na svom znaku u Osijeku imamo njihov most, u Rijeci gradski sat, a u Zagrebu mi se sviđaju Kamenita vrata. To bih stavio kao zaštitni znak, na blatobran.
