Maroje Mihovilović: Mi djeca Solferina
„Mi djeca Solferina“ Maroja Mihovilovića istinita je, dokumentirana priča o hrabrosti i požrtvovnosti, o ljubavima, zatvorima, idealima, rastancima, neisporučenim pismima, stradanjima, čežnjama, sudbinama, postojanosti, herojstvu članova jedne obitelji zagrebačkih korijena na vjetrometini povijesnih oluja tijekom dvaju stoljeća na četiri kontinenta. To je priča i o dugim putovanjima, o beskrajnoj tuzi jedne majke, o velikim idealima i teškim razočaranjima, ali i o postojanosti nastojanja da se ta razočarenja prebrode.
Riječ je o vrlo bogatoj, zanimljivoj i dramatičnoj povijesti jedne obitelji zagrebačkih korijena, svakako uvelike jedinstvenoj, detaljno i opširno istraženoj i opisanoj u dugačkom i širokom povijesnom i zemljopisnom kontekstu. Priča koja je već privukla golemu pozornost duga je dva stoljeća, odvija se na četiri kontinenta, a u toj priči ima svega i svačega, mnogo toga dramatičnog. Bilo je tu velikih ljubavi, velikih stradanja, prijetnji smaknućima, dugih razdoblja neizvjesnosti kada pojedini članovi obitelji godinama nisu znali što im se dogodilo s najbližima. Detaljno su opisani životi četiriju generacija obitelji Vukelić-Mihovilović. U obitelji je bilo ljudi najrazličitijih zanimanja, književnika, časnika, prevoditelja, inženjera, poslovnih ljudi, balerina, novinara, instruktorica danske gimnastike, a bilo je tu i ljudi koji su se bavili konspirativnim poslovima. Dvojica članova obitelji bili su sovjetski obavještajci, jedan od njih sudjelovao je u najvažnijoj i najuspješnijoj špijunskoj operaciji Drugog svjetskog rata. Najvažniji događaji ove obiteljske povijesti odvijali su se u Vojnoj krajini, Osijeku, Pečuhu, Zagrebu, Parizu, Harkovu, Moskvi, Madridu, Sverdlovsku, Tokiju, Perthu – da nabrojimo samo najvažnija mjesta. Suočavajući se sa najgorim totalitarizmima 20. stoljeća, fašizmom, nacizmom, staljinizmom i japanskim militarizmom, neki od članova obitelji našli su se u smrtnim opasnostima. U različitim okolnostima članovi obitelji upoznali su zatvore u Zagrebu, Trstu, Moskvi, Tokiju, Parizu. U obitelji osim članova hrvatskih korijena ima i Danaca, Rusa, Japanaca, Australaca. Danas članovi obitelji žive osim u Zagrebu još i u Perthu, Ottawi, Minsku, Sydneyju, Aucklandu, Beogradu i Herceg Novom.
Riječ je obiteljskoj sagi koja se dojma kao roman, ali u pitanju je precizno dokumentiran tekst temeljen na tisućama sačuvanih obiteljskih dokumenata i obiteljskih pisama, zatim dokumentima iz raznih javnih arhiva, iz matica i službenih ureda, policijskih i zatvorskih zapisnika. Priča se temelji i na mnoštvu osobnih pisanih i usmenih svjedočanstava članova obitelji ili njihovih suradnika i prijatelja. Tu je i ogroman broj obiteljskih fotografija, tu su faksimili obiteljskoga grba, starog obiteljskog stabla te povelje o plemstvu koju je obitelji 1714. izdao car Karlo VI. Osam članova obitelji ostavilo je duže ili kraće autobiografske zapise koji su korišteni u ovoj knjizi. Tekst je temeljen i na izuzetno bogatoj literaturi. O petero članova obitelji napisane su knjige, o nekim epizodama u kojima su sudjelovali postoje cijele biblioteke. Tekst je opremljen brojnim bilješkama, tu je i vrlo bogata bibliografija s preko 400 citiranih knjiga i znanstvenih članaka.
U tekstu je ta obiteljska privatna priča stavljena u širi povijesni i politički kontekst kako bi se shvatila dramatičnost onoga što se događalo članovima obitelji suočenima sa sudbonosnim mijenama i prijetnjama povijesnih neminovnosti i zlokobnih totalitarizama, fašizma i staljinizma. Stoga su u knjizi obrađene i sljedeće teme: povijest Bunjevaca, Vojna krajina, hrvatska književnost u 19. stoljeću, Osijek, Židovi u Osijeku, kulturni život krajem 19. stoljeća u Osijeku, Zagrebu i Beču, austrougarska vojska u Hrvatskoj, pojava ljevičarskog pokreta u Zagrebu nakon Prvog svjetskog rata, kulturni procvat pariškog Montparnassea, lijeva emigracija u Parizu, ruska emigracija u Parizu, sovjetska vojna obavještajna služba, život pod Staljinom u SSSR-u, Staljinove krvave čistke i stradanje jugoslavenskih komunista u njima, japanski militarizam, špijunaža, Istra pod Italijom, zagrebačko novinarstvo tridesetih, holokaust u Zagrebu, ilegalni pokret za Drugog svjetskog rata u Zagrebu, Bleiburg, UDBA u Zagrebu, komunističko novinstvo nakon rata, bujanje Zapadne Australije, život u SSSR-u nakon rata, slučaj Sorge u kontekstu tzv. hladnog rata itd., itd.
Glavni su likovi u toj priči Lavoslav Vukelić, krajiški časnik i razočarani hrvatski književnik, njegov sin Milivoj Vukelić, austrougarski časnik i hrvatski rodoljub i književnik, Milivojeva supruga Vilma Vukelić, osječka Židovka, književnica i vrlo slobodoumna žena za svoje doba, koja je vjerovala u napredak čovječanstva. Zatim su tu njihovi sinovi Branko Vukelić, mladi marksist koji je formirao svoja ljevičarska stajališta dvadesetih godina u Parizu, gdje je zavrbovan za sovjetsku vojnu obavještajnu službu, a potom za Drugog svjetskog rata stradao u Japanu kao jedan od ključnih članova slavne sovjetske špijunske mreže Richarda Sorgea, te njegov brat Slavko Vukelić, također sovjetski agent koji je djelovao u Španjolskoj za tamošnjega građanskog rata, koji je nakon uhićenja 1938. godine u Moskvi jedva preživio staljinističke čistke, ali je potom mlad tamo umro. Opisan je i život njihove sestre Elinor, nesuđene balerine i njezina supruga Ive Mihovilovića, koji je poznat kao vrstan zagrebački novinar i urednik, prvo predratnih „Novosti“ te poslijeratnog „Vjesnika u srijedu“. No njegova dramatična priča za Drugog svjetskog rata, kada je bio član ilegalnog pokreta u Zagrebu, potom ustaški zatočenik predviđen za smaknuće, iza toga talac na Bleiburgu te na kraju zatočenik OZNA-e, uglavnom je sasvim nepoznata. Opisane su i dramatične poslijeratne godine kada Vilma Vukelić nije dugo znala kako su tragično daleko od kuće skončali njezini sinovi te što se dogodilo s njezinim unucima raspršenima diljem svijeta. Tu su opisani i životi njezinih unuka u komunističkom SSSR-u, razrušenom poslijeratnom okupiranom Japanu, bogatoj Zapadnoj Australiji te – naravno – Zagrebu.
Knjiga ima 1000 stranica, oko 2200 bilješki, tu je i 450 slika, mahom vrlo zanimljivih obiteljskih i povijesnih fotografija te više desetaka faksimila dokumenata.
Vrlo dugo članovima obitelji – tako raštrkanima diljem svijeta – puna slika o povijesti obitelji nije bila poznata, čak niti autoru knjige, koji je bio u posjedu najvećeg broja obiteljskih dokumenata. No u proljeće 2015. godine dogodilo se nešto što je sve to promijenilo. Paul Vukelic, najstariji živući član obitelji, danas 87-godišnji vitalni umirovljeni uspješni poslovni čovjek iz Zapadne Australije, s kojim hrvatski članovi obitelji nisu imali nikakvih veza, javio im se posredno da bi došao u Hrvatsku da prvi put posjeti domovinu svojeg oca. Ta njegova najava potaknula je i druge članove obitelji da se svi skupe u Zagrebu, pa su se tu u lipnju 2015. okupili svi živi članovi obitelji, ukupno petnaestak osoba, a to se pretvorilo u vrlo emotivno druženje i bilo pravo međusobno otkriće zajedničkih korijena i veza. Taj je skup bio početak intenzivnog daljnjeg druženja, novih susreta, a posredni je rezultat svega toga i ova knjiga.