Dok nas mediji zastrašuju s najvišim ikad izmjerenim temperaturama, zagrebački Muzej suvremene umjetnosti (MSU) dobra je adresa za skloniti tijelo, umiriti glavu… Ne morate ni biti odveć zainteresirani za umjetnost od 1950-ih, 1960-ih naovamo, jer golema zgrada MSU u koju smo svi skupa stavili 400 milijuna kuna, u ovo doba godine može poslužiti i kao puki fizički zaklon, a ne nužno eskapističko utočište. Tako barem trenutno, skoro tri godine po otvaranju, stoje stvari. Jer, veliko Franićevo zdanje muzejski je, kako treba, pothlađeno, ali uglavnom otužno prazno.
Nakon dva sata šetnje i n-tog razgledavanja Zbirki u pokretu sklupčala sam se na platou, pored metalnog bunara Dalibora Martinisa. Mjesto kontemplacije. Minuo je cijeli sat.
‘Novi’ svijet
Pomislila sam da bih tako mogla neometano i cijeli dan; već sekundu poslije prenula me sjena - moskovski student geografije Ivan Kuritsyn pogledom ovlaš luta prostorom. “Stalni postav je zanimljiv, ali za suvremenu umjetnost ovdje je premalo provokacije, a i nedovoljno poznajem lokalni kontekst. Nedavno sam bio u Guggenheimu u Bilbaou i ovo ovdje zanimljivije mi je od izložbi koje sam razgledao tamo. No, nedostaje vam više stranih djela…”
U taj čas do nas dopre smijeh i ironičan komentar “Good that we made it before the crowd!” (“Dobro da smo stigli prije gužve…”), tako Britanac Jamie Lynch zabavlja djevojku, Lily Dettmer. “Zatečeni smo kako je prazno, odlično je, ima se puno toga vidjeti, ali totalno, zastrašujuće prazno. Kad smo došli u predvorje pomislili smo da je neradni dan”, komentira. Plesačica suvremenog plesa iz Londona oduševljena je zgradom, sviđa joj se i izložba. “Gdje god da putujemo uvijek posjećujemo muzeje suvremene umjetnosti, zadnje smo bili u Berlinu i Pragu. No, ovaj je meni intrigantniji, vaša mi je suvremena umjetnost zanimljivija, možda zato što mi je to neki ‘novi’ svijet. Voljela bih da je više objašnjenja na engleskom”. Najzanimljiviji joj je dio postava rad Igora Grubića East Side Story koji govori o nasilju na gay paradi u Zagrebu.
Gay prava
Isti je rad spomenulo još nekoliko stranaca s kojima sam razgovarala. Gay prava su postala jedno od općih mjesta koja zapadnjacima, naviknutima na veće gay slobode, u nas upadaju u oči. “U Engleskoj je problem drugačija rasa. To je danas mjesto borbe za veća prava u britanskom društvu. Ovaj muzej dobro govori o suvremenoj Hrvatskoj…”, konstatira Dettmer. Lynch u Britaniji studira menadžment u umjetnosti. Pitamo kako napuniti MSU. “Ne znam je li ovo pravi kvart za muzej, malo je izvan grada pa se valja dodatno angažirati da dođete ovamo. Drugo, možda bi trebalo razmisliti o nenaplaćivanju ulaznica. Koliko god cijena bila umjerena, ona i dalje može biti faktor koji odbija manje zainteresirane”, sugerira. Poslijepodne, oko 15.00 sati, na svakom je katu po jedan, najviše dvoje posjetitelja. U prostoru gdje su dvije privremene izložbe (suvremeni plakat i Duba Samoblec), izuzev čuvara, nema nikoga. Većina posjetitelja MSU napusti Höllerovim toboganom. Možda i stoga što liftovi, baš kao i lanjskog ljeta, ne rade. Gotovo svi strani posjetitelji koje smo zatekli u MSU i sami su profesionalno vezani za umjetnost. Dakle, ljudi vrlo motivirani vidjeti i našu suvremenu zbirku, populacija koju i ne treba posebno animirati. No, što je s ostalima?
Zapadna Europa
U ovo doba godine, kad je povremeno po nekim ulicama u centru grada skoro više turista negoli lokalnog stanovništva, kako bar dio njih - odvesti preko Save? Turiste s Dalekog istoka ne zanima suvremeno, oni u Europu dolaze vidjeti ono što je staro. Većina stranaca koji dođu u MSU su iz zapadne Europe i SAD-a. Bruno Bahunek, voditelj marketinga MSU, tvrdi da je među gostima koji barem jednu noć odspavaju u Zagrebu značajan postotak onih koji pogledaju MSU. Koliki točno - nismo uspjeli saznati. “Surađujemo s turističkom zajednicom Zagreba, stranim izdavačima turističkih vodiča, turoperatorima, agencijama, hotelima, oglašavamo se u Time Out Zagreb i Time Out Croatia, promoviraju nas po turističkim sajmovima… Ne znam što bi se još moglo napraviti, osim iznimno skupih kampanja koje si ne možemo priuštiti”, zdvaja Bahunek. Brojke o posjetiteljima, kaže, nije kadar dati, jer su mu suradnici na godišnjem. Znade samo da je od otvorenja u prosincu 2009. do travnja 2012. stalni postav i druge izložbe vidjelo respektabilnih 416.000 ljudi. Strani turisti u ukupnim statistikama čine svega 3-5%, no u dva ljetna mjeseca 70% prodanih ulaznica kupe baš stranci.
Nizozemski arhitekt: Zgrada je odlično napravljena
U kafiću Nizozemci, braća Martyn i Evert-Jan Stoop ispijaju čaj. Evert-Jan je arhitekt. “Glavni razlog da sam došao i jest zgrada, a ne izložbe. Odlično je napravljena, sa sjajno osmišljenim detaljima.” Martyna Stoopa (27), studenta medicine, kosnuo je plakat s lijepom Bosankom ispod kojeg je tekst-grafit koji je u ratu ispisao nizozemski Unproforac - “… nema zube? brkovi? smrdi na govno? Bosanska djevojka!” “Znajući što se dogodilo u Srebrenici, gdje su također bili nizozemski Unproforci i gledajući sad ovaj plakat - osjećam se posramljeno, tu glupu poruku je napisao moj sunarodnjak. I slavim moć umjetnosti koja to tako jasno ovdje prenosi…”, emotivan je Martyn.