Ime Nevenke Bezić Božanić ne spada u ona imena koju u svijetu hrvatskih povijesnih znanosti zvuče na prvu poznato čak i prosječno obaviještenoj publici.
Ova splitska povjesničarka i povjesničarka umjetnosti - koja je ovog tjedna umrla u 85. godini života i pokopana na groblju Lovrinac - nije spadala u povjesničare koji su bili stalno nazočni u medijima, čupali vruće krumpire kontroverzi i bavili se onim temama koje jedino zanimaju web-komentatore ispod novinskih tekstova. Međutim - Nevenka Bezić Božanić spadala je u one ljude koji omogućuju da povijesne znanosti funkcioniraju kao nauljeni stroj. Vrijedna istraživačica arhiva, bibliografkinja te beskrajno fina, šarmantna gospođa, Nevenka Bezić Božanić ugradila je svoj marni i naizgled nevidljivi rad u hrvatske humanističke znanosti.
Nevenka Bezić Božanić povjesničare je možda ponajviše zadužila svojim publiciranjima izvorne arhivske građe, pogotovo trima tomovima građe za bibliografiju Trogira, Omiša i Hvara.
Viška nevjesta
Povjesničari umjetnosti redovito će i uvijek nanovo u ruke uzeti njene “Majstore Dalmacije” (1978), leksikon u kojem je popisala valjda svakog klesara, zlatara ili graditelja kojeg su arhivi izbavili od zaborava. Šoltanka podrijetlom i viška nevjesta (supruga admirala i najbližeg Titovog ratnog suradnika), Nevenka Bezić Božanić bila je osobito senzibilizirana za otočku povijest, pa je objavila i monografije o stanovništvu Visa, Jelse, Selaca i Komiže.
Premda bi je se teško moglo nazivati feministicom, Nevenka Bezić Božanić spontano je prepoznala i ono što bismo mi danas nazvali “gender studies” te objavila zapaženu zbirku studija “Juditini dvori” (2001) posvećenu ženama i položaju žene u srednjovjekovnoj i renesansnoj Dalmaciji.
Bila je i kao znanstvenik i kao privatna osoba fascinirana veziljama i čipkarstvom, a iz korica njenih knjiga izlazile su zaboravljene ženske sudbine, cijela povorka osebujnih žena o kojima danas, zahvaljujući Nevenki Bezić, znamo nešto više od imena. Nabrojane, u tekstu zvuče poput stilske intarzije, borhesovskog egzotičnog začina. Evo nekih: četrnaestogodišnja vezilja Pjerina s Hvara, ili splitske kitničarke Ana Donadini i Luiga Mutarello. To su bile heroine znanstvenog rada Nevenka Božanić.
Posvećena svojoj regiji
Nakon kratkog radnog vijeka u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika, najveći dio profesionalnog vijeka Nevenka Bezić Božanić provela je kao historičar-amater, no ničeg amaterskog nije bilo u njezinom radu.
Svoje znanje i slobodno vrijeme neštedimice je ulagala u splitski kulturni život, kao akter i organizator mnogih izdavačkih i simpozijskih projekata. Ta nenametljiva, fina, krhka starica silno će faliti svom gradu i regiji čijoj je prošlosti bila posvećena.