Često se zna dogoditi da neke teme paralelno zažive u više projekata suvremene umjetnosti. Tako je, primjerice, Tonka Maleković nedavno imala zanimljivu izložbu u Galeriji SC čija su tema bile ekonomske migracije, pa i njezina, vlastita, umjetnička, što je i jedna od tema slojevite izložbe Kristine Leko “Kako živi narod”, istraživanju po knjizi Rudolfa Bićanića, u MSU.
Istražujući kako živi narod 80 godina nakon Bićanića Leko je bila je i u Borovu naselju. Tvornica Borovo je, podsjetimo, u danima uspona imala više od 20 tisuća zaposlenika, 23 nacionalnosti, 600 prodavaonica, posebne diskoteke za zabavu, projekcije filmova, vlastite novine, stvorilo se čitavo naselje. U kojim uvjetima ljudi danas tamo žive, može se vidjeti u MSU.
Borovo se kao tema provlači i kroz izložbu u MUO o najboljim dizajnerskim radovima u Hrvatskoj u dvije godine, gdje su izložene nezaobilazne startasice, koje su oblikovali mnogi iznimni dizajneri. Međutim, kako navodi predsjednica HDD-a Ivana Borovnjak, iako je natječaj za startasice pozitivan primjer, “tvrtka Borovo, unatoč dobrim namjerama, u nedostatku vlastite jasne strategije, nije do kraja realizirala nagrađena rješenja”.
Borovo je, dalje, samostalna tema izložbe “Kome treba poduzeće? Kombinat Borovo 1988.-1991” u zagrebačkoj Galeriji Nova, temeljene na višegodišnjem istraživačkom radu Grupe Borovo (Sven Cvek, Snježana Ivčić i Jasna Račić) o klasnim sukobima u Kombinatu Borovo predratnih godina. U istraživanju su autori proučavali veze između radničkih štrajkova, odnosno klasnih sukoba s kraja 80-ih i početka nasilnih sukoba iz 90-ih. Pokušali su rekonstruirati iskustvo borovskoga radništva razdoblja, te kako tumače: “promjenu njihove pozicije s obzirom na promjene u jugoslavenskom društvu, ali i dostupne strategije za artikulaciju njihovih interesa; prije svega otpor općem srozavanju životnog standarda, osiromašenju i prekarizaciji rada”. Riječ je o znanstvenom istraživanju koje nije lako predstaviti u izlagačkom prostoru, no vrlo uspješno to čine Katerina Duda i Mirna Rul.
Fotografija je razmjerno malo, izložba je daleko od prvoloptaške estetike, patetične nostalgije, koja ponekad prati temu. Na panoima crvene, crne, bijele i sive boje, sa zanimljivo stiliziranim figurama radnika, predstavljeni su rezultati istraživanja.
Tijekom istraživanja, u kojemu pažnju obraćaju i na percepciju Vukovara danas, autori su razgovarali s mnogim bivšim radnicima Borova, projekcija razgovora može se pogledati na ekranima u Galeriji. Za rekonstrukciju događaja služili su se i tjednikom kombinata, pa su za potrebe izložbe otisnuli jedan broj, sa više kombiniranih tekstova iz raznih brojeva, uz urednički komentar. Tjednik Borovo je bio najstariji tvornički list u bivšoj Jugoslaviji, a na izložbu se može saznati da su tvorničke novine slabo istraženo područje iako su bile integralni dio kulture rada u ex-Yu, pa je početkom 80-ih izlazilo čak dvije tisuće takvih novina.
Kako je riječ o vrlo mladim autorima izložbe, koji su se otprilike tek rodili u doba navedenih štrajkova, kojima se socijalistički pojmovi ne podrazumijevaju, otisnuli su uz izložbu i malu knjižicu, tzv. šalabahter, “Samoupravljanje na izmaku” u sklopu kojeg pojašnjavaju pojmove kao što su SKJ, CK i sl. Na zidu su, pak, galerije QR kodovi koji vode na web stranicu projekta.
Vrlo zanimljiva tema i izložba.