Projekcijom trilera “Elle” nizozemsko-holivudskog veterana Paula Verhoevena danas završava natjecateljski program 69. Cannesa.
Tijekom deset dana, gledatelji su mogli vidjeti 21 film u konkurenciji, a posao je sad na žiriju koji treba donijeti odluku o nagradama. Ovogodišnja canneska selekcija bila je predvidiva, ali ujednačena i solidna. Selektor Thierry Frémaux uglavnom je probrao filmove starih canneskih znanaca ili bivših nagrađenih. Većina njih u Cannes je došla sa solidnim filmovima koji nisu bili ispod njihove razine. No, ono čega ove godine u Cannesu fali jest osjećanja da smo vidjeli nešto novo. S izuzetkom njemačke komedije “Toni Erdmann” - koja ovdje slovi za prvog favorita - nije bilo puno iznenađenja, niti nove filmske krvi.
Posljednja tri dana konkurencije canneski su selektori uglavnom napunili filmovima bivših dobitnika nagrada. Među njima, dvojica su snimili osobito dobre filmove - Rumunj Cristian Mungiu te Filipinac Brillante Mendoza. Mungiu - pobjednik Cannesa iz 2007. - predstavio se ovdje filmom “Bacalaureat” (Matura). Junak filma je liječnik iz provincijskog gradića (Adrian Titieni) koji je za svoju kćer već “isplanirao” budućnost: maturirat će s odličnim, a onda otići u Britaniju studirati medicinu. No, dan uoči mature kćerku (Maria Dragus) napadnu na ulici. Stresirana i s rukom u gipsu, zakaže na maturi. Tijekom iduća četiri dana, tata doktor otpočinje “veze-i-poznanstva” operaciju preko koje upoznajemo dobro poznati pejzaž balkanskog klijentizma. Odličan je to film koji bi, da je snimljen kod nas, slobodno mogao nositi naslov “Barba Luka”.
Dobar je film napravio i Mendoza, energični i žestoki autor koji je 2009. u Cannesu dobio nagradu za režiju. Njegov film “Ma’Rosa” priča je o vlasnici trafike u Manili koja iza pulta dila i drogu da “popravi budžet”. Jednog dana, međutim, Ma’Rosu otkucaju. Policajci njoj i mužu predlože da će ih pustiti ako preko vikenda sakupu 50 tisuća za mito. Tako Ma’Rosa i djeca kreću u dvodnevnu potragu za novcima. “Ma’Rosa” je tipično Mendozin film, sav u dugim, ali dinamičnim kadrovima, pun divljeg, pulsirajućeg života trećesvjetske metropole.
Među onima koji su napravili film ispod svojih standarda su i dvostruki canneski pobjednici, belgijska braća Dardenne. Njihov novi film “Neznana djevojka” bavi se mladom liječnicom (Adele Haenel) kojoj na vrata ambulante nakon smjene zakuca nepoznata osoba. Ona ne otvori. Sutra se ujutro ispostavi da je na vrata kucala prostitutka koja je potom ubijena. Shrvana grizodušjem, liječnica otpočinje istragu da otkrije identitet ubijene. Do neke točke film je zanimljiva smjesa dardenovskog socijalnog realizma i detektivskog filma, no kad filmu treba dati dobar žanrovski rasplet, Dardenneovi to ne rade najspretnije. U natjecateljskom programu prikazan je i novi film Xaviera Dolana “To je samo kraj svijeta” te filmski spektakl Seana Penna “The Last Face” koji se bavi liječnicima-humanitarcima u Africi. Taj film - u kojem glume Charlize Theron i Javier Bardem - nažalost je grozan, pravi primjer dobronamjernog, bombastičnog filmsko-aktivističkog kiča.