Dan uoči dodjele canneskih nagrada, ionako duga lista filmova koji bi mogli pretendirati na Zlatnu palmu produžila se za još jedan naslov.
Posljednjeg dana canneske konkurencije prikazan je, naime, film koji ne samo da spada u vrh ovogodišnjeg natjecateljskog programa, nego je i sigurno politički najpapreniji naslov festivala. Riječ je o ruskom filmu “Levijatan” režisera Andreja Zvjaginceva.
Metafora vlasti
Andrej Zvjagincev poput komete je ušao u svjetski film kad je 2003. kao zakašnjeli debitant u 39. godini osvojio Zlatnog lava za svoj film “Povratak”. U prva četiri filma, Zvjagincev se polako mijenjao i od tipično ruskog art redatelja punog metafizičkih i mitskih referenca postajao postupno politički osviješteni socijalni filmaš. Film koji je prikazao ovdje u Cannesu sadrži i jedno i drugo. “Levijatan” je, naime, osuvremenjena verzija biblijske priče o Jobu, ali i oštri film o stanju Putinove Rusije.
Junak “Levijatana” je sredovječni automehaničar iz grada na Sjevernom ledenom moru. Junak filma uđe u sukob s korumpiranim lokalnim gradonačelnikom koji uspije sudski izvlastiti njegovu kuću da bi se na njoj sagradila zgrada telekoma. Kako ne želi izgubiti očevu kuću, junak uzima moskovskog advokata koji priprijeti gradonačelniku da će njegove korupcijske afere odati velegradskim novinama. Lokalni “šerif”, međutim, uzvraća udarac, i to strašno. Junak filma gubi i kuću i imetak i suprugu, a na koncu i slobodu.
Iako je Zvjagincev u najavnim intervjuima naglašavao kako je naslovni levijatan metafora svake vlasti, nije teško odčitati Zvjegincevljev film kao politički protest protiv stanja u Rusiji. Politika je potpuno korumpirana, lokalni moćnici kontroliraju i policiju i sud, a pohlepni načelnik dogovara zataškavanje afere u uredu s Putinovom slikom. “Levijatan” je oštra kritika i ruske politike i sudstva, no najžešća oštrica redateljeve polemike uperena je protiv institucije koju on prikazuje kao jezgro truleži - a to je Ruska pravoslavna crkva. Crkva je ta koja u “Levijatanu” legitimira lokalnog moćnika, jer je “vlast od boga”.
Pussy Riot
Lokalni vladika savjetuje načelniku da “stvari sredi sam”, jer će “ljudi inače misliti da je slab”. Na kraju filma, nevini junak završi u zatvoru, a na mjesto pokraj njegove kuće niče nova crkva u kojoj isti taj vladika drži misu. Vladika na prodici govori o bogohulništvu Pussy Riot te o tome kako samo “istina” može spasiti. Istodobno, u prvom je redu u novosagrađenoj crkvi gradonačelnik koji je upravo u zatvor strpao nevina čovjeka i oteo mu kuću. Raznježen obredom, političar ljubi vlastita sinčića koji frapantno nalikuje Vladimiru Putinu.