Svakojakih pikanterija ima na odjavnim špicama. Tako na kraju filma “Jason Bourne” možete pročitati da je Matt Damon imao čak pet ljudi koji su se brinuli o njemu, od osobnog trenera (posebno se nabildao za scene s početka u kojima se bori šakama) pa do kuhara. Ovo potonje obično nisu pisali, ali to je i više nego pouzdan znak koliko franšiza treba njega a i koliko on treba franšizu.
Nakon korektne ali zanemarive “četvorke” u kojoj je Jeremy Renner nakratko preuzeo glavnu ulogu (ali se nije zvao Jason Bourne), “petica” je definitivni povratak junaka u njegovom najboljem izdanju, redatelja koji je potpisao najuzbudljivije filmove franšize (Paul Greengrass) te virtuoznih akcijskih scena po kojima pamtimo serijal: opet je napretek tučnjava izbliza u skučenom prostoru (osobito je efektna završna između Damona i dojmljivog negativca Vincenta Cassela) a vrhunac je svakako potjera između oklopljenog vozila SWAT-a namijenjenog specijalcima i osobnog automobila, često u smjeru suprotnom od dozvoljenog.
“Jason Bourne” nudi štošta gledatelju zamorenom neujednačenom holivudskom ponudom ovoga ljeta, no i pregršt vrlo zanimljivih ideoloških naglasaka. CIA je najvažnija organizacija što figurira u franšizi, a proteklih godina odigralo se štošta na što je i Hollywood morao reagirati.
Edward Snowden razotkrio je sumnjivu praksu Agencije za nacionalnu sigurnost, ali to se posredno tiče i CIA-e. Njegovo ime spomene se uzgred u filmu, više kao primjer da se Središnja obavještajna agencija više mora čuvati takvih tipova nego Jasona Bournea, osamljenika željnih istine i poštenja, no o toj tezi se da raspravljati.
Još nam je friška peta sezona “Domovine” s Claire Danes, u kojoj je Laura Poitras, redateljica Oscarom nagrađenog dokumentarca o Snowdenu “Citizenfour” diskretno demonizirana u liku Laure Sutton (Sarah Sokolovic), Amerikanke koja je našla azil u Njemačkoj i zloupotrebila ga trženjem hakiranih dokumenata, a i u “Jasonu Bourneu” izvodi se niz sličnih političkih akrobacija. Ne toliko kad se radnja usredotočuje na šefa CIA-e Roberta Deweya (Tommy Lee Jones), on je negativac starog kova koji mrzi sve što je drukčije, no njegova pomoćnica Heather Lee (odlična uloga oskarovke Alicie Vikander) primjer je generacije obavještajaca budućnosti, studirali su na najboljim fakultetima (Stanford) i povlače vrlo delikatnu liniju između pravde i krivde, skrbi za domovinu i vlastite karijere.
Još je zanimljiviji način na koji se interesi CIA-e isprepleću s novom platformom Deep Dream: nju je razvio mladi Aaron Kalloor (Riz Ahmed iz serije “Kobna noć”) u namjeri da zaštiti osobne podatke svakog građanina, što pak živcira tipove kakav je Dewey. Taj dio zapleta navodi na teoriju paranoje: zbilja, je li CIA imala ikakvog udjela u usponu internetskih milijardera, od Billa Gatesa i Stevea Jobsa do Marka Zuckerberga.
Ukoliko vam se o svemu tome ne da ni razmišljati, naprosto se prepustite “Jasonu Bourneu” i prihvatite ga kao vrhunsku zabavu. Zasigurno će raditi i “šesticu”, a ta ne bi smjela pokazivati znakove starenja i rutine poput većine dugovječnih holivudskih franšiza.