Leonard Cohen, rođen 21. rujna 1934., na kantautorskoj sceni druge polovice 60-ih pojavio se kao već etablirani pjesnik i romanopisac, nakon izolacije na grčkom otoku Hydra na kojem je tražio mir za pisanje svojih djela. Kao katalizator Cohenove odluke da postane kantautor, jer kao pjesnik i romanopisac baš i nije zarađivao, presudan je utjecaj izvršio sedam godina mlađi Dylan.
Naime, rock&roll 50-ih uopće nije zakačio Cohena kojemu je u obitelji bila namijenjena uloga da preuzme očev uhodani posao trgovca odjećom. Dylan je, pak, uspio ukazati Cohenu kako poeziju spojiti s glazbom.
Sa 33 godine bio je najstariji debitant na sceni. Početkom 70-ih, nakon tri jaka i dojmljiva albuma (“Songs Of Leonard Cohen”, “Songs From A Room” i “Songs Of Love And Hate”), Cohen postaje miljenik kritike. Status barda bio mu je zagarantiran, prvo u Europi, a potom i u Kanadi i SAD-u. Limitirani opseg njegova dubokoga glasa kojim više govori negoli pjeva i oslonjenost na šparne aranžmane Cohenu su omogućili da još više naglasi bol i patnju ljubavnih odnosa s brojnim ljubavnicama, uglavnom ostavljenima. Za žene je bio i ostao magnet, a za niz kantautora, uključujući i Nicka Cavea, teško dostižan uzor. Iako židovskog porijekla, Cohen se zarana zainteresirao za zen i budizam. Radio je duge pauze između albuma, ali u 80-ima je uspio ostvariti i nekoliko hitova te napokon dočekati zlatne i platinaste naklade. U 90-ima se povukao u budistički samostan, a po povratku 2005. godine otkrio je da ga je menadžer opljačkao za nekih pet milijuna dolara. Unatoč poznim godinama, odlučuje se na posjećenu i hvaljenu koncertnu turneju, dijelom i iz financijske nužde.