ANTE TOMIĆ O JEDNOJ KASNOJ I BEZUMNOJ LJUBAVI Imao sam skoro trideset kad sam zapravo otkrio Dylana, ploča iz 1997. mi je raznijela glavu sačmaricom

Kad sam ozbiljnije počeo slušati muziku, u srednjoj školi, kad se to uobičajeno počinje, generalno se vjerovalo da je njegova zvijezda na zalasku. Osamdesetih godina prošlog stoljeća Bob Dylan je snimio niz čudnih ploča koje su i publika i kritika prezirali. Njegova “Shot of Love” djelovala je gotovo ubogo kraj Waitsove “Swordfishtrombones”. On je bio kršćanski pjesnik, nešto kao Neven Jurica i Ivan Tolj, gnjavator čije su pjesme o grijehu i iskupljenju bile savršeno nepotrebne kraj pjesama Talking Headsa, Smithsa, New Ordera i drugih uzbudljivih muzičara toga vremena. Gledajući ga s Keithom Richardsom i Ronom Woodom na Live Aidu, u neugodnoj epizodi koja će u povijesti rock’n’rolla ostati zabilježena kao službeno najgori koncertni nastup ikad, nisam bio jedini koji je kazao: “Zaboga, Dylane, vrati se u grob iz kojega si ispuzao”.

Kad sam ozbiljnije počeo slušati muziku, u srednjoj školi, kad se to uobičajeno počinje, generalno se vjerovalo da je njegova zvijezda na zalasku. Osamdesetih godina prošlog stoljeća Bob Dylan je snimio niz čudnih ploča koje su i publika i kritika prezirali. Njegova “Shot of Love” djelovala je gotovo ubogo kraj Waitsove “Swordfishtrombones”. On je bio kršćanski pjesnik, nešto kao Neven Jurica i Ivan Tolj, gnjavator čije su pjesme o grijehu i iskupljenju bile savršeno nepotrebne kraj pjesama Talking Headsa, Smithsa, New Ordera i drugih uzbudljivih muzičara toga vremena. Gledajući ga s Keithom Richardsom i Ronom Woodom na Live Aidu, u neugodnoj epizodi koja će u povijesti rock’n’rolla ostati zabilježena kao službeno najgori koncertni nastup ikad, nisam bio jedini k...