Bilo je to u petom mjesecu ove godine, čini mi se. U gužvi otvorenja izložbe “Veličanstveni Vranyczanyjevi”, u MUO-u, jedva sam prišao Petraku i pozdravio ga. A da, prisjetio sam se, njegova majka - liječnica, djevojački Longhino - potječe od Vranyczanyja, tog tankog sloja bečkih ili budimskih hrvatskih plemića.
Ne znam, možda je to Petrak jedanput spomenuo, onako usputice, kao nevažno, pa sam zaboravio. Ali znam da smo se rukovali i poslali u onostranost zapravo 30-ak godina poznanstva, ne usudim se reći, prijateljstva. Iako, bilo je malo ljudi na koje sam mogao primijeniti tu hrvatsku riječ, mimo zagrebačke: frend. Petrak je bio prijatelj, tako reći svakome, a njegova dobrodušnost stajala je iznad svega.
Naraštajni drug
Premda, trebalo bi biti Tonko Maroević, njeg...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....