Prvo što čovjeku padne na pamet kad pogleda biografiju Christiana McBridea (42) je pitanje kad je taj čovjek sve to stigao napraviti.
OK, objavio je “samo” petnaestak albuma u dvadesetak godina diskografske karijere, ali uz njih je nanizao više od 300 gostovanja na albumima drugih džezera poput Hancocka, Coreje, Methenyja, Hubbarda, Hendersona, Haynesa, Redmana, W. Marsalisa, Krallove i niza drugih, odnosno pop i rock glazbenika poput Paula McCartneyja, The Roots, Stinga, Isaaca Hayesa, pa čak i Celine Dion.
Dva nastupa
Jedan je od najtraženijih glazbenika, ma o kojem žanru diskutirali, a njegova je posebnost da podjednako uvjerljivo djeluje u raznim formacijama, što će dokazati i u sklopu VIP Zagreb Jazz Festivala jer prvo će održati koncert uz vlastiti trio, a potom i uz Jazz Orkestar HRT-a.
Teško je predvidjeti koji bi od ta dva nastupa McBridea mogao biti slađi jer ga danas smatraju najvirtuoznijim kontrabasistom današnjice.
Jednostavnost svirke
Ipak, njegovo se sviračko majstorstvo čini “piece of cake” jer pažnju slušatelja prvenstveno plijeni melodioznošću, muzikalnošću, tečnošću, logikom, pa čak i jednostavnošću svirke te željom da se mjeri s titanima svog instrumenta i jazza u cjelini.
McBrideu free-jazz nije ni u primisli, ali k vragu, ne mora baš sve u glazbi, pa tako i u jazzu, biti totalna “progresiva” ili na cijeni samo ako je radikalno. McBride je prvenstveno mainstream glazbenik na tragu bopa i post-bopa, njegovi albumi primamljivi su najširoj jazz, pa čak i rock i pop publici, ako ista želi barem malo proširiti svoj rakurs, ali to mu nije mana, nego vrlina.
Velikan jazza
Naime, baš se kroz “straight” pristup, kakav je s triom prezentirao i na posljednjem albumu “Out Here” (2013.), nametnuo kao velikan kontrabasa i jazza proteklih dvadeset godina, a tko zna što nas još od njega čeka u narednim dekadama nakon kojih ćemo možda baš njega pojmiti kao Mingusa 21. stoljeća.