RASPRODANA DVORANA

FAUST NAPUNIO LISINSKI Finci su apsolutni junaci gala večeri za operne fanove

    AUTOR:
    • Jagoda Martinčević

  • OBJAVLJENO:
  • 16.11.2016. u 16:57

Kao velika zvijezda pokazala se finska sopranistica Marjukka Tepponen

Glazbeni Zagreb zasigurno ima mnogo više operne publike nego što je može kapacitirati naša opera. A Dražen Siriščević, ravnatelj Lisinskog, to dobro zna pa se u općoj besparici izvrsno snalazi kako bi namirio operne apetite.

Iako je morao odustati od prijenosa iz Metropolitan opere, ipak nije posustao nego je brojne operne fanove nastavio hraniti ciklusom Arioso, u prošloj sezoni koncertima svjetskih zvijezda koji se i u ovoj nastavlja, a počeo je 14. studenoga pod naslovom “Faust, opera Gala” pred rasprodanom dvoranom od 1700 mjesta! Doduše, ovaj put zvijezda s opernoga krova baš i nije bilo, no ukupan doživljaj mogao je zadovoljiti ljubitelje opere.

Prvi dio koncerta pripao je ulomcima iz Gounodova “Fausta”, omiljenog djela francuske romantike u izvedbi kojih se uz orkestar HNK-a “Ivan pl. Zajc”  pod ravnanjem finskog dirigenta Villea Matvejeffa predstavilo pet vokalnih solista različitih glasovnih i interpretativnih dosega. Ono što su pokazali u “Faustu” potvrdili su, uz iznimku portugalskog tenora Paula Ferreire, i u drugom dijelu koji kolokvijalno zovemo “miješani bomboni”, dakle od svega pomalo iz različitih djela. Apsolutnom zvijezdom (koja to, sudeći po biografiji, još nije) pokazala se finska sopranistica Marjukka Tepponen, prelijepim glasom, profinjenom interpretacijom i odličnim poznavanjem triju različitih stilova, jer je osim Gounodove Margarete suptilno i fleksibilno pjevala i Mozartovu donnu Annu, a osobito Catalanijevu Wally. Odmah uz nju bio je i talijanski bariton Lucio Gallo koji je uvjerljivim tumačenjima Verdijeva Jaga i Giordanova Gérarda potvrdio međunarodnu reputaciju.

Mezzosopran Riječanka Diana Haller, osebujna po rasponu glasa i tehničkim bravurama kojima s lakoćom savladava zahtjevnu Rossinijevu Pepeljugu, ima još problema s legato frazama i po nekim nelijepim tonovima, no pred njom je, s obzirom na mladost, zasigurno lijepa karijera. Talijanski bas Carlo Colombara više se svidio ležernom interpretacijom nego glasom, a ništa od toga nije uspjelo lirskom tenoru Ferreri koji je kao Faust imao “knedlu u grlu” dok mu se arija Kalafa iz Puccinijeve “Turandot” više posrećila.

Riječki orkestar zvučao je prvorazredno i umnogome je pridonio kvaliteti koncerta, osobito u dramatskom finalu “Fausta”. U svakom slučaju, Finci su bili junaci ove gala operne večeri. Nadajmo se da će ih biti i u nastavku sezone.

ELIPSO

Izdvajamo