Teško je zamisliti bolji početak jubilarne 25. sezone Jazz.hr ciklusa u Lisinskom od koncerta Ravija Coltranea i njegova kvarteta u srijedu navečer.
Odavna etabliran Coltrane je nanizao cijeli niz nastupa s najvećim svjetskim imenima, ali objavio i lijepi broj samostalnih albuma. Iako se načelno priklanja suvremenom, sasvim modernom post-bop, pa i hard-bop izrazu, dovoljno je iskusan, ali i skroman da nema potrebu stalno pokazivati što sve umije. A i tek kako umije. Na zagrebačkom koncertu tako se odlučio za melodiozniji program, iako je u njemu bilo dovoljno prostora za i uzajamna nadmetanja i dijaloge i izvrsne, nadahnute solaže.
Koncert je otvoren standardom "I'm Old Fashioned", Kerna i Mercera stopljenim s Ravijevom skladbom "Word Order" čime je najavljen osnovni ton koncerta. No, već sljedeća skladba "Homeward Bound", bubnjara ovog sastava, Johnathana Blakea, (koji nastupa i s velikim trubačem Tomom Harrellom i ima svoj sastav) pokazala je da oni mogu i žešće. A fenomenalni, atraktivni, korpulentni bubnjar koji i činele i bubnjeve drži u istoj razini, ispod poprilično širokog pojasa, nerijetko se svojim angažmanom i mijenjenjem tempa nametao kao najagilniji na sceni.
Nakon skladbe "Endless" klasika Paula Motiona i još jedne Ravije skladbe, "Blade", uslijedio je apsolutni vrhunac večeri, čudesna inerpretacija balade Charlieja Hadena, "For Turiya". Veliki Haden je, naime, tu skladbu napisao za Ravijevu majku, još 1976. i izveo je na albumu "Closeness duets", s Janom Garbarekom i Egbertom Gismontijem. No, taj isti Haden je još ranije svirao i s Ornetteom Colemanom, čiji je sastav, bez njega koji se tada skidao s teških droga, svirao na pogrebu Ravijeva oca, Johna, tako da nije teško naslutiti koliko je ta je skladba nabijena značenjima.
Fotogalerija
Sam Ravi je skladbu "For Turyja" snimio na svom albumu "Blending Times" iz 2009., dvije godine nakon majčine smrti, on na saksofonu, u pratnji basa i harfe! Zagrebačka izvedba Turyje bila je vrhunac koncerta i dovela do potpunog emocionalnog pražnjenja dvorane. Rijetko nježan bio je taj dugi solo basista Dezrona Douglasa, polagan, umjeren, vrlo muzikalan i senzibilan, kao prava i iskrena posveta prošle godine preminulom, također basistu, velikom Charlieju Hadenu. To je zapravo bio i prirodni kraj koncerta na koji su poneseni zaista raspomamljenom publikom, još za frenetičnog pljeska glazbenici uletjeli u ipak frenetičnu završnicu, sa skladbom "Countdown" Ravijeva oca, legendarnog Johna Coltranea.
Sjajan koncert koji je još jednom dokazao da suvremeni jazz, u svim svojim, pa i najekstremnijim stremljenjima i te kako može biti sugestibilan i nabijenim najneočekivanijim emocijama.