Ne računajući rijetke live nastupe na dobrotvornim koncertima raznih izvođača, Kate Bush posljednji je koncert, prije povratka na pozornicu londonske dvorane Hammersmith Apollo koncem netom minuloga kolovoza, održala u svibnju, ali ne ove nego daleke 1979. godine. Potpisnik ovih redaka tog svibnja 1979. još nije napunio trinaestu, a Kate Bush dvadeset i prvu godinu života. Iz toga doba potječe i jedna naslovnica magazina Džuboks s impresivnim poprsjem Kate Bush kojeg se mlada kantautorica, navodno, sramila, a isti potpisnik njime bio očaran.
Rizik povratka
Možda je zbog tog poprsja i krenuo nešto poslušati od Kate Bush koja će tijekom 80-ih postati te do danas zadržati aureolu najutjecajnije britanske kantautorice i pjevačice čije su pjesme i stilizacije prvo osvojile Davida Gilmoura iz Pink Floyda koji joj je pomogao još oko demo-snimaka i priskrbio joj diskografski ugovor s kućom EMI, odnosno Petera Gabriela s kojim je kasnije rado surađivala. Kate Bush je povratkom na pozornicu Hammersmith Apolla - unatoč činjenici da je 77.000 ulaznica za 22 koncerta u spomenutoj dvorani planulo za nepunih 15 minuta - riskirala više nego bilo koji izvođač u povijesti popularne glazbe. Naime, povratnički koncerti Led Zeppelina, Leonarda Cohena, Pixiesa i raznih drugih izvođača koji su ostvarili privremeni ili poduži koncertni comeback nakon stanki od desetak ili više godina ipak se u usporedbi s koncertnim povratkom Kate Bush čine poput regularnog posla u životnim ciklusima eminentnih i dugovječnih izvođača rock i pop glazbe. Naime, većina “povratnika na koncertne pozornice” imali su veliko, neki i prilično dugotrajno iskustvo koncertnih turneja kojima su se samo vratili, najčešće u formi “greatest hits” nastupa.
Karijera bez turneja
Kate Bush, pak, imala je samo jednu koncertnu turneju u trajanju od “mizernih” šest tjedana u proljeće spomenute 1979. godine nakon čega je defacto - zgrožena turnejom kao poslom i problemima koji su na njoj iskrsnuli - cijelu karijeru s podužim stankama između albuma maestralno vodila bez te, za mnoge izvođače jedne od osnovnih poluga uspjeha i, nota bene, izvora prihoda.
Odsustvo s pozornice koje si je mogla priuštiti i zbog obiteljskog backgrounda nije ju spriječilo da postane ne samo jedna od najekscentričnijih, nego i najutjecajnija te jedna od najtiražnijih britanskih kantautorica i pjevačica pa je mnoge začudila njezina ideja da nakon tri i pol desetljeća nenastupanja uživo održi 22 koncerta u istoj dvorani.
Naravno, pozornost medija nakon najave koncertnog comebacka Kaet Bush bila je ogromna, a sada su dospjele i prve reakcije. Kritičari britanskih i američkih dnevnih listova, tabloida, portala i glazbenih magazina doslovce se natječu u obasipanju Kate Bush pohvalama trosatnog šoua “Before The Dawn”, prvenstveno na račun njezinog glasa i kretnji, ali i koncepta koncerta sačinjenog od tri zasebna dijela, uljučivši suitu The Ninth Wave (drugi dio albuma “Hounds Of Love” iz sredine 80-ih), bez regularne šetnje kroz najveće hitove te vizualizacije, tehniku, efekte i scensku raskoš (uključivši morske nemani) za koje neki od kolega smatraju da bi ih mogli nadmašiti jedino Pink Floyd, ako se odluče okupiti.
Povratak u Top 40
Tijekom 70-ih u kojima je održala samo spomenutu, šestotjednu turneju, odnosno 80-ih i 90-ih u kojima je nije bilo na pozornicama, koncerti su bili i sredstvo za pospješivanje prodaje albuma. U 21. stoljeću tome više nije tako, albumi su gotovo pa svedeni na povod za turneje, no Kate Bush je i to pravilo okrenula naglavačke pa je nakon prvog od 22 predviđena koncerta u Hammersmith Apollu čak osam njezinih albuma istovremeno osvanulo u Top 40. Više albuma od nje u istome tjednu na listi 40 najprodavanijih imali su samo Elvis Presley (12) i to malo nakon smrti 1977. godine, odnosno Beatlesi (11) kad su 2009. godine objavili kompletan, remasterirani opus.