S američkim kantautorom Kurtom Vileom , jednim od najtalentiranijih glazbenika nove generacije, razgovarala sam u Barceloni, za vrijeme Primavera Festivala, na kojem je nastupio sa svojim bendom The Violators. Poruka menadžera glasila je da dođem u hotel smješten u umjetničkoj četvrti Poblenou koja je u doba industrijske revolucije bila središte katalonske industrije, te je dobila naziv “katalonski Manchester”.
Kurt Vile zamolio me da ga pričekam u foajeu gdje se pojavio nakon pet minuta ispričavajući se zbog pospanog izgleda. Navalivši na hamburger koji je obilno zalio kečapom, simpatični Kurt prvo nam je morao objasniti kako to da se upravo to jutro na njegovom Facebook profilu pojavila zajednička slika njega i Jima Jarmuscha. Poznato je da glazba igra veliku ulogu u Jarmuschovim filmovima - od improvizacija Neila Younga u “Mrtvom čovjeku”, RZA-inog hip-hopa u “Putu samuraja” i doom metala u “Granicama kontrole” - pa me zanimalo je li na pomolu kakva zajednička suradnja? No ispostavilo se da su Jim Jarmusch i njegov glazbeni partner, Nizozemac Jozef Van Wissem, dan ranije svirali na istom festivalu kao i Vile.
Voli Jarmuscha
- Jarmuscha sam prije toga sreo samo jednom, prije tri godine u New Yorku, gdje je bio kurator All Tomorrow’s Parties festivala. Prije toga sam napravio i pjesmu “Losing Momentum (For Jim Jarmusch)”, koja me podsjećala na nešto što bi se moglo naći u nekom njegovom filmu. Na ATP-u sam mu spomenuo da imam pjesmu za njega, a on mi je odgovorio: “Kurt, čuo sam to, i želim da znaš da to nije razlog zašto sam te pozvao na festival” - prepričava zadovoljno Vile.
Rođen prije 33 godine u Philadelphiji, Vile dolazi iz velike obitelji u kojoj je bilo desetero djece, a rockom ga je zarazio otac koji je svojoj djeci često puštao ploče Johna Denvera, kao i one braće Rustyja i Douga Kershawa. Kada je imao 14 godina, otac mu je kupio bendžo, a tinejdžerske godine proveo je opsesivno slušajući Pavement, kasnije i Becka i Sonic Youth, pa mu danas zasigurno laska kada Kim Gordon njegov album naziva svojom “guilty pleasure” muzikom.
Tri godine kasnije u kućnoj radinosti snima svoju prvu kazetu, a 2003. susreće Adama Granduciela koji mu postaje najbolji prijatelj. Iz zajedničkih kućnih lo-fi uradaka uskoro je nastao i bend War on Drugs. Istovremeno, Vile izdaje i prvi solo album, te odlučuje istupiti iz zajedničkog benda kako bi se koncentrirao na solo karijeru. Prekretnica za njega bio je treći album “Childish Prodigy” koji potpisuje za indie diskografsku kuću Matador. Slijede turneje s Thurstonom Mooreom, Dinosaur Jr i Deerhunter, a nakon toga i njegovo dosad najuspješnije izdanje, “Smoke Ring For My Halo” koji je završio na mnogim popisima najboljih albuma 2011. godine.
Predivna žena
No prije nego što je glazbeni svijet čuo za njega, Vile je živio u Bostonu gdje je radio kao vozač viljuškara u jednoj robnoj kući.
- Često sam bio depresivan što radim kao “plavi ovratnik”, jer sam oduvijek znao da se želim baviti muzikom, a u Bostonu sam živio dvije godine kako bi moja žena mogla završiti fakultet. Imam predivnu ženu i njoj dugujem velik dio svog uspjeha - kaže Vile, koji se rano oženio i ima dvoje djece, a spomenuo je i kako je za njega uspjeh to što njegova žena ne mora više raditi. Vrlo je skroman?
- Moja žena bila je profesorica engleskog na koledžu i kada nam djeca porastu sigurno će se vratiti svom poslu, ali dobar je osjećaj da je sada mogu uzdržavati. Nije da se brinem hoću li postati bezobrazno bogat, ali bilo bi dobro biti barem malo bogat - smije se Vile.
Mural na omotu
Njegov zadnji album “Wakin On A Pretty Daze” inspirirale su glazbene biografije, a među onima koje su ga se najviše dojmile je i “Shakey” Neila Younga, koji mu je veliki uzor. Potom mi počinje pričati o glazbenoj sceni Philadelphije iz koje se, kaže, ne namjerava nikad odseliti jer se tamo osjeća dobro. Pitam ga i za naslovnicu novog albuma na kojoj je oslikani mural, djelo američkog street art umjetnika Stevea Powersa, poznatijeg kao ESPO.
- Steve je također iz Philadelphije i kako smo trebali omot za album došli smo na ludu ideju da on oslika jedan zid u stilu pop-arta. Omot je ispao odlično, a budući da toliko dugo živim u Philadelphiji, nije bilo nikakvog problema sa zajednicom; čovjek koji je vlasnik zgrade naših je godina i smatrao je da je to super ideja - objašnjava Kurt.
A koliko zajednica njega cijeni, govori i podatak da je prije nekoliko dana gradska uprava odlučila kako će se 28. kolovoza u Philadelphiji slaviti - Dan Kurta Vilea.