ZAGREB - Ni nepunih mjesec dana od svoga posljednjeg nastupa ponovno se pojavio pred brojnim zagrebačkim poklonicima. No ovaj smo put maestra Ivu Pogorelića slušali s drugim ansamblom u drugom ciklusu.
Zaborav zbog zanosa
Za koncert koji je u subotu održao u prepunoj dvorani Lisinski, a zajedno sa Zagrebačkim solistima, možemo reći da je bio neplaniran budući da je svoj nastup u tom terminu otkazao Kineski nacionalni simfonijski orkestar.
Time smo dobili priliku čuti rijetko izvođenu verziju Prvog klavirskoga koncerta Frédérica Chopina u kojem je ulogu orkestra preuzeo gudački ansambl.
Radi se o partituri u kojoj skladatelj orkestru pripisuje sporednu ulogu kako bi “svoj” instrument gurnuo u prvi plan, što znači da jedan partnerski dijalog nije nešto čemu se posebno teži. Takav dojam uglavnom je ostavila i ova izvedba, u kojoj je glavni protagonist u svom zanosu možda i prečesto zaboravljao da ne svira sa simfonijskim orkestrom već s ansamblom od trinaestero gudača. No za takav dojam zasigurno je krivac i dvorana kojoj komorni zvuk sasvim ne leži. Najsvjetlija točka bio je drugi stavak, romanca, u kojoj je maestro postigao izrazito kontemplativne trenutke, povremeno rastežući glazbeno vrijeme.
U savršenom dosluhu s ansamblom stvoreni su bili dojmljivi momenti koji su težili u beskonačnost. Tu mirnoću rastočio je zaigrani rondo na način poljskog krakovjaka čiji je dvodobni metar bio istican isuviše karikiranim naglascima u solističkoj dionici. No unatoč nedostacima, izvedbu bismo mogli okarakterizirati kao više nego uspjelu.
Paleta raspoloženja
Do punog je izražaja ansambl uspio doći u drugom dijelu koncerta, što su ga ispunili zvukovi dopadljive Serenade za gudače Petra Iljiča Čajkovskog. Izlažući preglednu strukturu cikličnog četverostavačnog obrasca, izvedba je u rukama Solista zračila rokokoovskom ležernošću s izraženim romantičkim gestama na prikladnim mjestima.
Kontrastni stavci, koji su donijeli paletu raspoloženja od elegičnoga do ludičnoga, dali su Zagrebačkim solistima povoda da iznesu zaokruženu interpretaciju kojoj nije nedostajalo onog pozitivnog naboja što postaje pokretačem glazbenoga izlaganja.
Dugim pljeskom publika je od ansambla izmamila dodatak, popularni prvi stavak iz Holberg suite Eduarda Griega. Time je bio završen ovaj “neplanirani” koncert u okviru ciklusa Lisinski subotom. Neplanirani se izlasci (gotovo) uvijek pokažu kao najbolji!