Bruno Isaković, majstor plesa: 'Hrvatska politička situacija nalikuje Monty Pythonu'

Da je Monty Python htio raditi grotesku hrvatske politike, to bi vjerojatno izgledalo kao današnja aktualna politička situacija - kaže Bruno Isaković, umjetnik rođen 1981., majstor suvremenog plesa.

Iza sebe ima impresivnu plesačku karijeru, sa završenim četverogodišnjim studijem u Nizozemskoj. Njegova predstava “Nečastive” bila je na višestrukim svjetskim turnejama i redovno je rasprodana. Ipak, široj je javnosti postao poznatiji kroz trilogiju performancea “O lijepa, o draga, o slatka slobodo” koje je nedavno izveo u javnim prostorima, a sve je krenulo povodom imenovanja Zlatka Hasanbegovića ministrom kulture.

Na dan kada je Zagreb prije 71 godinu oslobođen od fašizma na Cvjetnom trgu nastupio je s pjevačkim zborom koji je odšutio “Himnu slobodi” Jakova Gotovca, koja je istovremeno svirala s razglasa. Nakon “izvedbe” sudionici su u zrak pustili više od 100 bijelih balona simbolički ukazujući na broj dana od kada je na čelnom mjestu u Ministarstvu kulture novi ministar.

Aktualna serija radova

- Serija performansa je inspirirana zatiranjem slobode medija, sustavnim upadima u prostor održivosti nezavisne kulture i civilne scene te sve akutnijim toleriranju govora mržnje u Hrvatskoj - kaže Bruno Isaković.

Prvi dio izveo je na Trgu kralja Tomislava, kada je crnom bojom izbičevao riječi humanizma istaknutih hrvatskih umjetnika, dok misli velikana nisu nestale u crnilu. Drugi dio izveden je 10. travnja u MSU, kada se bavio crnilom i riječima koje je napisao i izrekao ministar kulture tijekom znanstvene i političke karijere.
- Podvrgnuo sam se drevnoj kineskoj metodi mučenja koja ima za cilj izluđivanje žrtve tako što joj dugotrajno pada kap po kap vode na glavu. Istovremeno sam se prepustio i jednoj domaćoj metodi psihičkog mučenja - dugotrajnom čitanju tekstova i izjava ministra kulture - opisuje Isaković.

Bruno Isaković se prilikom izvedbe performansa 'O lijepa, o draga, o slatka slobodo' u zagrebačkom MSU podvrgnuo kineskoj metodi mučenja i dugotrajnom čitanju tekstova i izjava ministra kulture

Tko je zapravo Bruno Isaković?

Plesom se počeo baviti kao srednjoškolac u plesnom studiju Centra za mlade Ribnjak.
- Išao sam u Teslu, pravu mušku školu. Došao sam u razred s plavom kosicom do ispod uha, i onako krhke građe, teško se znalo na prvi pogled da li sam dječak ili cura. Doživljavao sam maltretiranje vršnjakai jedna me prijateljica pozvala da se iskušam u plesu u Ribnjaku i to je ubrzo bilo to, ples me počeo oslobađati - priča.
Uskoro je, dodaje, postao i mladi gay aktivist te “prošao sito i rešeto”.
- Dobio sam dva-tri puta batine, na prvoj Paradi su nas tukli bejzbol palicama - priča.
Sve ga je “potaknulo” i za neko vrijeme nagnalo da ode iz Hrvatske.
- Imao sam osjećaj da se sve više zatvaram u sebe, nisam se osjećao slobodno u Hrvatskoj. Doslovno sam pobjegao u Nizozemsku na studij suvremenog plesa i time sam napravio odmak od problema ovdje. Tada je Hrvatska bila meni na leđima, ali sada me ne pogađaju više takve stvari. Vjerujem i vidim da se djelovanjem stvari mogu mijenjati na bolje - kaže Bruno Isaković.

Goran Mehkek / CROPIX

Studij je platio uglavnom baveći se web dizajnom, a za jednu od godina je dobio stipendiju od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa.
- Radio sam i na baušteli s Rumunjima, noćne smjene u McDonald’su i uspio isplatiti studij. Kad sam završio Akademiju, mogao sam ostati, ići na audicije, no već tada sam već bio sklon realizaciji vlastitih projekata - priča Isaković.

Solo projekti

Član je i Studija za suvremeni ples. Kroz europski plesni projekt Performing Gender je postavio solo performans koji je prilagodio muzejima Reina Sofia u Madridu, Mambo u Bologni te MSU u Zagrebu. S vlastitim solo komadom “Blind emotion” nastupio je Međunarodnom festivalu solo plesa u Budimpešti, na kojem je osvojio i glavnu nagradu. U 2013. razvila se njegova solo predstava “Nečastive” koja je u brojnim verzijama kasnije uključivala i sudjelovanje ansambla.
Isaković je majstor sola, a izvodio je čak šest solo predstava. U “Nečastivima” nastupa gol.
- Da, sola nisu lagana, intenzivna su i dovode me do ekstrema prisutnosti, pogotovo zbog toga što ih i sam sa sobom stvaram, uvijek me tjera neka snažna sila koju moram iskomunicirati, a s “Nečastivima”je to neiscrpan izvor inspiracije. Igrane su svuda po svijetu već 30 puta na pet različitih kontinenata i to mi je jedno od najvrjednijih životnih i izvođačkih iskustava - kaže.
Na nago tijelo svuda po svijetu, priča, reagiraju drugačije.
- U Peruu će u svemu vidjeti neki misticizam, u Japanu iščitati društvenu revoluciju, u Grčkoj sve povezati sa svojim skulpturama, a u San Franciscu kritičar mi je rekao da mu je trebalo duže vrijeme da se oslobodi od seksualnih aluzija i tek je tada predstavu počeo promatrati bez takvog predznaka. U Hrvatskoj sam osjetio stav - zašto ti nama uopće sve to pokazuješ i prelaziš granice koje ne treba prelaziti - priča.
Uskoro će se prikazati i njegova predstava “Disclosures”, 16. lipnja na festivalu Perforacije, a koja je djelomično proizaška iz “Nečastivih”

Zatiranje sloboda

- I dalje je to priča o vrstama razotkrivanja, o društvenim normama i o kompleksnim razlozima zbog kojih postajemo osobe otvorenog ili zatvorenog duha - objašnjava.
Za hrvatsku svakodnevicu kaže da je se više ne boji, štoviše inspirira ga na stvaranje, protest.
- Nije problem u konzervativizmu, nego u zatiranju sloboda. Desnica nije jednako fašizam, a ova aktualna hrvatska desnica ponaša se fašistički i čisti je spin kad kaže da se upravo njoj ne dopušta sloboda govora. Sloboda govora se ne odnosi na govor mržnje - zaključuje Isaković.