“Cabaret D’Annunzio”, glazbena komedija ansambla Talijanske drame premijerno izvedena u petak na maloj sceni HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, ima dva ozbiljna nedostatka. Manjka joj glazbe i plesa da bi bila pravi kabaret, a nije ni dovoljno zabavna da bi bila komedija.
Šteta, jer naslov je obećavao, s obzirom na to da je riječ o propitivanju vrlo bogate biografije kontroverznog i dekadentnog talijanskog književnika koji je u Hrvatskoj bio i ostao simbol talijanskog imperijalizma i pretenzija na istočnu obalu Jadrana. Gostujući redatelj Gianpiero Borgia iz talijanskog Teatra dei Borgia pazio je na političku korektnost pa u sceni kada okupiranu Rijeku D’Annunzio (igra ga nedovoljno luckasto i pomalo suzdržano Fabrizio Coniglio) proglašava gradom slobode za svih, kroz dijalog s Hrvaticom (Sabina Salamon) koju brutalno maltretiraju njegovi vojnici postaje jasno da su neki narodi ravnopravniji od drugih. U završnoj pak sceni, kada mrtvog pjesnika prekriju velikom talijanskom zastavom, cijeli ansambl veselo pleše po njegovu grobu u vedroj kabaretskoj atmosferi. Zanimljivu scenografiju u kojoj se radnja uglavnom odvija na golemom koncertnom klaviru potpisuje Aleksandra Ana Buković.
Borgijin D’Annunzio težak je karakter koji je cijeloga života iskorištavao ljude oko sebe, proždirući ih i potom odbacujući. Jurio je kroz život sto na sat i mada mu se većina pothvata izjalovila, on ih je sve redom uspijevao prikazati kao velike uspjehe. Upravo u tom dijelu, dok prikazuje kontroverznog pjesnika iz Pescare kao beskrupuloznog medijskog manipulatora, predstava je najbolja.
Ilustrativan je prvi prizor kada 16-godišnji D’Annunzio inscenira vlastitu smrt kako bi rasprodao svoju prvu zbirku pjesama “Primo vere”! Pjesnik je svaki djelić svoga života spektakularizirao, još u 19. stoljeću vješto je koristio medije i kao punokrvna zvijezda stalno je bio okružen blicevima i novinarima. Svojevrsni otac propagande u javnosti je ostavljao dojam zvijezde, dok su njegovoj sjeni ostajale ostavljene ljubavnice, bankrotirani izdavači, a na kraju i fizičke žrtve njegovih ratnih eskapada.
S obzirom na to da je redatelj Borgia kritičko preispitivanje D’Annunzijeva lika i djela tražio u izboru kabareta kao žanra, ali ne samo kroz ples, glazbu i skeč, već na tragu filma “Cabaret” naglašavajući i dimenzije groteske i tragedije, šteta je što osim u nekoliko scena u predstavi manjka dinamike.
U Cabaretu D’Annunzio, koji povremeno upadljivo gubi ritam, posebna je manjkavost što Fabrizio Coniglio u naslovnoj ulozi nije pokazao više strasti i ekspresije. Tome u prilog dodajmo da je ponajbolji u završnoj sceni kada igra melankoličnog starca koji traži svoje “igračke” - avion i brod, a radi zabave puca iz topova.
Iz solidne glumačke ekipe vrijedi izdvojiti Elenu Cotugno, koja je dojmljivo odigrala ulogu slavne glumice i pjesnikove muze Eleonore Duse. U postavi još igraju Rosanna Bubola, Ivna Bruck, Giuseppe Nicodemo, Anton Plešić, Sabina Salamon, Mirko Soldano, Leonora Surian Popov i Valerio Tambone.
Tekst za predstavu Cabaret D’Annunzio napisao je Fabrizio Sinisi, glazbu Aleksandar Valenčić, kostime je oblikovala Manuela Paladin Šabanović, a oblikovanje svjetla potpisuje Ivan Bauk.