Na ovogodišnjim 63. dubrovačkim ljetnim igrama održane su dvije dramske premijere, i to “Skup” redatelja Saše Božića te Euripidova “Medeja” u režiji Tomaža Pandura. No, i u medijima i u kuloarima zadnjih se dana spominje i treći premijerni naslov koji se na Igrama navodno trebao, ali neće izvesti. Riječ je o predstavi Bobe Jelčića i Nataše Rajković pod naslovom “Ustajte, djeco”, nastaloj po prvom dijelu trilogije književnika Ive Vojnovića.
- Nije iznenađenje da se neće održati predstava koja nikad nije bila službeno najavljena. To je naprosto materijalna činjenica. Mi program Igara tradicionalno najavljujemo krajem siječnja, početkom veljače, a tako je bilo i ove godine. Na web stranici Igara mogao se naći prijedlog programa, koji je uvijek prijedlog intendanta i njegovih suradnika te kao takav čeka potvrdu Festivalskog vijeća. Krajem siječnja, kada je program objavljen, predstava “Ustajte, djeco” nije se našla među prijedlozima - rekao nam je jučer intendant Igara Ivica Prlender.
Službeno nije najavljen
Kaže i kako je na konferenciji za novinare, doduše, spomenuo navedenu predstavu, u najboljoj namjeri: - Izjavio sam da ćemo, ako se nađu financijska sredstva, pokušati napraviti i više od onog što je najavljeno, i tada sam spomenuo baš ovaj projekt. Službeno nije najavljen jer nije bio zreo za najavu. Dakle, ne razgovaramo o odustajanju ili neodržavanju nečega što je bilo kada bilo službeno najavljeno, nego naprosto razgovaramo o jednom projektu u kojem ja s velikim angažmanom i velikim zadovoljstvom sudjelujem, ali ga Bobo i ja nismo doveli do faze u kojoj bi mogao biti dovršen - dodaje Prlender.
No, Bobo Jelčić situaciju vidi posve drukčijom:
Sa sjednica Vijeća
- Ako im se ponudi koncept, i to godinu dana unaprijed, ako s gospodinom Prlenderom godinu dana ranije obiđem sve lokacije, uključujući i Gradsku vijećnicu, ako dogovorimo naslov, tremine, premijeru, broj ljudi itd, i još se nebrojeno puta nađemo oko detalja, onda ja ne kažem da je predstava skinuta, nego da je ugušena u kolijevci. I što je još gore - nije ni skinuta - nego je kao najavljena, prolongirana ili kako već zvuče te blesave formulacije kad se istina hoće izbjeći.
Kako nam Jelčić dalje pojašnjava, predstava se temelji na Vojnovićevoj drami “Allons enfants”, koji se križa s transkriptima stvarnih sjednica Gradskog vijeća, na kojim se, kao i u Allonsu, odlučuje o sudbini grada. Priča se o golf terenima, Pelješkom mostu itd., a likovi su gradski vijećnici. Dodaje i da se odazvao na poziv da za Igre napravi nešto aktualno, svojevrsni nastavak vrlo uspješne i Orlandom nagrađene predstave “Radionice za pričanje, šetanje, i izmišljanje”.
Prlender potvrđuje da se u lipnju nalazio s Jelčićem s namjerom da se nađe način kako bi se realizirao barem jedan dio. - Riječ je o autorskom projektu koji, kao i svi autorski projekti, u pravilu ima drugačiji proces nastanka nego klasična drama. Prvo morate dogovoriti, a onda sve ide korak po korak te naravno mora biti organizacijski, financijski i tehnički izvodljivo u nekom konkretnom vremenu. Ako je nekome žao da Bobo i ja zajednički to nismo stigli pripremiti za realizaciju, onda sam to sigurno ja - kaže intendant Igara.
Na pitanje leži li problem možda u nečemu trećem, Bobo Jelčić je nedvosmislen: - Dakle, problem može biti nekvaliteta našeg rada, projekta, naša nekompetentnost - i to dopuštam, samo neka se tako kaže. Mogu biti i financije - i to neka se kaže. Problem sigurno nisu neki tekstovi koji na vrijeme nisu predati, kako u jednoj izjavi pokušava prezentirati Prlender - to je objašnjenje ridikulozno, pa poznat je način našeg rada. Tu se radi o nečem posve drugom, i to je razlog zašto uopće reagiram na ovaj način. Radi se o hinjenoj želji za angažiranošću. Da se bude angažiran, kritičan i hrabar, ali tako da se gospoda iz prvih redova ne uvrijede. Ta salonska provokativnost trenutno je jedna od stvari koja mi najviše smeta u hrvatskom tetatru. Takav je slučaj i ovdje. Prvo se poželjelo biti hrabar, pa kad se vidjelo kamo to sve vodi, ustuknulo se, pa prolongiralo, ili kako se to već formulira. I da još budem patetičan - djeci se zabranilo da ustanu.
Poziv Prlenderu
Bobo Jelčić je na kraju upućuje i jedan poziv, pa ako se taj susret dogodi, svima će nam biti jasnije o kakvom je tipu problema ili nesporazuma ovdje riječ.
- Zašto toliko nagađamo? Evo, pozivam Prlendera da se suočimo bilo kad i bilo gdje, te da javno prozborimo o svim ovim stvarima, i konkretno i načelno - zaključio je redatelj Jelčić.