Iskreno, na mene kao autora najviše je utjecala televizija - bez okolišanja će Julian Fellowes, britanski glumac, pisac i scenarist. Povod našem razgovoru nedavni je prijevod njegova drugog romana “Prošlo nesavršeno vrijeme” u izdanju Mozaika knjiga; socijalne satire londonske društvene scene sedamdesetih godina prošlog stoljeća, tj. “zlatnog doba” britanske visoke klase, kroz, pojednostavljeno rečeno, potragu bogatog Damiana Baxtera koji pred smrt pokušava pronaći majku djeteta koje je ‘možda napravio tijekom jedne blistave, ali razorne londonske društvene sezone’.
Okidač za roman nastao je još 1958. kad je radio emisiju o prestanku društvenog običaja predstavljanja debitanata.
- Imao sam neki čudan osjećaj da sam dio nečega što su svi zaboravili i misle da je gotovo iako je trajalo još punih 30 godina.
Bijeg od svijeta
Počeo sam pisati roman kad sam našao način koji mi je omogućio da putujem kroz vrijeme, da kroz različite elemente sezona utjelovim radost vremena - objašnjava Fellowes koji pisanje proze opisuje kao neku vrstu bijega od svijeta “gdje svatko ima mišljenje i služiš istovremeno i producentu i distributeru i menadžerima zvijezda”.
No, hrvatskoj publici Fellowes nije toliko poznat kao romanopisac koliko kao televizijski i filmski scenarist. Slavu mu je donio Oscar za scenarij za film Roberta Altmana “Gosford Park” koji je dobio 2001. godine. Uspjeh je došao nakon što mu je odbijeno dvanaest scenarija.
- Divna stvar u vezi s Oscarom jest to što dobijete golemu mogućnost izbora. Odjednom vam nude najrazličitije projekte. Dobio sam priliku da napišem roman i postavim mjuzikl u Londonu, napravim dokumentarnu seriju za BBC. Bilo bi mi jasno da sam dobio poslove za druge scenarije jer sam za to dobio nagrade. Ali, nije samo to - naprosto vam se nakon Oscara vrata širom otvaraju.
Nakon “Gosford Parka”, Fellowes je napisao scenarije za filmove kao što su, primjerice, “Mlada Victoria” i “Sajam taštine” ili, pak, za popularnu seriju “Downton Abbey”, priču o jednoj engleskoj plemićkoj obitelji čija radnja počinje 1912. - Priču sam smjestio u to razdoblje jer je svijet tada samo naizgled bio idiličan. Zapravo, svijet je pulsirao: vodile su se rasprave o ženskim pravima, radničkim pravima, demokraciji i opravdanosti monarhije. No u to vrijeme, sve to što će završiti u plamenu dvije godine kasnije, još nije dubinski prodrlo u umove ljudi. Smještanje početka radnje u 1912. značilo je da imamo postedvardijansku idiličnost, nakon koje slijedi Prvi svjetski rat, potom ‘20-e - vrijeme golemih društvenih promjena. Samo s time dobili smo tri sezone serije od kojih svaka ima različit ugođaj.
Ističe kako mu je teško objasniti veliku popularnost “Downton Abbeyja”.
- Imali smo sreće. Izgleda da se svima sviđa, čak i kritičari iz Guardiana, koji znaju jako oplesti po mom radu, ovaj su put bili ljubazni. Prije svega, Downton je obiteljska saga, a mislim da je popularna i zato što su se gledatelji vezali za likove. Ispravno smo učinili što likove sluga i obitelji tretiramo na isti način. Neki su dragi, neki nisu, neki su smiješni, neki nisu, ali nema unaprijed pretpostavljene karakterizacije na temelju toga jesu li sluge ili članovi obitelji.
Politički konzervativac
Opisi visokog društva, kojemu i sam pripada, tijekom godina postali su zaštitni znak Juliana Fellowesa. Ne smeta mu što radi u industriji gdje većina ne dijeli njegova konzervativna politička uvjerenja, baš kao ni titula “kroničara klasnog sistema”.
- Vjerojatno i jesam takav. Postoji cijela strana društva koja me kao tema intrigira, a, srećom, tako misli i publika. Ljudi su se donekle već i navikli na mene. Mislim da je “Prošlo nesavršeno vrijeme” poštenije prema tom sloju ljudi nego što je bio moj roman “Snobovi” zato što ovdje nisu trivijalizirani. Nastojao sam što preciznije predstaviti jedno povijesno razdoblje. Umjereno sam naklonjen, ali pokušavam ne žaliti nad njegovom prolaznošću.
Gledao sam sve epizode serije ‘Seks i grad’
Vrijeme u kojem živimo vjerojatno će biti zapamćeno kao zlatno doba televizijskih serija. Kakve serije vi volite?
- Puno je serija kojima se divim. Primjerice “Mad Men” nisam pratio onako pažljivo kako sam htio, ali nabavit ću box set. To je prekrasno napravljen i produciran show. Obožavao sam “Seks i grad”, gledao sam svaku epizodu. Također volim “Glee”. Američki serijali imaju ogromnu energiju, a nadam se da je takva i moja serija “Downton Abbey”. To je drama razdoblja u koju su upakirane različite priče; nešto što ima više veze s američkom nego s britanskom tradicijom. Američke serije kao što je “Zapadno krilo”, “NYPD, “E. R.”, ti nevjerojatno nabijeni serijali s brojnim pričama i razinama - stvorili su televiziju koja na sve utječe. Kad sad gledate seriju koju ste obožavali prije dvadeset godina, pomislite: “Volim ovo, ali radnja se kreće puževom brzinom.” Mislim da je Amerika to promijenila.