Ovom je rečenicom htio poručiti kako su prevladane krize njegove dotadašnje vladavine: bio je arogantan prema profesorima, smijenio neke od najpopularnijih, i izjavio da žene nemaju urođenih talenata za znanost. Tog je rujna Larry mislio da je konačno naučio upravljati zahtjevnim sveučilištem. Samo nekoliko mjeseci kasnije potjerali su ga zbog novog konflikta, ovaj put s profesorima sociologije.
Briljantni ekonomist nije uspio spasiti svoju vladavinu Harvardom, ali od prošlog tjedna ima puno važniji zadatak: spasiti kapitalizam. Kao Obamin glavni ekonomski savjetnik, Summers će u iduće četiri godine morati pronaći način da izvuče globalnu ekonomiju iz dramatične rupe u koju je upala. Ako ga i ne imenuje šefom financija u svom kabinetu, Obama je dao do znanja kako će Summers nagledati sva ekonomska usmjerenja nove vlade. S obzirom na to da je Larry uvjereni, tvrdokorni kapitalist, Obama ovime pokazuje udaljavanje od radikalno populističke ekonomske retorike koja je dominirala kampanjom.
Larry je genijalan s brojevima, što je konstantno pokazivao kao glavni ekonomist Svjetske banke i kasnije Clintonov ministar financija. Međutim, kako bi spasio kapitalizam, ovaj zaljubljenik u slobodno tržište i krupni kapital morat će djelomično prihvatiti politiku svog novog šefa: viši porezi na profite, povećanje nadzora i zakonske regulative, fokus na malo i srednje poduzetništvo. Prije samo nekoliko godina Summers bi s izrazom užasa na licu odbio takve inicijative, a oni koji su Obami djelomično donijeli pobjedu - sindikati i manjinek - to poprilično dobro pamte.
Iako su Summers i Obama završili postdiplomske studije na istom sveučilištu - fakultet ekonomije na Harvardu nekoliko je stotina metara udaljen od fakuleta prava - ne dijele istu ideologiju.
Godine 1982., dok je još studirao, mentor odvlači Larryja u Washington i nalazi mu posao u Reaganovoj administraciji. Tamo provodi 10 mjeseci i formira većinu svojih ekonomskih stavova. Kao profesor ekonomije u kasnim 80-ima Summers fanatički propovijeda tu ekonomsku mantru: drastično rezanje poreza, ukidanje nepotrebnih regulativa i socijalnih davanja države, olakšano zapošljavanje i otpuštanje radnika, forsiranje slobodne trgovine bez tarifa. U 90-ima se priključuje Clintonu. Bio je jedan od najdesnijih članova Clintonove ekonomske momčadi: primijenivši lekcije naučene kod Reagana prije 20 godina, inzistirao je na agresivnoj globalizaciji i olakšanom razvoja biznisa.
Svim studentima ekonomije s prve godine Larry još uvijek drži predavanje o važnosti globalizacije i slobodne trgovine. “Summers je često spominjao koliko je važno ukloniti besmislene propise koji sprečavaju razvoj kompanija te da će tržište samo sebe regulirati. Upozoravao je i na primamljivost ideja kao što su tarife na strane uvoze, a koje mogu biti
| Predsjednik Summers je izjavio kako se politikom bave oni koji su preglupi za ekonomiju, a sociologijom oni koji su preglupi za politiku |
Pored sindikata koji smatraju da je njegova ekonomska filozofija djelomično odgovorna za pad burze i koji se već žale što će biti jedan od ključnih ljudi Obamine vlade, Summers ima puno veći problem: spektakularno je nesposoban s riječima. Svakih nekoliko mjeseci dogodi mu se kakav sramotan gaf ili uvredljiva izjava, čime uspješno navlači bijes više-manje svake interesne groupe u SAD-u. U ljeto 1991. napisao je dopis suradnicima u Svjetskoj banci o genijalnoj računici koja mu je pala na pamet.
Siromašne zemlje i tako imaju velike stope smrtnosti i u prosjeku ne troše mnogo na ljudski život, pa bi stoga cijeli svijet imao koristi kad bi im zapadne zemlje “uvaljivale” svoju najprljaviju industriju i zagađenje. Prema njegovim izračunima, “puno je skuplje kad netko umre od slabog zraka u Torontu nego u Kijevu”. Statistike su potvrdile matematičku ispravnosti Summersovih teza, ali je svjetska javnost bila dosta skandalizirana.
Jednako kvalitetan bio je i njegov gaf 2004. o prirodnim sposobnostima žena. Održao je predavanje u kojem je, kao jedan od mogućih razloga nezastupljenosti žena u prirodnim znanostima, naveo “urođene razlike između muškaraca i žena”. Prisutna profesorica s MIT-a šokirala se, izjurila van i pozvala novinare u svoj ured. Prenijela im je citat prije nego što je Summers završio govor, tako da je propustila čuti kako je rekao i da se “nitko ne nada više od njega da će biti dokazano kako je ta teza pogrešna”. Larrya je taj incident koštao javnog ugleda, prouzročio bijesne reakcije gomile feminističkih organizacija, ali na kraju rezultirao prvom ženom na čelu harvardskog sveučilišta.
Agonija s akademskom elitom počela je mnogo prije neuspjele prezentacije teorije o nesposobnosti žena u fizici i matematici. Summers naime nije uspio upisati dodiplomski studij na Harvardu prije 30 godina. Prijava učenika opsjednutog fizikom i matematikom odbijena je 1971. godine. Umjesto toga, upisuje se i 1975. diplomira na susjednom MIT-u. Došao je studirati fiziku, ali se nakon prve godine potpuno prebacio na ekonomsku teoriju.
Studiranje na mrskom rivalu MIT-u nikad mu na Harvardu nije do kraja oprošteno, iako je tu kasnije upisao postdiplomski, bio profesor i, na kraju, predsjednik. Svaka odluka njegove sveučilišne administracije gledala se samo kroz jedan filter: pokušava li Summers
| Bio je jedan od najdesnijih članova Clintonove ekonomske momčadi: inzistira na agresivnoj globalizaciji i olakšanom razvoju biznisa |
Nisu samo genetika i biokemija naljutili profesorsko tijelo. Iste sekunde nakon imenovanja za predsjednika, Larry uspijeva smrtno uvrijediti sve važnije ljude na kampusu. Šefovi katedri i pojedinih fakulteta večeraju zajedno svaki mjesec u klubu u koji samo oni imaju pristup. Baš onako kako ih pop kultura karikira, sjede u velikim kožnim foteljama u zadmiljenim prostorijama visokog stropa, noseći nezaobilazne sakoe od tvida. Tu raspravljaju, uz konjak i cigaru - ponekad lulu, ali nikad cigaretu - sve dok ne odu za stol s hranom.
Običaj je svakom novom predsjedniku fakulteta na njegovoj prvoj takvoj večeri uručiti prigodan poklon dobrodošlice. Tako se u rujnu 2001., na početku nove školske godine, Larry našao u profesorskom klubu. Nije nosio sako od tvida, niti pokazivao prevelik interes za cigare, ali sve je teklo sasvim solidno prvih nekoliko sati. Bezazlene šale za stolom, općeniti razgovori o ekonomiji i smislu života, ukusna hrana.
Jedan profesor engleskog jezika potom se dignuo, zamolio za tišinu, i uz nekoliko riječi predao predsjedniku poklon dobrodošlice. Larry je odložio nož i vilicu, zahvalio i dječačkim zanosom otvorio paket: unutra je bilo nekoliko knjiga. Pogledao je ponovno u smjeru profesora koji mu je uručio poklon. “Knjige, divno. Stalno mi poklanjaju stvari koje kasnije ni ne taknem”, bahato je dobacio Larry, lupivši prstima po svojoj novoj kolekciji knjiga, od kojih su neke i prisutni profesori napisali.
Ostali oko stola zastali su s večerom, kao da nisu sigurni jesu li dobro čuli. Pogledavali su se u tišini, dosta njih s izrazom zgražanja na licu. Došao je na našu večeru, u naš klub, i drsko odbio naše knjige. Pa tko je ovaj majmun, vjerojatno im se vrtjelo po mozgovima. “Čovjek je socijalni debil, što je postalo jasno na toj prvoj večeri. Tamo se zapravo
| Summers će u četiri godine morati pronaći način da izvuče globalnu ekonomiju iz dramatične rupe |
Samo nekoliko tjedana prije objave Summersove ostavke u veljači 2006., profesor najpopularnijeg predmeta na sociologiji kasnio je na svoje predavanje. Kada se pojavio 10 minuta nakon početka nastave, zastao je i pogledao po učionici, s blago ironičnim izrazom lica. “Dosta vas je ovdje danas. Ne znam zašto. Možda još niste čuli: predsjednik Summers danas je izjavio kako se politikom bave oni koji su preglupi za ekonomiju, a sociologijom oni koji su preglupi za politiku.”
To je bio kraj Larryjeve predsjedničke karijere. Kao utjehu nakon otkaza nude mu mjesto profesora ekonomije, što rezignirano prihvaća. Sve do prošlog tjedna bavio se povremenim predavanjima, pisanjem kolumni u Financial Timesu i neobaveznim savjetovanjem političkih kandidata.
Nezadovoljni sindikati tvrde da je izbor Larryja za ekonomskog arhitekta nove vlade dokaz onoga što su Hillary, McCain i kanadska vlada tvrdili mjesecima: Obamina populistička retorika o oduzimanju novca bogatim menadžerima bila je dobra za zgodne slogane i masovne skupove, ali neće značiti u praksi ništa. U najžešćem dijelu kampanje Obama je čak obećao raskinuti dogovore o trgovini s Kanadom. Šokirani kanadski diplomati kontakirali su njegove savjetnike i zamolili za objašnjenje, na što su im ovi rekli: “U ovom trenutku to naprosto mora govoriti kako bi pobijedio Clintonovu.” Cijela priča dospjela je u novine, zbog čega je Obama dodatno pooštrio retoriku kako bi demantirao neugodne navode.
Teško je zamisliti deklariranoga globalista Summersa da pristaje na tako radikalne ideje. Vjerojatnije je da će on povući Obamu prema svojim kapitalističkim stavovima, a ne obratno. Doduše, nekoliko je ekonomista za američke medije analiziralo Summersove kolumne u Financial Timesu i došlo do zaključka kako je on zaista tijekom godina mijenjao neke stavove.
Od otkaza na Harvardu sve je češće spomnjao važnost srednjeg poduzetništva, a u jednoj je kolumni spomenuo i mogućnost revizije nekih od dubioznijih trgovinskih dogovora. Najzanimljivije pitanje je hoće li se Larry uspjeti obraniti od - samog sebe. Njegovo rukovođenje institucijama do sada jasno pokazuje da mu diplomacija i kompromisi baš i ne leže.
U trenutku kad Amerika od Obame očekuje ubitačno broa poboljšanje ekonomije, ljevičari viču za novim “New Dealom”, a konzervativci kukaju kako se hitno mora smanjiti pročunski deficit, Larryjev bi bahati stil mogao biti najveći problem fukcioniranja nove administracije. Naravno, uz hrpu pritužbi feminističkih i raznih drugih organizacija koja će garantirano usljediti čim se objavi njegova službena funkcija.
Miran Pavić
