Jučerašnja saborska rasprava dotakla se raznih prijepora vlasti i oporbe, ali i svodila na (ne)prihvatljivost Andrije Hebranga kao kandidata vladajućih za predsjednika države, te na (ne)legitimnost Jadranke Kosor kao nove premijerke, a time i vlade u cjelini.
Predsjednik Mesić je gospođi Kosor povjerio mandat u najkraćem roku, čime se hvali i dio zastupnika vladajuće koalicije. No, on je izrazio sumnju da će ta vlada opstati cijeli preostali dio punog mandata. Pa iako je Mesić i dosad državnički ukazivao i na ono što su obični političari prešućivali, te iako je upozorenja dijelio i Ivici Račanu kada mu je davao novi mandat nakon raskola u HSLS-u, i ovom je izjavom s Pantovčaka, možda za nadstranačkog predsjednika neprikladno, razbuktan plam zahtjeva za prijevremene izbore.
Neupitno je da je nova vlada legalna s natpolovičnom potporom u parlamentu. Dvojbenija je punina njezina legitimiteta. U tome je moguća usporedba sa suvremenim britanskim slučajem, odnosno s vladom na čijem je čelu od 27. lipnja 2007. godine Gordon Brown. Dotad je premijer bio Tony Blair, punih 10 godina, u kojima je bio prvi laburist koji je britanske opće izbore dobio triput zaredom. Na polovici četvrtog mandata, godinu nakon što je pod pritiskom unutarstranačke pobune obećao da će odstupiti unutar 12 mjeseci, prepustio je premijerski položaj dotadašnjem ministru financija Gordonu Brownu.
Razlike slučajeva Kosor i Brown su u tome što je Brown na početku pohoda na vlast bio prvotni kandidat za šefa stranke i vlade, ali je na neko vrijeme prepustio te dužnosti Blairu, što je bio stvarni drugi najmoćniji čovjek vlade (on, a ne formalni vicepremijer John Prescott), te što su jedine dvije frakcije u laburističkom vrhu bile Brownova i Blairova. Ništa od toga ne vrijedi za J. Kosor, prisutniju u javnosti ali politički manje tešku kategoriju, barem dosad.
U prvim mjesecima vlasti Brown je planirao prijevremene izbore pa odustao zbog nepovoljnih anketa, što mu je znatno srozalo rejting. Upitno je hoće li biti žrtva unutarkabinetskog prevrata prije izbora koji se moraju održati najkasnije idućeg proljeća.
Kada bi HDZ uskoro sazvao izbore, možda bi dobio mandat u kojem bi i stigao uvesti Hrvatsku u EU, pa dobiti još jedne izbore. A kad bi oporba znala koristiti nevoljkost vladajućih za takav iskorak, mogla bi povećati vlastite izglede na parlamentarnim ali i na skorim predsjedničkim izborima.
Ahmed Salihbegović
