Odgoj djece je izazov za svakog roditelja u kojoj god dobi se oni nalazili, no kao jedno od najtežih razdoblja za odgojne borbe većina navodi adolescentsko razdoblje. Za silna objašnjavanja i razgovore potrebni su čelični živci, a jedna je mama otkrila kako se ona naučila nositi s tim, posebno kad su mobiteli u pitanju.
Lorraine Candy je urednica u časopisu Elle, a za Daily Mail je napisala kako je uspjela svoju djecu disciplinirati da bi na koncu to njima koristilo. Prema brojnim istraživanjima djeca previše vremena provode na mobitelima i internetu što utječe ne samo na njihovo fizičko zdravlje, već i na psihičko te dovodi do porasta osjećaja tjeskobe i depresije.
Candy je zato odlučila postaviti stroga pravila za svoju djecu, a evo kako je to ona riješila.
‘Moj muž je često znao reći da bih bila dobar zatvorski čuvar. On je nježan i divi se mojoj čeličnoj volji da provodim pravila. Međutim, to nije zato što sam ja nevjerojatno disciplinirana, nego zato što jako dobro poznajem sve trikove i muljanja.
Tako je barem s mojim tinejdžerkama. Mjesecima sam s njima vodila borbu oko mobitela dok nisam uvela pravilo da nakon devet sati navečer tijekom radnog tjedna ne smiju koristiti svoje uređaje. I stojim čvrsto pri tome jer se tako naspavaju i odmore, a i oslobađa ih od nemilosrdnog pritiska da neprestano moraju biti povezani sa svim i svakim.
Pročitala sam brojne studije o tome kako 24-satni pristup mobitelu loše utječe na djecu i prošli su tjedan američki znanstvenici konstantnu upotrebu telefona kod tinejdžera povezali s depresijom, tjeskobom i pretilošću.
Očekivano, kad sam uvela pravilo za mobitele, na mene se srušio nekontrolirani bijes. Moje 14-godišnjakinja i 12-godišnjakinja rekle su mi da sam im uništila život, da će ostati bez prijatelja i da će ‘morati cijeli dan provesti u školskom zahodu i izbjegavati sve ostale’ jer ih je sram. Nakon toga su isprobale apsolutno sve trikove kojih su se mogle sjetiti ne bi li me pokušale prevariti, od skrivanja mobitela u gaćama do pretvaranja da je uređaj pokvaren. Jedna se čak u pet minuta do devet zatvorila u zahod pretvarajući se da je boli trbuh kako bi se mogla zaključati i što više vremena provesti sa svojim telefonom.
Pokušavale su mi prodati priču da im je telefon nužan za pisanje domaće zadaće te da bi mogle dobiti lošu ocjenu. Pričale su mi o tragedijama koje njihovi prijatelji proživaljavaju i kako je od velike važnosti da im i po noći mogu pomoći.
Afera ‘ograničeni pristup mobitelu’ je eskalirala prošli tjedan kad je još nekoliko mama slijedilo moj primjer i uzimala djeci mobitel prije spavanja. Sad mi to nalikuje na trend koji se širi brzinom munje.
Naravno, to je uzrokovalo niz obiteljskih svađa. Dovelo je do toga da je moja petogodišnja Mabel dobrovoljno predala svoju igračku mobitel sa strahom u očima i rekla da je stišan zvuk.
No, moje starije cure sad odlaze u krevet ranije, nisu postale socijalno izolirane, više vremena navečer provode s nama, a u krevet odlaze opuštenije i manje rastrzane. Petkom i subotom navečer smiju koristiti mobitel koliko god žele.
Pročitala sam u vijestima ovih dana da je eksperiment Karly Tophill, mame iz Cornisha, da zabrani svojem 13-godišnjakinju mobitel imao nevjerojatno pozitivan učinak na njega. Nije ga koristio šest tjedana, puno je komunikativniji, više surađuje i zadovoljniji je sa sobom. Treba mu upola manje vremena da se spremi za školu i počeo je pomagati oko kućanskih poslova. Učinak je bio toliko pozitivan da je jednogodišnju zabranu smanjila na tri mjeseca.
Također je došla na ideju da uvede ‘petak bez mobitela’ u cijeloj obitelji, što znači da ni nitko od odraslih ne smije koristiti mobitel petkom. I to može biti opcija ako niste dovoljno hrabri za ograničenje ‘iza devet navečer’.
Priznajem da nije bilo lako i promijenilo je dinamiku u našem odnosu, ali roditeljstvo nije natjecanje u popularnosti. To je golema odgovornost da pomognete onima koje najviše volite da izrastu u najbolje moguće ljude.
I ako sam nešto naučila nakon 14 godina podizanja djece, onda je to da treba slušati instinkte. Bi li vama vaši roditeljji dozvolili da do sitnih noćnih sati razgovarate s prijatelima? Bi li vam dozvolili razgovarati sa strancima, ljudima koje nikad niste upoznali nakon škole, po mraku? Naravno da ne bi.’