Uzimao je crack, marihuanu, koku, štogod bi mu došlo u ruke! Živio je u sjevernom Londonu blizu Kate Moss, svaki dan mu je počinjao s drogom i obilaskom bordela u potrazi za dnevnim partnerom. Čudi me da je poživio ovako dugo”, izjavio je njegov prijatelj Andros Georgiou. “Bio je osamljenik, ni s kim se nije družio, rijetko smo ga viđali”, tvrde njegovi susjedi iz ljupkog Goringa na Temzi. “Liječio se prošle godine u Zürichu od ovisnosti, koja ga je totalno upropastila. Prometna nesreća otprije nekoliko godina, kada je drogiran ispao iz auta, zapravo je bila pokušaj samoubojstva.” Uz to, George je zamalo umro od upale pluća u Beču, a potom je polumrtav od droge i alkohola prenesen u bolnicu. Svakako, napustio je London i započeo s povučenim životom u ljupkom seocetu koje podsjeća na ona iz “Umorstava u Midsomeru”.
Što se s njim tamo događalo, nitko nije siguran. Svoj je vrt nakitio i ovog Božića, ali iz kuće nije izlazio. Njegov je aktualni intimni prijatelj viđen u selu, ali navodno se George pokušavao pomiriti s bivšim partnerom Kennyjem. “Prošle godine se pojavio na polnoćki, ove nije”, izjavio je vikar iz Goringa. “Izgleda da je na Božić bio potpuno sam. Vidjeli smo samo dostavna vozila s hranom”, tvrde mještani. “George se stidio svojeg izgleda, ožiljaka koji su mu ostali po vratu i glavi nakon što je ispao iz automobila, uz to, jako se udebljao i zadnjih godina odbijao se pojaviti pred kamerama. Posljednji je put slikan ovog rujna na večeri s prijateljima. Izgledao je prilično krupno.”
Sve ove priče nemaju nikakve veze s pjevačkom zvijezdom čija je karijera trajala gotovo četiri desetljeća, već s čudnovatim, usamljenim ovisnikom o raznim drogama, alkoholu te s njegovim životom s raznim istospolnim partnerima. I nije ih ispričao HRT, nego smo ih mogli čuti i na CNN-u, BBC-ju, pročitati po raznim inozemnim portalima. Nespretna rečenica izgovorena na javnoj televiziji podigla je pravu buru u čaši vode, a pritom kao da smo zaboravili da se uz genijalnost u svakoj objavi njegove smrti bez prestanka provlačila trivijalnost. “Tu i tamo prošetao bi sa psićem. Uvijek bi pristojno pozdravio!”, sigurno nije rečenica koja bi mu trebala pisati na grobu.
Naravno da je trebalo govoriti samo o pjesmama, a malo ili nimalo o tužnoj osobi koja se borila s depresijom, kilogramima, drogom, alkoholom, a dulje vrijeme i s time da je djevojački seks-simbol koji još nije progovorio o svojoj homoseksualnosti, ili tome kako je bez obzira na slavu i nezaboravne pjesme umro potpuno sam na Božić. No, s druge strane, kako da govorimo samo o umjetniku kada živimo u civilizaciji zavirivanja u ormare, dekoltee, gaćice, u eri javnih razvoda i pomirenja, komentiranja partnera, mlađih, starijih, istospolnih i raznospolnih, u kojoj “zvijezde” postaju spodobe što su u raznim reality showovima spremne pred kamerama raspredati o privatnosti, ako treba i - spolno općiti. Kako se posvetiti glazbi Georgea Michaela prije nego što ga smeljemo u mlinu tračeva o svim njegovim “nastranim” situacijama, poput one kada je uhićen “zbog bludnog ponašanja” i slično.
Bio je on i jedno i drugo, nekoć ljepotan savršena glasa, ali i vremešan i problematičan muškarac, čije su “pikanterije” punile novinske stupce. Zašto živimo ok(r)uženi takvim “vijestima”, ne znam, kao što nemam odgovor na pitanje što je toliko zanimljivo u tome da se netko drogira ili da je pijan ispao iz automobila. Možda nas takve vijesti uzbuđuju jer se u tim trenucima sebi činimo “normalnijima” i “boljima” od onih kojima se to događa, bez obzira na to što u dnu duše znamo da smo spremni i sposobni i za gore stvari. Sve dok je društvo takvo, takve će biti i vijesti, pa i prilozi o nečijem odlasku sa svjetske pozornice, bilo HRT-a ili drugih medija.