UTOČIŠTE VEGANKI

DOM SRETNIH ŽIVOTINJA Prasac Sausage, spašen iz poplavljene Gunje, danas ima 250 kilograma i nikada neće biti ničije jelo!

Neja Markičević / HANZA MEDIA

Dvije su djevojke, veganke, nadomak Zagreba otvorile utočište za životinje. Zasad imaju 20 pasa, 5 mačaka, 2 svinje i 3 ovce. Još nisu poput legendarnog australskog Edgar’s Missiona, skloništa koje trenutno brine o 450 spašenih farmskih životinja. Ali, jednog dana...

Sausage kopa rupe u dvorištu i lagano gunđa. Ne voli sunce, pa kako se ono uspinje nebom, sve više se povlači u dio dvorišta gdje ima hlada. Doručkovao je, ali hrane nikad nema dovoljno i on je uvijek u potrazi za novim zalogajem. Obična svinja, pomišljamo, samo mu je do hrane.

Sausage to i jest - obična svinja. Pronađen je i spašen iz poplavljene Gunje prije tri godine, u prvo je vrijeme bio smješten u osječkom azilu Udruge Pobjede. Tamo je upoznao slavnog i nikad prežaljenog prasca Arčibalda, koji je prirodnom smrću uginuo godinu dana poslije. No, Arči malenom biću nije glumio majku, već je tu ulogu preuzela kujica Miljenka. Veterinar je pri prvom pregledu tek pristiglog praščića zaključio da je životinja ženka, pa je dobila ime Maša. Tek nakon nekoliko dana shvatili su da je Maša - on. Promijenili su mu ime u Mašo i počeli s potragom za savršenim domom. Nisu imali previše nade - i Arčibald je cijeli život proveo u azilu jer za 300 kilograma teškog ljubimca nitko nije imao prostora. No, tada su se javile Agneza i Jelena, koje nedaleko od Svetog Ivana Zeline, pokraj Zagreba, imaju kuću i veliko zemljište. Veganke su, pa nema opasnosti da će Mašo završiti kao obrok.

Neobična kuća na osami

Tako je praščić dobio novi dom. On je jedna od mnogih sretnih farmskih životinja u svijetu - u brojnim su se zemljama otvorila skloništa u kojima do prirodne smrti žive svinje, kokoši, koze, ovce... Takvih sloništa u SAD-u ima 73, u Australiji pet, u Kanadi sedam, u Velikoj Britaniji, u Nizozemskoj i Španjolskoj po tri, dok po jedno imaju Grčka, Irska, Danska i Slovenija. Takva skloništa su osnovali i vode ih vegani, koji daju sve od sebe da osvijeste lokalne zajednice o tome da je hrana na njihovom tanjuru jednom bila živa.

Naš Mašo je u međuvremenu malo naras­tao, pa sad ima 250 kilograma. I, kako rekos­mo, najobičniji je prasac: za vrijeme naše posjete nekoliko se puta uvaljao u blato, pojeo sve što može, mrko pogledao nekoliko pasa u blizini i nešto nježno zaroktao prasici Dudi u uho. Ona ga je, po običaju, ignorirala, jer je posve koncentrirana na sunčanje. Za razliku od njega, ona sunce obožava. Za to vrijeme ispod stab­la oraha odmarali su se Odin, Janja i Pickles. Ovce. Jedan dječak prošao je ulicom, psi su zalajali na njega. Posve običan dan, koji je poremetila samo činjenica da su im u dvorištu nepoznati ljudi. Brojčano stanje: 20 pasa, 5 mačaka, 2 svinje i 3 ovce. Sve one spašene su od smrti i pronašle su svoj dom u neobičnoj kući na osami, u kojoj o njima brinu njihove vlasnice, koje su prije 14 godina počele spašavati pse i mačke.

Neja Markičević / HANZA MEDIA
 

- Jelena i ja smo se upoznale u Prijateljima životinja. Već smo tada imale po nekoliko pasa udomljenih iz azila. Dobro, zajedno ih je bilo 15. I nekoliko mačaka. Neko vrijeme smo bile podstanarke u Dugom Selu, a onda smo pronašle zemljište na kojem sada živimo. Obje smo oduvijek željele imati takav prostor, na koji možemo primiti sve životinje koje trebaju pomoć i kad smo pronašle lokaciju koja nam odgovara, brzo smo se spakirale i preselile - kaže Agneza.

Zen ovce i koza Rozika

Prvi je u njihovo dvorište došao prasac, spomenuti Mašo. Promijenila mu je ime u Sausage (kobasica). Učinila je to jer je željela da svi, kad vide tog prekrasnog prasca, shvate da je meso koje imaju na tanjuru došlo od jednog takvog bića. Praščić je tada imao svega desetak kilograma i lako su ga dovezli autom. Kao manji je spavao u kući, no kako je počeo rasti, to je postao problem. Istina je da su svinje vrlo inteligentne, kaže Agneza, no on svoju pamet koristi samo kako bi došao do hrane. Učas bi napravio bi krš u kući nastojeći doći do hrane. Stoga su ga premjestile u dio kuće koji ima vanjski ulaz. Na podu su pločice koje su prekrile sijenom.

- Jednom mjesečno sijeno maknemo, sve očistimo, i stavimo mu novo. Uživa biti unutra - zimi je toplo, ljeti hladno. Gledala sam priču o Esther, svinji iz Amerike, koja živi u kući s vlasnicima. Ne znam kako su oni to izveli, ali Sausage i kuća su dva odvojena pojma. Ne bi to išlo - kaže Agneza, dok se prasac mota oko nas. Voli ljudsko društvo, kaže njegova vlasnica, i nije mu strano da ga se mazi. Jedini problem je što ne shvaća koliko je zapravo velik. Sreća je, doduše, da se ne pokušava nikome popeti u krilo, no ima on svoje ludosti. Jednom je prilikom sam otvorio vrata ograde, što nije lako, i svu ekipu pustio u divljinu. Vlasnice su to odmah primijetile, pa su ih pozvale nazad. Sve su se životinje vratile osim predvodnika. Njega su nazad namamile bundevom.

Nakon svinja, u njihovo su dvorište došle ovce. Najprije su od žene iz sela dobili Odina i Janju. Mama ih je odbacila, pa su ih djevojke tri mjeseca hranile kravljim mlijekom iz bočice. Potom je došla Pickles. Njih troje sada su ubojita kombinacija - pomišljamo dok ih promatramo kako napadaju niske grane trešnje. Odin stoji, dok se Janja podiže na stražnje noge, prednjima se naslanja na njega i kida lišće i plodove sa stabla.

Neja Markičević / HANZA MEDIA
 

- Prednost biljojeda je u tome što ne treba puno truda oko njih. Oni su samostalni. Nahranimo ih jednom dnevno, a oni sami pronalaze dodatnu hranu. Ovce sad moramo ošišati jer im je vruće, i to je to. Oduvijek sam htjela imati nešto drugo osim pasa i mačaka. Doduše, koze su moji favoriti, a tek onda dolaze ostale životinje - priznaje Agneza i dodaje kako je ovce fasciniraju u vrijeme preživanja. Voli ih promatrati u zen stanju, kada su posve mirne, tihe i nepomične.

U dvorište povremeno dolaze i drugi psi, kojima djevojke pružaju smještaj do udom­ljenja. Do siječnja je u tom šarenom društvu živjela i koza Rozika. Agneza kaže kako joj je ona bila najdraža - imala je osebujan karakter. Kad je dolazila Duda, Rozika je bila ljuta kao pas i pljuvala je po svima. Nije bilo ugodno, prisjeća se Agneza. Onda je Rozika shvatila da Duda ne odlazi nikamo, pa se navikla. No, nikad se nisu zbližile. S druge strane, sa Sausageom se odmah povezala. Kad je prošle godine prasac bio bolestan, koza neko vrijeme nije uopće htjela jesti. Kad je ozdravio, zajednički su nasrnuli na posudu s hranom. Bili su nerazdvojni.

Neja Markičević / HANZA MEDIA
 

- Uginula je zbog komplikacije s upalom vimena. Njena smrt mi je teško pala, i tada sam shvatila koliko naši veterinari zapravo malo znaju o domaćim životinjama. Znaju ih okotiti i eventualno riješiti nešto jednostavno, ali ni ne trebaju znati više jer se te životinje kolju u mladoj dobi. To je strašno - kaže Agneza.

 

Volonteri iz Nizozemske

Ovo malo utočište u dvorištu jednog će dana biti puno veće, nada se. Kad skupe dovoljno novca, Agneza i Jelena planiraju sagraditi pravu štalu za životinje, koja će se nalaziti nešto južnije od kuće, u šumi. Zemljište imaju, jer su prošle godine kupile parcelu pokraj svoje. Tamo će smjestiti objekt, ali će velik dio ostati baš kakav je sad. Svinje vole tumarati šumom, pa će zbog njih jedan dio zemljišta ostati nepromijenjen. Sve će biti dobro ograđeno, jer šuma vrvi divljim životinjama. Već sad veprovi povremeno znaju doći do ograde, kaže Agneza. Dođu, pronjuškaju, vide Sausagea i odluče kako je u šumi zabavnije.

Djevojke priznaju kako bi voljele da jednog dana njihovo malo utočište postane poput australskog Edgar’s Missiona. Riječ je o skloništu koje trenutno brine o 450 spašenih farmskih životinja. Ime je dobilo po prvoj životinji koju je osnivačica Pam Ahern spasila. Bila je to svinja Edgar Alan Pig.

- Oni imaju volontere i zaposlenike, pa sve to može funkcionirati. Nama već sad trebaju ljudi koji će nam pomoći, posebno kad imamo i pse koje privremeno pazimo. No, uskoro nam dolaze volonteri iz Nizozemske koji će neko vrijeme pomagati. Voljela bih da to postane uobičajeno, jer se samo tako možemo razvijati - kaže Agneza.

Edgar’s mission redovito na društvene mreže stavljaju slike i snimke svojih štićenika, a ljudi diljem svijeta im šalju donacije.

- Znam da smo još daleko od toga da imamo nešto tako organizirano, ali i oni su počeli od nečeg manjeg. Vjerujem da jednog dana možemo raditi baš poput njih. Mnogo je farmskih životinja koje trebaju našu pomoć. Evo, naša Duda je bila u oglasniku i poklanjali su je za kućnog ljubimca ili hranu. Hranu! Da nije došla k nama, možda bi je netko uzeo k sebi i pojeo - pojašnjava Agneza i kaže kako vjeruje da bi u roku od nekoliko godina mogli postati pravo utočište za farmske životinje, koje će kod njih normalno proživjeti svoj vijek, biti voljene i pažene i umrijeti prirodnom smrću.

ELIPSO

Najnovije