Caroline Wozniacki četvrta je tenisačica svijeta sa 5485 bodova na WTA listi što je njezin najbolji dosadašnji rezultat u karijeri. S obzirom na to da ova 19-godišnjakinja govori čak šest stranih jezika, odlučna je upisati prestižno sveučilište Yale, sa svojih 177 centimetara visine te 58 kilograma težine radi kao dobro plaćeni fotomodel, Caroline Wozniacki sasvim je sigurno “zlatna djevojka”. No što ovu svestranu Dankinju čini toliko uspješnom? Među ostalim, njezino samopouzdanje, mentalna spremnost te optimizam koji iz toga proizlazi, a koje je ova mlada ambiciozna žena “isklesala” baveći se sportom.
Nije ovo otkrivanje tople vode, psihologija je u sportu oduvijek bila itekako važna, no, nekako je danas očitije da vrhunski sportaši pomiču i granice ljudske mentalne snage. Svestrani Gordan Kožulj, nekadašnji izvrsni hrvatski plivač, a danas politički ekonomist s diplomom Sveučilišta Berkeley te zaposlenik agencije Madison Consulting kao voditelj klijenata, ali i zvijezda vrlo popularnog showa “Ples sa zvijezdama”, u jednoj rečenici pojašnjava ulogu sporta u životu profesionalnog sportaša.
Mentalna nadmoć
- S obzirom na to da sport jača talent, a osobu koja se njime bavi izlaže iznimnim naporima i ekstremnim uvjetima, zapravo vadi na vidjelo najslabije točke nečijeg karaktera. Najveća je vrijednost sporta što pokazuje snažne i slabe strane, kako fizičke, tako i psihološke - utvrdio je Kožulj i dodao da sportaši nisu prirodno mentalno jači od drugih, jer o pojedincu ovisi hoće li se “uhvatiti u koštac sa svojim slabostima”. Sport je aktivnost koja čovjeku na “transparentan način podastire podatke o onome što bi trebalo učiniti sam sa sobom, ukoliko se želi razviti u kompletnu osobu, odnosno u kompletnog sportaša”, objašnjava Kožulj.
- Uzmemo li u obzir disciplinu i upornost koju mora imati svaki vrhunski sportaš, možemo zaključiti da je ta osoba veliki potencijal i za neku drugu profesiju - primijetio je Kožulj.
Tigran Gorički, izbornik hrvatske gimnastičarske reprezentacije, primjećuje da su najtrofejniji gimnastičari “često vrlo uspješni i na nekim drugim poljima svog djelovanja”. Takav su primjeri i sportašice poput Janice Kostelić ili Caroline Wozniacki. No, napomenuo je, mnogo je onih koji se “po završetku sportske karijere jednostavno izgube”.
- Ima primjera poput Miroslava Cerara, proslavljenog slovenskog gimnastičara, koji je po završetku karijere završio pravni fakultet i otvorio privatni odvjetnički ured. Također, bivši hrvatski gimnastičar Ivan Čaklec, nakon završetka postaje redovni profesor na Kineziološkom fakultetu. Kao i u drugim sportovima, poznajemo i one negativne primjere gdje su gimnastičari ubrzo nakon završetka karijere postajali socijalni slučajevi jer za vrijeme bavljenja sportom nisu razmišljali što će biti nakon karijere - opisao je Gorički, a Gordan Kožulj procjenjuje da svega jedan posto naših sportaša nakon sportske karijere postane uspješan poduzetnik.
Pomicanje fizičkih granica
Tigran Gorički napominje da je važnost psihološke pripreme jednako bila važna i prije, primjerice, 15 godina, no, kako kaže, svako vrijeme nosi svoje. Sportska je psihologija unazad nekoliko godina napredovala, kaže Gorički, pa se danas preporuča da s, primjerice, mladim gimnastičarima radi i sportski psiholog.
- Naravno, pomicanjem ljudskih fizičkih granica naglašava se i potreba za poboljšavanjem svih sportaševih kapaciteta pa tako i onih psiholoških - rekao je, i naveo primjer iz svog sporta: neki elementi koji su prije 20 godina bili apstrakcija, čak i oni za koje se tvrdilo da se nikada neće izvoditi, danas se izvode “gotovo pa rutinski”.
- Jedno je sigurno: što je određeni gimnastički element složeniji i riskantniji od prethodnog na kojeg se logično nadovezuje, to su složeniji i mentalni procesi koji dovode do automatizacije tog elementa - pojasnio je Gorički.
Prema tome i količina samopouzdanja vrhunskog sportaša danas je veća nego li nekoga od prije 15, 20 godina i više. I supertalent “ljuljuškave” psihe nakon nekog vremena poklekne.
- Hoće li se se trenutna forma manifestirati na najvažnijem natjecanju ili neće, ovisi o mnogo faktora, ali zasigurno su količina samopouzdanja te sposobnost pozitivnog kanaliziranja treme od neizmjerne važnosti za postizanje vrhunskog rezultata - kaže Tigran Gorički i pojašnjava da je “razina uzbuđenja na najvažnijim natjecanjima nekoliko puta veća nego na treningu”.
- Upravo zbog težnje da elemente koje je izveo nebrojeno puta na treningu na natjecanju izvede najbolje, i kemijskih procesa u organizmu koji se događaju samo na tim najvažnijim natjecanjima, često izostaje rezultat. To se jednim dijelom može pripisati i lošoj psihološkoj pripremi - utvrdio je Gorički.
Suzbijanje treme i straha
Gordan Kožulj opisuje kako se za vrijeme plivačke karijere suočavao s tremom, koju ima svaki sportaš, i kako mu je metoda koju je usvojio za smirivanje pred velika natjecanja pomogla i u drugim životnim situacijama.
- Pitanje je bilo na koji način pozitivno kanalizirati tremu da ona postane poticaj, a ne ograničenje. Naravno, nije jednostavno doći do rješenja, a ja sam do njega došao molitvom. Molitva nije direktno vezana za sportsku metodiku, već sam pronašao nešto iz svog svakodnevnog života, a kasnije sam isto to koristio i za ispite na fakultetu - ispričao je Kožulj.
Da se nije bavio profesionalnim sportom, Kožulj vjeruje da nikada ne bi otkrio vlastite potencijale.
- Prosječan život nesportaša ne iziskuje maksimum nečijeg mentalnog potencijala - pojasnio je Gordan Kožulj, a zatim i savjetovao sve one koji bi željeli ostvarivati bolje rezultate na kojem god polju žele.
- Ako želite istražiti svoje potencijale, treba naći nešto u čemu ćete cijeli ‘uroniti’.