DARKO RICHTER

'CIJEPIO SAM I SEBE I SVU SVOJU DJECU, NETKO NA ŠIRENJU STRAHA ZGRĆE VELIKE NOVCE!' Naš renomirani doktor napao kolege koji se protive cijepljenju

Zagreb, 220217.
KBC Rebro, Kispaticeva ulica.
Hitna pedijatriska ambulanta.
Dr. Darko Richter.
Foto: Ronald Gorsic / CROPIX
Ronald Gorišić / HANZA MEDIA

U Hrvatskoj, kao i u drugim europskim zemljama, širi se anticijepni pokret, pri čemu se navode dokazi i citiraju podaci iz različitih studija o tome da su cjepiva opasna, piše Slobodna Dalmacija.

Strah od cjepiva raste, roditelji su zbunjeni pred odlukom za i protiv, neki ozbiljno prestrašeni jer cjepivom ne bi željeli štetiti svome djetetu.

Jedan od argumenata protivnika cijepljenja jest da je cjepivo uvedeno u vrijeme kada je smrtnost od zaraznih bolesti (npr. ospica) bila 95 posto, te se ističu grafikoni smrtnosti, a ne pobolijevanja, što je sustavna manipulacija.

Odgovore koji bi roditeljima olakšali odluku potražili smo od eminentnih stručnjaka, direktno povezanim s cijepljenjem, koji su nam potvrdili da ništa na ovom svijetu nije 100 posto sigurno, pa ni cijepljenje, ali između koristi i mogućih posljedica koje su najčešće blage, svakako značajno prevladava korist cijepljenja, jer cjepiva nisu ni izmišljena da bi nekome škodila.

Zašto je potrebna aktivna imunizacija djece protiv nekih zaraznih bolesti i što bi se dogodilo da nismo cijepljeni, pojasnio nam je prim. dr. sc. Darko Richter, spec. pedijatrije i uži specijalist pedijatrijske alergologije i kliničke imunologije na KBC-u Zagreb.

- Cijepljenjem ili aktivnom imunizacijom mi se kao pojedinci, ali i kao skupina, zaštićujemo od onih zaraznih bolesti čiji su antigeni sastojci sadržani u cjepivu.

U pravilu se u svakoj zemlji određuje popis onih bolesti za koje postoji najveći rizik obolijevanja u toj sredini. Da li će taj popis biti samo snažno stručno preporučen ili raznim indirektnim sankcijama neizbježan, npr. ograničavanjem pristupa vrtićima i školama necijepljenoj djeci, ili izravno zakonom obvezujući, to ovisi o političkoj, stručnoj i općoj kulturi zajednice.

Treba istaknuti da ne postoji niti jedna država koja zabranjuje cijepljenje ili u kojoj se izdaju preporuke za cijepljenje, a da se ujedno ne osigura da ono bude i masovno. Masovnost cijepljenja bitna je za prekid kruženja zaraze, osobito u slučaju kapljičnih (ospice, zaušnjaci, hripavac) i fekalno-oralnih infekcija (poliomijelitis).

Koliki je postotak procijepljenosti dječje populacije nužan da bi to bilo optimalno i korisno za cijelu populaciju? Kakva je situacija u Hrvatskoj?

- Za potpuni prekid visokozaraznih infekcija kao što su ospice i hripavac potrebno je procijepiti najmanje 95-98 posto populacije. Kod drugih bolesti, kao npr. influence, smatra se da je dostatno procijepti 30-50 posto stanovništva da epidemija stane, ili uopće ne krene. Države poput SAD-a i Izraela nemaju obvezatno cijepljenje, no cijepni je obuhvat vrlo visok.

Osobito to vrijedi za Izrael u kojemu je cijepni obuhvat, bez ikakve zakonske prisile, maksimalan, i to u svim segmentima populacije, uključujući i unutar arapske manjine. Možemo spekulirati zbog čega je to tako, ali u zemlji koja čitavim trajanjem svoje povijesti živi u ratu ili na rubu rata, cijepljenje omogućava redukciju jednog od rizika koji u takvim uvjetima može značajno komplicirati život. I stanovnici su toga, očito, duboko svjesni. A k tome, to je zemlja bez ijednog nepismenog stanovnika.

Cijepimo se protiv onih bolesti od kojih bismo u značajnom postotku obolijevali i trpjeli ozbiljnije posljedice, uključujući i smrt. Uzročne klice tih bolesti i dalje postoje u okolišu ili u animalnim ili humanim rezervoarima. Dakle, klice su tu, ali mi ne obolijevamo zato jer se cijepimo.

Počinjemo cijepljenjem što ranije, tj. čim dojenče počne gubiti zaštitna protutijela koja je preko posteljice dobilo od majke u zadnjem tromjesječju trudnoće. Ako bismo to prestali činiti, odmah, već u prvoj godini u necijepljenoj generaciji bi se epidemijski pojavili hripavac, difterija, hemofilusni gnojni meningitis, ospice, zaušnjaci, rubeola, a za neko vrijeme desile bi se epidemije poliomijelitisa, dječje paralize, i porastao bi broj teško lječivih ili neizlječivih slučajeva hepatitisa B stečenih u dojenačkoj dobi.

Je li Hrvatskoj pregust kalendar cijepljenja i jesu li cjepiva sigurna ili k nama stižu 'pokvarena', ona 'kojima je istekao rok', 'škart pun žive i aluminija'...?

- Cijepljenje je u Hrvatskoj obvezno, ali nije prisilno, kako vole isticati antivakcinalisti. Obvezno je ono što je dužnost, koja se i ne mora ispuniti, ali se za to mora trpjeti sankcija. Prisilno je ono u čemu nema nikakva izbora, npr. za sve zaposlene prisilno je cjelokupno osnovno zdravstveno osiguranje.

Slobodni izbor u svezi s cijepljenjem jest nešto čemu treba težiti, ali to sigurno nije moguće ostvariti preko noći. Trebalo bi paralelno uvesti dopunsko zdravstveno osiguranje kao obvezno za one koji odbijaju cijepljenje, u opsegu preuzetog rizika. Također, trebalo bi ustanoviti novčani odštetni fond u slučaju značajnijih nuspojava cijepljenja.

U Hrvatskoj se u usporedbi sa zapadnim zemljama cijepimo protiv minimalnog broja zaraznih bolesti i bilo bi korisno da se uskoro kalendar dopuni novim cjepivima protiv pneumokokne bolesti, rotavirusnoga gastroenteritisa, meningokoka, a moglo bi se razgovarati i o hepatitisu A, vodenim kozicama i humanom papilomavirusu.

Cjepiva su danas globalna dobrobit i svatko tko si ih može priuštiti to čini. Kvaliteta i provjerenost su jednake i usporedive između globalnih proizvođača i među regijama i zemljama u koja se cjepiva plasiraju. Priče da se u neke zemlje plasiraju cjepiva lošije kvalitete nisu točna, ali može biti točno da neke zemlje jednostavno ne mogu za svoju populaciju nabaviti najsuvremenija i najskuplja cjepiva. Tu nema nikakve zavjere, jer, jednostavno, nemamo svi isti novac.

Jedan od razloga zašto je u nas kalendar cijepljenja razmjerno minimalistički jest i taj materijalni aspekt, ali se nadamo da će se i tu naći više prostora u skoroj budućnosti.

Kako komentirate stav pojedinih liječnika koji se zalažu protiv cijepljenja?

- Nije mi jasno da se, bez stručne odgovornosti, među liječnicima povremeno javljaju samopozvani pripametni glasnogovornici antivakcinalnih stajališta. Oni u najvećem broju slučajeva uopće nisu pedijatri, niti infektolozi, niti epidemiolozi, nego se bave sasvim drugačijim dijelom medicine, i nalaze neki samo njima znani interes u tome da se ubacuju u antivakcinalnu kampanju.

Pri tome misle da nitko ne zna koji su njihovi (goli) interesi, jer sve druge, koji se sa znanstvenim i empirijskim argumentima zalažu za cijepljenje, svrstavaju u „male od kužine“ velikih proizvođača cjepiva, u one koji su korumpirani od velikog kapitala i koji nisu neovisni stručnjaci. Ali, mi slučajno znamo tko financira antivakcinalnu kampanju globalno, pa ćemo reći da tu ima dosta novca tzv. otvorenih društva koja su, unatoč imenu, prilično netransparentnih namjera.

Izgleda da trubiti u antivakcinalističke trube nije uopće neprofitabilno. Putuje se tu od Jamajke do Belgije. Meni nije jasno da se na razini Komore ne preispita stručna odgovornost tih liječnika, a još manje mi je jasno da se antivakcinalistima, liječnicima i neliječnicima otvara tako puno prostora u državnim medijima.

Što mislite o najavi cijepljenja trudnica kako bi se imunizirala još nerođena djeca?

- Što će reći protivnici cijepljenja kada čuju da se počelo preporučivati da trudnice u zadnjem trimestru trudnoće primaju cjepivo protiv difterije, tetenusa i hripavca, i inaktivirano cjepivo protiv gripe, kako bi se pojačala proizvodnja protutijela koja prelaze posteljicu i efikasno štite novorođenčad u najranjivijem razdoblju ranog života? Još za to nisu ni čuli. Koje li će gluposti smisliti kao protutezu? A stvar je već provjerena, i u praksi preporučena u Americi i mnogim zemljama EU-a.

Jeste li cijepili svoju djecu i što sugerirate roditeljima koji strahuju da će im djeca zbog cjepiva imati teške posljedice?

- Svoju sam djecu (rođenu između 1995. i 2001.) cijepio svim cjepivima do kojih sam mogao doći, od vodenih kozica, hepatitisa B, konjungiranog pneumokoka – dok se u nas to tek čitalo u engleskoj literaturi bez uvjerenja da će ta cjepiva doći i do naših obala. Ne znam zašto nisu, unatoč uzbunjivanju antivakcinalista, nikada imala niti jednu nuspojavu, osim manjeg otoka na mjestu uboda. Cijepim ih i protiv svakog novog serotipa influence.

Tu sam privilegiran, jer su mi dostupni i razumljivi podatci o tome koji soj virusa preteže u epidemiji, te sebe, suprugu i djecu cijepim tek ako je u cjepivu pogođen epidemijski soj, a nismo ranije primili cjepivo s istim sojem. Npr., mirne sam savjesti preskočio cijepljenje 2014. g. jer se u cjepivu nije nalazio soj koji je u sezoni 2014./15. prevladavao kao uzročnik gripe. Taj soj je ove sezone (2016./17.) najprevalentniji; cijepili smo se svi na vrijeme.

Nismo oboljeli, nismo imali nuspojava, osim lokalnog otoka i bolnosti na mjestu injekcije. Neki sam dan dao cijepiti najmlađu kćer silgardom – četverovalentnim cjepivom protiv humanog papilomavirusa (HPV) – ponuđenim besplatno učenicima prvog razreda srednjih škola. Evo, za ilustraciju, dok smo mi na 4-valentnom, u Americi je dostupno 9-valentno cjepivo, sada već kao jedino HPV cjepivo, dakle, cjepivo još šireg spektra zaštite.

Ušlo je u modu da se uza svako novo cjepivo smisle neke nove nuspojave.

Tako je za HPV cjepivo netko u Danskoj smislio tzv. POTS – postural orthostatic tachycardia syndrome. To bi značilo da nakon ustajanja iz ležećeg u stojeći stav djetetu, mladiću ili djevojci srca zakuca za više od 30 otkucaja u minuti brže, a kao, normalno je manje od 30. I da je to posljedica HPV cjepiva.

Takve gluposti vežu znanstvene snage da neko vrijeme rade dok to ispitaju. Nakon početne zbunjenosti, i američka Food and Drug Administration (FDA) i europska European Medicines Agency (EMA) odbacile su tu izmišljotinu.

Kažem to stoga što će ta ideja, nakon što je odbačena zapadnije od nas, za koju godinu stići ovamo i vjerojatno biti temom bavljenja antivakcinalista u populaciji koja tako intenzivno prati internet, ali se tako teško snalazi u ozbiljnim sadržajima na engleskom jeziku. To je veliki problem, ne male zemlje, ne balkanske zemlje, nego baš Hrvatske.

Ne spominjem autizam, dijabetes melitus tipa I, alergije, atopijski dermatitis i astmu, kroničnu upalnu bolest crijeva, sindrom iznenadne smrti dojenčeta i ADHD jer te su teme obrađene i hipoteze da su one povezane s cijepljenjem znanstveno su odbačene. Od cijepljenja nitko nije dobio autizam, niti alergijsku astmu, niti Crohnovu bolest, niti šećernu bolest, niti se dogodila iznenadna smrt dojenčeta ili ADHD.

Obrnuto, za mnoga od ovih stanja redovito cijepljenje ima zaštitnu ulogu – najočitije u slučaju sindroma iznenadne smrti dojenčeta, pri čemu uredno cijepljena djeca znatno manje podliježu ovom obliku smrti.

ELIPSO

Najnovije