Četverogodišnji dječak iz Bangladeša izgleda poput 80-godišnjaka zbog rijetkog poremećaja od kojeg boluje. Bayezid Hossain iz Magure ima smežurano lice, upale oči, bore, bolove u zglobovima, problema s mokrenjem, a zubi su mu već oslabjeli i ispadaju.
Ovaj neobičan slučaj naziva se progerija, a radi se o prijevremenom starenju koje tijekom prvog ili drugog desetljeća života dovodi do smrti, najčešće zbog ubrzane ateroskleroze karotidnih i koronarnih arterija. Navodno je progerija inspirirala F. Scotta Fitzgeralda za kratku pripovijetku ‘Neobična priča Benjamina Buttona’ prema kojoj je nastao film s Bradom Pittom u glavnoj ulozi.
Premda ovo stanje, naravno, nije zarazno, ljudi u mjestu ga izbjegavaju, a djeca se boje igrati s njim premda mu je kvocijent inteligencije iznadprosječan. Bayezid ima i oblik cutis laxa, rijetkog poremećaja zbog kojeg koža gubi elastičnost i viješa se, piše Daily Mail.
Njegova 18-godišnja majka Tripti Khatun kaže da je zapanjena koliko joj je sin pametan, ali joj se slama srce zbog njegovog izgleda.
‘Bayezid je naučio hodati s tri godine, ali kompletne zube imao je već s tri mjeseca. Njegov fizički razvoj je posve abnormalan, ali mentalno je oštar, s njim je divno razgovarati, svjestan je svega i vrlo intuitivan za svoju dob. Ne izgleda poput ostale djece. Izgleda poput starca. On mi je prvo dijete i teško mi ga je gledati’, rekla je Tripti.
Kad se rodio 2012. godine ona i njezin suprug, 22-godišnji Lovelu Hossain, bili su slomljeni jer doktori nisu znali što napraviti. No, vijest se proširila po selu i ljudi su im se skupljali pred kućom ne bi li vidjeli neobično dijete iako nitko nije ponudio pomoć. Ljudi se uglavnom boje djeteta, a za sve krive roditelje jer su Tripti i Lovelu rođaci u prvom koljenu.
U ruralnim dijelovima Bangladeša i na jugoistoku Azije brak među rođacima nije neuobičajen, a oni su se vjenčali sa 13 godina.
Bayezid se razvijao puno brže od druge djece i njegova majka kaže da je vrlo tvrdoglav i nestrpljiv kad nešto želi, no istovremeno zaigran, pronicljiv i komunikativan. Ljudi su se s vremenom navikli na ‘ostarjelo dijete’, no u školu ne ide.
Roditelji su obišli sve moguće doktore, šamane, fakire i sve ostale koji su ponudili liječenje, no ništa nije pomoglo. ‘On jako dobro razumije svoje stanje, ali ne voli razgovarati o tome. Samo zaplače kad se osjeća loše’, kaže otac.
Doktori predviđaju da neće živjeti duže od 15 godina, no roditelji se ipak brinu jer smatraju da zbog siromaštva ne mogu dobiti sve potrebne tretmane s kojima bi možda živio duže ili barem kvalitetnije.