KANDIDAT HDZ-a NA IZBORIMA

ŽIVOTNA ISPOVIJEST DRAGE PRGOMETA 'U Bosni smo izgubili sve, čak četiri kuće. Zagreb je moj drugi dom i sad želim biti njegov gradonačelnik'

Boris Kovačev / Privatni arhiv / Hanza Media

Drago Prgomet kao dječak i danas

Šest puta mijenjao sam stan otkad sam kao mladi liječnik došao u Zagreb. Moja je obitelj tijekom rata izgubila sve, a imali smo u Bosni četiri kuće. Sve je to bilo spaljeno, a moja majka i svi iz obitelji prognani. Prvi stan koji sam unajmio bio je u Čulinečkoj ulici.”

Za mladog liječnika Dragu Prgometa dolazak u Zagreb bio je i novi početak. Danas, dvadeset i tri godine kasnije predstojnik je Klinike za bolesti uha, nosa i grla KBC-a Zagreb i pročelnik katedre za otorinolaringologiju Medicinskog fakulteta i kreće u novu životnu bitku sa željom da postane zagrebački gradonačelnik. Pun je optimizma, iako se u politici već nekoliko puta poskliznuo, kao zamjenik Tomice Karamarka u HDZ-u, ali i u suradnji s Mostom, da bi mu Andrej Plenković koji mu je bio protukandidat na stranačkim izborima kada je postao zamjenik predsjednika HDZ-a danas davao punu podršku u bitci koja bi mogla promijeniti Zagreb. Prgomet je svjestan da je to i bitka koja će pokazati pravi omjer snaga u samom HDZ-u, pa nije slučajno nedavno poslao više nego jasnu poruku Hasanbegovićevoj frakciji ironičnim komentarom da je on kao liječnik aktivno sudjelovao u ratu, dok su “neki” posuđivali i stavljali ustašku kapu na glavu.

“Sjećate li se tog prvog, unajmljenog zagrebačkog stana”, pitam Prgometa dok razgovaramo na njegovu omiljenom mjestu, u kafiću i slastičarnici Torte i to, u Vrbanićevoj ulici, gdje sada stanuje i gdje mu je drugi stožer. “Kako da ne, mislim da je stančić imao nekih dvadeset i osam kvadrata. Imam i tešku epizodu iz tog vremena kada je gazda rekao mojoj supruzi Sanji i meni da se s dvoje male djece moramo iseliti u roku od dvadeset i četiri sata.”

Zdrav život

Bio je to strašni stres, prisjeća se i pomirljivo dodaje: “Ali dobro, sve čovjek preživi”.

Danas ugledni liječnik ima do posljednje minute isplaniran svaki dan. Dok smo razgovarali, na radiju se vrtjela vijest kako su znanstvenici utvrdili da svaka deseta smrt u svijetu ima veze s posljedicama pušenja. “Živite li zdravo, doktore”, pitam ga dok naručuje “običnu” vodu. “Ne pušim, ujutro doručkujem, za ručak popijem čašu vina. Ponekad neki aperitiv, višnjevac, rakiju. I nikada ne jedem poslije 18 sati. Kavu mogu popiti, ali i ne trebam, a sa svojom suprugom, kada ulovim vremena, šećem šest, sedam kilometara po maksimirskoj šumi.” “Diktira li supruga taj rani večernji meni s voćem i jogurtom”, pitam ga, a on odgovara: “Ne, ne, ona samo prati. Nemam problem s kontrolom prehrane. Ako ne želim uzeti kolač, neću ga uzeti i nema problema”. Nekoć je igrao nogomet, s hrvatskom liječničkom nogometnom reprezentacijom obišao je svijet.

Boris Kovačev / Hanza Media

Drago Prgomet, kandidat HDZ-a za gradonaČelnika Zagreba, fotografiran u svom domu

 

“Ne znam gdje nismo igrali, ali zadnje četiri godine doktor mi je zabranio s obzirom na loše stanje mojih zglobova. Šetam, trčim i dosta pazim na prehranu.” Ovih dana imao je i nekih problema s nogom koja je natekla. Kaže da vodi sasvim obični život.

“Možda izgleda i malo dosadan za novine, time sigurno ne bi mogli napuniti stranice.” Majka mu je prije tri godine imala moždani udar i sada je u domu za umirovljenike Sv. Franjo u Odri. “Drži se sa svojih osamdeset i pet godina. Stalno je, naravno, posjećujem.”

Dosad Prgomet uz politiku niti jednog trenutka nije napuštao struku. Što će biti dalje, ostaje neizvjesno. “Budem li gradonačelnik, te dvije pozicije su nespojive, naravno.” Kaže da mu je ionako sve teže balansirati između struke i politike, a da će u budućnosti to biti još teže. “Pričekat ću ove izbore pa ću onda vidjeti. Dosad nikada nisam radio privatno, ali klinika i politika sasvim je dovoljno da vam popune dvadeset i četiri sata.”

Logičan izbor

Prgomet je došao u Zagreb 1994. godine na postdiplomski studij, kao specijalizant otorinolaringologije iz Slavonskog Broda. “Došao sam na poziv tadašnjeg predstojnika Klinike profesora Stjepana Simovića, koji je želio da odmah ostanem u Zagrebu i ne vratim se u Brod nakon položenih ispita. Bio je za mene, naravno, velik izazov doći u grad s tako značajnom tradicijom kada je riječ o medicini. Tada sam u zafrkanciji rekao ‘nemojte me profesore zvati, ako dođem bit ću šef’. Izgledalo je prepotentno i bahato, ali naravno, nikad, ni u snu, nisam mislio da ću voditi jednu kliniku koju su vodili profesori Dragutin Mašek, Ante Šercer, Zdenko Krajina. A, evo, već punih jedanaest godina vodim kliniku.”

Izbor medicine za Prgometa je gotovo bio očekivan. Završio je srednju medicinsku školu, a u osnovnoj je školi volio povijest i biologiju.

“Možda to i ne ide skupa, pa je prevladala biologija, iako nisam volio kemiju koje ima dosta na medicini. Na studiju medicine koji sam završio u Banjoj Luci volio sam anatomiju, a kod profesora Ivice Kostovića koji je tamo predavao bio sam demonstrator na anatomiji. Mislim da sam čak bolje i lakše studirao nego što mi je bilo u srednjoj školi.”

Prvo podstanarstvo nakon studija bilo je u Slavonskom Brodu, onda u Zagrebu. Kaže mi da prije desetak godina nije bilo lako naći stan za obitelj s dvoje male djece.

privatni arhiv Drage prgometa

Presnimka fotografije Drage Prgometa sa suprugom Sanjom i djecom Petrom i Ivom oko 2001. godine

 

“Moja supruga i ja prvi smo stan kupili 2002. godine u Cvjetnom naselju, gdje smo i stanovali kao podstanari, a u Vrbanićevu ulicu smo se preselili 2011.” Ove će godine Prgometovi proslaviti dvadesetu obljetnicu braka, kći Iva ima devetnaest godina i studentica je prve godine medicine, a sin Petar osamnaest. Supruga, kao gotovo sve supruge naših političara, bježi od novinara i Prgomet kaže da je nitko živ neće nagovoriti da se javno eksponira.

“Slikali biste je za novine? Ma nema šanse”, smije se Prgomet za kojeg se, kada bi ga se trebalo najkraće predstaviti, može reći da je krajnje pristojan čovjek. Je li to za hrvatsku politiku prednost ili mana, to je već drugo pitanje.

Još na studiju u Banjoj Luci za Prgometa je zagrebačka medicina bila pojam. Uostalom, mnogi ugledni profesori Medicinskog fakulteta iz Zagreba tamo su predavali, između ostalih akademik Ivica Kostović, profesorice Bosiljka Durs-Živković i Jelena Krmpotić, profesor Asim Kurjak. A Klinika za Šalati u to je vrijeme po svim vrijednosnim kriterijima bila na samom vrhu ne hrvatske, već i europske medicine.

Slavni profesori

“Bila je perjanica otorine i iz te su Klinike potekli kadrovi koji su kasnije osnivali klinike po cijeloj regiji. Moram priznati da sam prvi put kada sam ušao 1993. godine na Kliniku, gdje je bio simpozij o ratnim ozljedama glave i vrata, osjetio neki strah. Dočekali su me slavni profesori, Simović, Šprem, profesorica Večerina, i za čovjeka koji je došao iz maloga grada to je bilo nešto posebno.”

Dolaskom u Zagreb Prgometova supruga se zaposlila u jednoj privatnoj banci, a svaki su tjedan odlazili u Brod gdje su im živjele majke.

“Moja supruga i ja smo iste, 1972. godine izgubili očeve.” Bio je to tada u Zagrebu posve uobičajen život dvoje mladih ljudi s djecom, odlazak na plac na Trešnjevku gdje mu je pauk jednom odnio automobil dok je kupovao voće i povrće, odlazak u crkvu na Knežiji. Sve se normaliziralo kada su Prgometovi uselili u vlastiti stan, a Cvjetno naselje bilo je sjajno za mlade roditelje.

“Sve je tamo, od vrtića do škole, a moja su djeca išla u Montessori.” Novi izazov za obitelj bio je kada je Drago Prgomet 1996. godine postao šef klinike, jer se to poklopilo i s preseljenjem sa Šalate na Rebro. Danas Prgometova radna soba na Rebru izgleda kao neki luksuzni hotel, jer je prikupio stari namještaj sa Šalate i dao ga obnoviti. Ta strast prema starom namještaju gotovo je i jedini hobi koji mu je preostao.

privatni arhiv Drage prgometa

Presnimka fotografije s vjenČanja Drage Prgometa sa suprugom Sanjom, 1997. godine

 

“Svi se, kada dođu do mene, začude, ne očekuju da doktorska sobe tako izgleda.”

Hebrang, Granić, Ivić Pašalić, Kostović, Škrabalo, Kujundžić, Milinović, Milošević, Škrabalo, Njavro, Primorac, Reiner, Vlahušić, Jovanović, Šišljagić samo su neka zvučna doktorska imena koja su završila u politici. Očito, zov politike nije mimoišao ni Prgometa.

“Dobar dio liječnika se uključio devedesetih, pogotovo u HDZ, ali i u druge stranke. Kolega pozove kolegu, pa je iz pojedinih bolnica bilo puno doktora u strankama. Ja sam se još 1990. učlanio u HDZ BiH, a šest godina kasnije obnovio članstvo u HDZ-u. Jedna ekipa nas koji smo bili u ratu odlučili smo ući u stranku jer nam je svjetonazorski bila bliska i željeli smo nastaviti ono što je započeto u ratu, a to je izgraditi vlastitu državu. Tako je krenuo i moj politički put u HDZ-u, sve sam prošao, samo nikad nisam bio u izvršnoj vlasti.”

Kada je prije nekoliko dana Prgomet predstavio svoju ekipu, mnogi su se začudili da su u njoj prije svega mladi ljudi, a ne zvučna imena.

“Kada govorim o klinici, u ovih jedanaest godina primio sam osamnaest liječnika. Imam sjajan tim, neki od njih danas operiraju neke stvari bolje nego ja. Kada mene nema, ne osjeti se, klinika normalno funkcionira jer imam sjajne kolege koji mogu i voditi kliniku.”

Smiren tip

Za svoj tim s kojim će pokušati osvojiti Zagreb, dosad suverenu Bandićevu tvrđavu, kaže da je građen po istom principu kao onaj na klinici.

“To su visoko obrazovani ljudi, najbolje životne dobi u naponu snage, koji su koncentrirani na pojedine segmente upravljanja gradom. To je smisao biti gradonačelnik, naći najbolje suradnike, biti vođa tima.”

Kada sam ga pitao kakav je kao šef u klinici, postavio je stvari obrnuto. “Pitajte radije moje ljude na klinici bi li voljeli da budem gradonačelnik ili ne. Ako kažu da bi voljeli da budem gradonačelnik, zamislio bih se”, smije se Prgomet i kaže da je mirne naravi.

“Rijetko izgubim živce, ali ne znači da sam uvijek mekan. Nekad su ovi u svilenim rukavicama opasniji od onih koji galame.”

privatni arhiv Drage prgometa

Presnimka fotografije Drage Prgometa na ratištu u Mašićkoj Sagovini u prosincu 1991. godine

 

Radne energije Prgomet itekako ima, kirurgija mu je posebna ljubav, a iza njega su brojna dežurstva, kao kod svakog liječnika. “To je sudbina i život svih kolega, navikneš se. Ako sam u medicini već više od dvadeset i pet godina i pet puta sam mjesečno bio dežuran, to je gotovo tri godine dežurstava. Da to troši, troši, osjeća to i moja obitelj, ali i oni su navikli da me često nema. To je i razlog zbog kojeg liječnici ne podnose lako mirovinu, jer su tijekom radnog vijeka vrlo aktivni.” Govori mi da na području medicine kojom se bavi dobro stojimo u Europi i svijetu. “Primjenjujemo sve osim robotizirane kirurgije. Obišao sam mnoge bolnice, od Rima, Beča, New Yorka, i naši stručnjaci su uz bok svjetskih. Opremu nemamo kao strane klinike, a najlošiji smo u samoj organizaciji.”

Prgometova vizija Zagreba je da grad bude uz bok Beča i Praga, ali je svjestan da to neće biti lako. Kada govori o ljudima koji su dosad vodili Zagreb, prije svega Milanu Bandiću, ne želi nikoga uvrijediti već diplomatski kaže da su se rješenja u gradu često donosila parcijalno, potaknuta privatnim interesima. “Sigurno smo ispod europskih standarda, a od jedanaest glavnih gradova zemalja koja su ušle u EU Zagreb je na devetom mjestu po kvaliteti života. Treba li više reći.”

Bez populizma

Prgomet kaže da se HDZ-u uvijek prigovara da kasno kreće u kampanju, pa je tako tek sada odlučeno da će on biti stranački kandidat za Zagreb. “Mi smo velika stranka sa sjajnim ljudima, ima još dva mjeseca i to je sasvim dovoljno vremena.” Iako se u stranačkim hodnicima šuškalo da sadašnje vodstvo gradskog HDZ-a neće punim plućima podržati Prgometa, on kaže da to jednostavno nije istina. “HDZ je jaka i jedinstvena stranka. Znate da je jedina stranka u tranzicijskim zemljama koja je preživjela tranziciju i sada vodi državu. Nema toga nigdje u Europi, sve ostale stranke koje su provodile tranzicijski proces su nestale.”

Kada sam ga pitao da političari često daju zvučna obećanja koja se pozivaju na europske standarde, a da je stvarnost drukčija i mladi svakodnevno bježe iz Hrvatske, Prgomet odgovara: “Nisam populist i neću davati lažna obećanja”. “Ne mogu biti populist već zbog karaktera svog posla i svega što sam prošao u životu. Tu populizam ne prolazi, u medicini su stvari egzaktne, znate ili ne znate. Odabirom ekipe koja bi sa mnom trebala voditi grad poslao sam jasnu poruku da su u prvom planu struka, mladost, znanje i odgovornost. Tako ću voditi Zagreb, a građani mogu biti sigurni da ćemo izvršiti ono što obećamo.” Govori mi o nekoliko važnih projekata s kojima će ovih dana upoznati javnost i tvrdi da to nisu lažna obećanja. “Ništa neće biti napamet, sve ćemo i financijski i vremenski obrazložiti.”

ELIPSO

Izdvajamo