NEMA RAZLIKE

ISTOSPOLNE I RAZNOSPOLNE OBITELJI JEDNAKO MOGU BITI ŠTETNE PO DJECU Hrvatska znanstvenica s Katoličkog sveučilišta razbila veliki mit

    AUTOR:
    • Hina

  • OBJAVLJENO:
  • 26.08.2017. u 09:53

Girl being kissed on cheek by mother and grandmother, Image: 295508264, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, PhotoAlto A
Profimedia, PhotoAlto A

Istospolne i raznospolne obitelji imaju podjednako štetne ishode po djecu koja u njima odrastaju i među njima u tome pogledu nema nikakve razlike, rezultati su analize istraživanja objavljene u novom broju znanstvenog časopisa Hrvatskog sociološkog društva Revija za sociologiju.

Hrvatska sociologinja s Katoličkog sveučilišta u Louvainu u Belgiji Tanja Vučković Juroš dubinski je analizirala petnaest najznačajnijih kvantitativnih radova objavljenih od 2004. do danas u svijetu. U tim je analizama osobito obratila pažnju na tri skupine metodoloških prijepora koji su dotada zapaženi u literaturi: obilježja istraživanog uzorka, određivanje kategorije djece istospolnih parova i uključivanje kontrolnih pokazatelja obiteljske stabilnosti.

Prve studije o tome, objavljivane s početka osamdesetih godina 20. stoljeća u "anglosaksonskom kontekstu", bile su ograničene malim uzorcima i uključivanjem samo obitelji lezbijki, no početkom 21. stoljeća počele su se provoditi kvantitativne studije koje uspoređuju ishode djece istospolnih i raznospolnih partnera na temelju slučajnih reprezentativnih uzoraka. Posljednji navedeni radovi ističu se upravo metodološkom snagom ili po nacrtu istraživanja koji omogućuju jedinstven doprinos razumijevanju ove tematike, ističe Tanja Vučković Juroš.

Međutim, autorica angažirana na Katoličkom sveučilištu u Louvainu, upozorava da se znanstvena važnost te teme ne može odvojiti od njene političke važnosti, odnosno da je pitanje "ima li ili nema konsenzusa" o ishodima djece istospolnih partnera, postalo političko oružje u raspravi o pravu na djecu osoba homoseksualne orijentacije.

Štoviše, politizacija toga pitanja je upravo ono što određuje i znanstvenu raspravu o obiteljima istospolnih parova ili LGBT pojedinaca, ističe.

U manjem broju analiziranih studija iznosi se tvrdnja da odrastanje djece u istospolnim zajednicama ostavlja na tu djecu nepovoljne posljedice, no njihovom raščlambom autorica je utvrdila da počivaju na "licemjernom pristupu".

Naime, tamo gdje postoje nedvojbeni dokazi kako djeca iz stabilnih obitelji istospolnih parova nemaju lošije ishode od djece iz ostalih stabilnih obiteljskih zajednica, te se rasprave pokušavaju usmjeriti prema ukazivanju kako su obitelji istospolnih parova nestabilnije od ostalih obiteljskih struktura.

Međutim, eventualnoj većoj nestabilnosti istospolnih veza doprinosi, između ostalog, institucionalna nemogućnost sklapanja braka, pa bi bilo dosljednije u fokus rasprave staviti posljedice institucionalnih nejednakosti i stigmatizacije istospolnih parova koje utječu na ishode njihove djece, zaključuje Tanja Vučković Juroš.

ELIPSO

Izdvajamo