Smanjeni unos kalorija produljuje život rezus majmuna za tri godine, što je ekvivalentno produljenju života za devet godina kod ljudi, pokazala je studija objavljena prije nekoliko dana u časopisu Nature Communications.
Ta je studija važan doprinos raspravama oko tzv. kalorijske restrikcijske dijete. Naime, znanstvenici su još 1930-ih godina tijekom pokusa na štakorima uočili da su oni koji su jeli manje živjeli 50 posto dulje. Zatim su vođene brojne studije na kvascima, ribama, miševima, štakorima i psima koje su pokazale da kod tih životinjskih vrsta smanjen unos kalorija dovodi do produljenja životnog vijeka.
Mršavost
Potaknut tim pokusima na laboratorijskim životinjama kalifornijski znanstvenik dr. Roy Walford (1924. - 2004.) lansirao je kalorijsku restrikcijsku dijetu kod ljudi. Walford (poznat i kao jedan od sudionika poznatog eksperimenta Biosfera 2 iz 1990. godine) smatrao je da se održavanjem tjelesne mase za 10 do 20 posto manje od normalne životni vijek može produljiti na 120 godina. Ipak, to nikad nije potvrđeno u kliničkim studijama.
Studija na primatima
- Američke institucije Nacionalni institut za starenje i Nacionalni centar za istraživanje primata u Wisconsinu provele su dvije neovisne kliničke studije na primatima, rezus majmunima. Te su studije započele krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća i trajale su 15 godina. Međutim, rezultati tih studija znatno su se razlikovali i nisu nudili jednoznačan odgovor utječe li restrikcijska dijeta na produljenje života - rekla je molekularna biologinja dr. Đurđica Ugarković, znanstvena savjetnica Instituta “Ruđer Bošković” u Zagrebu.
Primjerice, studija znanstvenika iz Nacionalnog centra za istraživanje primata u Wisconsinu objavljena 2009. godine pokazala je da su rezus majmuni koji su jeli manje uistinu živjeli dulje. No, 2012. godine studija pod vodstvom dr. Rafaela de Caboa s Nacionalnog instituta za starenje u Baltimoreu pokazala je da rezus majmuni koji su jeli 30 posto kalorija dnevno manje od ostalih nisu živjeli dulje.
- Naknadna analiza eksperimenata i dobivenih podataka obaju laboratorija, koja je nedavno objavljena u Nature Communications, pokazala je da su različiti rezultati dviju studija posljedica različitih eksperimentalnih uvjeta. Kada su se uzele u obzir te razlike, došlo se do zaključka da kalorijska dijeta ipak utječe na proces starenja, odnosno da su majmuni podvrgnuti dijeti zdraviji i dulje žive - pojasnila je dr. Ugarković.
Manja smrtnost
Dakle, smanjeni unos kalorija kod primata, koji su naši bliski rođaci u životinjskom svijetu, ipak pridonosi usporavanju biološkog starenja organizma. Kod “majmuna na dijeti” smanjuje se smrtnost od kardiovaskularnih oboljenja i tumora pa oni stoga žive dulje.
- Rezultati su, dakle, pokazali utjecaj kalorijske restrikcije na primate pa samim time vjerojatno i na čovjeka. Međutim, taj utjecaj nije jednostavan kao što je to slučaj s miševima i drugim manje složenim organizmima. Kod primata treba, naime, voditi računa o faktorima koji bitno utječu na konačan utjecaj kalorijske dijete, a to su dob, spol, kao i sama vrsta dijete, odnosno njezin sastav i količina hrane.
Smatram da će ovi rezultati biti poticaj za daljnja istraživanja utjecaja kalorijske dijete na primate te eventualno potaknuti klinička istraživanja na ljudima - zaključila je dr. Ugarković.
Stanovnici Okinawe su svjetski šampioni u dugovječnosti
“Hara hachi bu”, stara je konfucijanska izreka, a njezino bismo značenje mogli danas tumačiti kao savjet da prestanemo jesti kad smo siti 80 posto. Upravo tako se hrane stanovnici japanskog otoka Okinawe koji su svjetski šampioni u dugovječnosti jer na 100.000 stanovnika dolazi oko 60 stogodišnjaka. Stanovnici Okinawe dnevno unesu 1000 kalorija manje od prosječnih zapadnjaka, a njihova se prehrana zasniva na povrću, voću i ribi. Tri puta tjedno jedu plavu ribu (posebice tunu), a svakoga dana jedu punozrnate žitarice i sojine proizvode. Neizbježne namirnice na stolu stanovnika Okinawe su i lubenica te slatki krumpir. Ne piju alkohol ni kavu, nego zeleni čaj te piju šest čaša vode na dan.