Kao psihologa jako me zanima afera s dnevnicama u Vladi. Možemo nagađati tko je to napravio, no mene zapravo zanima psihološki profil takve osobe. Kaže se da prilika čini lopova, ali ja ne mislim tako.
Mislim da ljudi koji su skloni takvo što napraviti i živjeti pomireni sami sa sobom, imaju specifičan profil ličnosti, kaže mi dr. Zvonimir Galić, izvanredni profesor Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta (FF) u Zagrebu.
Zvonimir Galić (36) jedan je od najuspješnijih i najperspektivnijih mladih hrvatskih psihologa, a u sklopu projekta “Implicitna ličnost i radno ponašanje” Hrvatske zaklade za znanost (HRZZ) istražuje kako se na temelju psiholoških zakonitosti može objasniti radno ponašanje ljudi.
- Zanima me zašto neki ljudi na svojim radnim mjestima naprave neke grozne stvari. Afera ‘dnevnice’ je jedan primjer. No, možemo li objasniti kako to da je službenica požeškog suda troškove sudskog postupka uplaćivala na svoj račun, a u sudski spis prilagala krivotvorene uplatnice? Ili još gore, zašto je pilot Andreas Lubitz zabio zrakoplov Germanwingsa pun putnika u Alpe, pri čemu je 149 osoba izgubilo život? Ako to možemo objasniti, možemo li takve postupke predvidjeti i kontrolirati u budućnosti? - propituje Zvonimir Galić.
Znanstveni novak
Rođen je u Požegi gdje je završio osnovnu školu i matematičku gimnaziju.
- Bio sam dobar matematičar, a položio sam prijemni iz psihologije i ekonomije. No, u zadnji tren sam se odlučio za studij psihologije. Nije me toliko zanimao posao kliničkog psihologa koliko razumijevanje ljudskog ponašanja. Naposljetku se sada kao psiholog bavim i ekonomijom. Naime, prošli tjedan dobili smo dopusnicu Agencije za znanost i visoko obrazovanje te Ministarstva znanosti pa krećemo s poslijediplomskim specijalističkim studijem upravljanja ljudskim potencijalima. Sunositelji tog studija su Ekonomski i Filozofski fakultet u Zagrebu - rekao je Galić.
Kao izvanserijski student na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, završio je psihologiju s prosjekom ocjena 5,0, a zatim je kao znanstveni novak počeo raditi kod istaknutog psihologa prof. Branimira Šverka. Doktorirao je 2008. u dobi od 27 godina na velikom projektu o psihosocijalnim učincima nezaposlenosti.
- To je bio veliki projekt s tisuću nezaposlenih ljudi koje smo pratili četiri godine, a dio njih se tijekom istraživanja zaposlio. To je bilo jako formativno razdoblje za mene kao znanstvenika jer me prof. Šverko naučio vještini pisanja znanstvenih radova i važnosti njihova objavljivanja u inozemnim časopisima - pojasnio je Galić.
Kako je imao puno objavljenih radova, ubrzo nakon doktorata dobio je docentsko mjesto na Odsjeku za psihologiju FF-a.
Nekoliko godina poslije dobio je Fulbrightovu stipendiju pa je akademsku 2012./2013. godinu proveo na postdoktorskom usavršavanju na Sveučilištu Purdue u SAD-u.
Velika sreća
- Puno sam radio, ali imao sam i sreće pa se sve nekako dobro posložilo. Tako sam na Sveučilištu Purdue došao u odličnu grupu u kojoj sam radio kao punopravni član. Godinu dana bavio sam se samo znanošću, što je bilo jako važno za moj razvoj jer sam u tom razdoblju objavio pet radova u međunarodnim časopisima. Kad sam se vratio s Fulbrightove stipendije, imao sam veliku sreću jer je tada Hrvatska zaklada za znanost uvela meritokratski način dodjele sredstava za projekte. Tako sam od Zaklade dobio sredstva za projekt koji sam osmislio tijekom boravka na Purdueu - kazao je Zvonimir Galić.
Zatim je pojasnio istraživanja na projektu “Implicitna ličnost i radno ponašanje”.
- U sklopu tog projekta razvijamo dvije tehnologije za mjerenje ličnosti. Te sam tehnologije razvio u suradnji s kolegom Jamesom LeBretonom koji je na Sveučilištu Purdue bio moj domaćin. Koristimo dvije metodologije. Jedna se temelji na tome da ljudi skloni nepodopštinama i agresivnom ponašanju rezoniraju na specifičan način, imaju neke pogreške u rezoniranju koje je moguće identificirati i izmjeriti specijalno dizajniranim testovima. Druga metodologija istraživanja je korištenje računalnog testa na kojem se radi zadatak izbornog vremena reakcije. Pojavljuju vam se pojmovi na ekranu, a vi pritišćete dvije tipke i razvrstavate pojmove u skladu s unaprijed određenim pravilima. Na temelju vremena reakcije moguće je izračunati vašu sklonost agresivnom ponašanju koje je velikim dijelom nesvjesno - pojasnio je Galić.
Naglasio je kako psiholozi pomoću testova dobro mjere inteligenciju, ali u “mjerenju ličnosti” zaostaju.
Ispitna taktika
- Postoje testovi na kojima se osobi nudi set tvrdnji koje se odnose na nju. Taj je test dobar sve dok je čovjek koji ga ispunjava iskren. No, kad idete na test za posao ili vojsku, vrlo je vjerojatno da nećete biti potpuno iskreni. U tom slučaju moramo razviti neke metode kojima možemo zaobići vašu sklonost da se prikažete u ljepšem svjetlu - rekao je Galić.
Dodao je kako najveće probleme u organizacijama stvaraju pojedinci čije osobine ličnosti idu prema psihopatiji i makijavelizmu, dakle to su ljudi spremni napraviti sve da postignu svoj cilj.
- Takvi će ljudi po definiciji najviše lagati u upitnicima za zapošljavanje. Nama se čini da nove metodologije za mjerenje ličnosti mogu identificirati takve ljude kako ih se ne bi postavljalo na osjetljive pozicije. Naziremo i neke mogućnosti primjene. Prva je praktična i ekonomska, uvođenje naših testova u organizacije prilikom zapošljavanja ili promocije. Druga je humanistička, razmišljamo možemo li pomoći ljudima koji imaju neke tendencije prema agresivnom, psihopatološkom i makijavelističkom ponašanju. Možda tim ljudima možemo nekako pomoći. Možda se oni mogu popraviti - naglasio je Galić.
U sklopu HRZZ-ova projekta naš sugovornik istražuje postoji li specifičan skup motiva koji čine dobrog vođu.
- Da biste bili dobar vođa, morate imati razvijen motiv za moći, morate imati unutarnju motivaciju za upravljanje drugim ljudima. To ljudi često miješaju s agresivnošću, a to nije isto. Motiv za moći je dobrim dijelom nesvjestan, a možete ga kanalizirati u dobre i loše stvari. Mi ćemo u jednom istraživanju mjeriti kod rukovoditelja njihov motiv za moći zajedno s osobinama makijavelizma, odnosno poštenja i poniznosti. Rukovoditelji koji imaju visok motiv za moći, ali su istodobno skloni makijavelizmu radit će sa zlim namjerama i biti loši za organizacije. Smatramo da su najbolji rukovoditelji oni koji imaju visok motiv za moći, a istodobno su ponizni i skromni. Oni bi trebali biti odlični vođe - rekao je Galić.
Istaknuo je kako je projekt “Implicitna ličnost i radno ponašanje” pri kraju.
- Projekt završava 30. rujna, a moj doktorand, koji je izvrstan, i ja radimo punom parom. Imam dojam da radimo na sličan način kako se radi na Sveučilištu Purdue, ali, naravno, s puno manje novca i u lošijim uvjetima. Želimo da rezultati našeg projekta budu međunarodno prepoznatljivi pa planiramo objaviti niz radova u inozemnim časopisima - kazao je Galić.
Mladi psiholog istaknuo je kako radi i na drugom projektu čiji je cilj unaprijediti hrvatsko društvo.
- U jednom od trenutačnih istraživanja, na kojima radim s dr. Majom Vehovec s Ekonomskog instituta u Zagrebu, pokušavamo analizirati situaciju kod hrvatskih zaposlenika starijih od 50 godina. To nam se čini relevantnim problemom jer je zbog produljenja životnog vijeka i iseljavanja strateški cilj ljude zadržati što dulje na radnim mjestima - pojasnio je Galić.
Dodao je kako u Hrvatskoj velik broj ljudi odlazi u bijedno niske prijevremene mirovine.
Polazna točka
- Ljudi se ponašaju logično i odlaze u prijevremene mirovine jer im je ta alternativa privlačnija od ostanka u sustavu gdje rade preteške poslove za premali novac. K tome, u radnim se sredinama puno ne drži do njih te njihove temeljne potrebe vezane uz zanimljivosti i autonomije posla nisu zadovoljene. Stoga im je mirovina atraktivnija. To istraživanje, na kojem radimo, trebalo bi nam biti polazna točka da izvučemo sugestije kako upravljati ljudskim resursima starijim od 50 godina - naglasio je Galić.
Naš sugovornik s mnogo entuzijazma, strasti i optimizma planira nova istraživanja. Uskoro, u pratnji supruge i 11-mjesečnog sina, odlazi mjesec dana na Sveučilište Penn State.
- Pozvao me prof. James LeBreton koji je u međuvremenu s Purduea prešao na Penn State. LeBreton je dobio 2,4 milijuna dolara vrijedan projekt američke vojske i pozvao me da razmotrimo našu daljnju suradnju. Kad smo se prvi put sreli na Purdueu tijekom moje Fulbrightove stipendije, LeBreton je rekao neka radim što želim. No, onda je spoznao da mogu biti punopravni član njegove grupe pa smo zajedno objavili dva rada. Sada me zove kao ravnopravnog suradnika. Vjerujem da će se tijekom te suradnje roditi odlične ideje koje ću nakon povratka pokušati realizirati u Hrvatskoj - zaključio je Zvonimir Galić.